Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2654/07 (S. M.)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2654/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2654/07, rješavajući apelaciju Stanojke i Branislavka Miškić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač 1. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branislavka Miškića, podnesena protiv obavještenja Okružnog tužilaštva Doboj, broj KTN-

61/02 od 2. novembra 2007. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanojke Miškić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Pvl-07-000 003 od 28. augusta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Stanojka Miškić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića, podnijela je 27. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Pvl-07-000 003 od 28. augusta 2007. godine.

2. Apelanticin suprug Branislavko Miškić (u daljnjem tekstu: apelant) je 5. decembra 2007. godine podnio apelaciju protiv obavještenja Okružnog tužilaštva Doboj (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo), broj KTN-61/02 od 2. novembra 2007. godine. Predmetna apelacija je evidentirana kao dopuna apelanticine apelacije.

3. Okružno tužilaštvo je dostavilo apelantu obavještenje, broj KTA-5/01 od 17. septembra 2007. godine, kojim ga je obavijestilo da iz izvještaja o požaru SJB Teslić, kao i nalaza inspektora za protivpožarnu zaštitu SJB Doboj, ne proizilazi da je požar u montažnom objektu nastao djelovanjem drugih lica, već je uzrok požara neispravnost dimnjaka koji je služio za priključenje peći iz prostorije skladišta MZ za humanitarnu pomoć, a koje je apelant koristio za potrebe svoje privatne radnje, te Tužilaštvo, obzirom da ne postoji odgovornost drugih lica, nije preduzimalo daljnje krivično gonjenje.

4. Odlučujući o pritužbi apelanta na obavještenje od 17. septembra 2007. godine, Okružno tužilaštvo je obaviješću, broj KTA-5/01 od 30. oktobra 2007. godine pritužbu odbilo kao neosnovanu nalazeći da je odluka okružnog tužioca ispravna, zasnovana na nalazu i mišljenju stručnog lica, te ju je Tužilaštvo potvrdilo.

5. Okružno tužilaštvo je potom dostavilo apelantu obavještenje, broj KTN-61/02 od 2. novembra 2007. godine, kojim ga obavještava da je donijelo naredbu da se neće voditi istraga protiv nepoznatog učinioca ili više njih zbog krivičnog djela izazivanja opšte opasnosti iz člana 390. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) budući da je za navedeno djelo nastupila zastara krivičnog gonjenja te je apelant obaviješten da ni naknadne istražne radnje koje su provedene na prijedlog apelanta nisu dovele do otkrivanja počinioca navedenog krivičnog djela.

6. Rješenjem Osnovnog suda Teslić (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-663/04 od 3. aprila 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Pžp-07-000 186 od 5. jula 2007. godine, apelantica je oglašena krivom što je 15. marta 2004. godine u STR "Mika 2" u Očaušu, opština Teslić, njeno vlasništvo, angažovala na radu radnicu Željanu Gotovac, a sa istom nije zaključila ugovor o radu, čime je postupila protivno odredbi člana 8. stav 2. i time počinila prekršaj iz člana 64. stav 1. tačka 1. Zakona o zanatsko preduzetničkoj djelatnosti, pa se na osnovu zakonskih propisa kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM.

7. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Pvl-07-000 003 od 28. augusta 2007. godine, odbačen je kao nedozvoljen zahtjev za sudsku zaštitu apelantice, podnesen protiv rješenja Okružnog suda, broj 013-0-Pžp-07-000 186 od 5. jula 2007. godine, kojim je potvrđeno rješenje Osnovnog suda, broj P-663/04 od 3. aprila 2007. godine. U obrazloženju rješenja se ističe da zahtjev za sudsku zaštitu kao vanredni pravni lijek nije propisan novim Zakonom o prekršajima Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 34/06), te je shodno odredbi člana 85. stav 3. navedenog zakona odlučeno kao u izreci, to jest zahtjev je odbačen kao nedopušten.

8. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tač. 1. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tač. 1. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (1)Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

10. Prilikom utvrđivanja dopustivosti apelacije u dijelu u kojem se apelant žali na obavještenje Okružnog tužilaštva, broj KTN-61/02 od 2. novembra 2007. godine, Ustavni sud je pošao od odredbe član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

11. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv obavještenje Okružnog tužilaštva, broj KTN-61/02 od 2. novembra 2007. godine, jer navedeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

12. Prilikom utvrđivanja dopustivosti apelacije u dijelu u kojem se apelantica žali na rješenje Vrhovnog suda, broj 118-0-Pvl-07-000 003 od 28. augusta 2007. godine, Ustavni sud je pošao od odredbe član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

13. Obzirom da apelantica ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Ustavni sud, prvo, mora riješiti pitanje primjenjljivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...]prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu[...]. Međutim, u ovom slučaju apelantica nije izjavila apelaciju na rješenje Okružnog suda, kojim je potvrđeno rješenje Osnovnog suda, a kojim je apelantica oglašena krivom zbog počinjenog prekršaja iz člana 64. stav 1. tačka 1. Zakona o zanatsko preduzetničkoj djelatnosti. Suprotno tome, apelantica je izjavila apelaciju na rješenje Vrhovnog suda, koje je doneseno u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao o zahtjevu za sudsku zaštitu postupka okončanog rješenjem Okružnog suda, broj 013-0-Pžp-07-000186 od 5. jula 2007. godine, a kojim nisu utvrđivana njena građanska prava i obaveze niti osnovanost krivične optužbe protiv apelantice,u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već je samo odlučivano o procesnoj dopustivosti zahtjeva za susdku zaštitu apelantice. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelantice, niti se tom prilikom utvrđivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice, proizilazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Što se tiče povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelanticini navodi o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u prethodnoj tački ocijenio da su navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud konstatira, a obzirom na supsidijarni karakter ovog prava, da su navodi vezani za povredu člana 13. Evropske konvencije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2654/07 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio