Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2543/08 (JKP «Gradska groblja Visoko)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2543/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2543/08, rješavajući apelaciju JKP «Gradska groblja Visoko», na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JKP «Gradska groblja Visoko» podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-001280 od 8. jula 2008. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Pž-08-000029 od 4. februara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. JKP «Gradska groblja Visoko» (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, koga zastupa Amra Gurda, advokatica iz Sarajeva, podnio je 19. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-001280 od 8. jula 2008. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Pž-08-
000029 od 4. februara 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ps-1325/04 od 27. marta 2006. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu Općina Visoko, Služba za stambeno-komunalne poslove Visoko (u daljnjem tekstu: tužena) isplati na ime izvršenih usluga iznos od 103.454,98 KM, a tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Pž-08-000029 od 4. februara 2008. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta izjavljena protiv presude Općinskog suda, broj Ps- 1325/04 od 27. marta 2006. godine. U obrazloženju Kantonalnog suda je navedeno da je žalba predata pošti u Visokom 27. aprila 2006. godine, a da je apelant presudu Općinskog suda, broj Ps-1325/04 od 27. marta 2006. godine, preuzeo u pisarnici suda 31. marta 2006. godine. Međutim, kako je zadnji dan za predaju žalbe bio 26. april 2006. godine proizilazi da žalba nije blagovremena.
4. Protiv drugostepenog rješenja apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je donio rješenje, broj 070-0-Rev-06-001280 od 8. jula 2008. godine, kojim se revizija odbija kao neosnovana, uz obrazloženje da je nižestepeni sud dao valjane razloge o neblagovremenosti žalbe.
5. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelant je podnio tužbu Općinskom sudu, koji je donio presudu, broj Ps-1325/04 od 27. marta 2006. godine, kojom je odbijen je tužbeni zahtjev apelanta. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji je rješenjem, broj 004-0-Pž-08-000029 od 4. februara 2008. godine, žalbu apelanta odbacio, kao neblagovremenu. Odlučujući o reviziji, Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-001280 od 8. jula 2008. godine, reviziju odbio uz obrazloženje da je nižestepeni sud dao valjane razloge o neblagovremenosti žalbe.
9. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je odbacio žalbu apelanta kao neblagovremenu budući da nije podnesena u roku od 30 dana od dana dostavljanja pobijane presude (član 203. stav 1. Zakona o parničnom postupku). Dakle, pobijanim rješenjem Kantonalnog suda nije meritorno odlučeno o žalbi koju je apelant podnio protiv presude Općinskog suda, broj Ps-1325/04 od 27. marta 2006. godine, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem žalbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje Kantonalni sud, niti Vrhovni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Samim tim apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić