Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3119/08 (M. V.)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3119/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 3119/08, rješavajući apelaciju Mirjane Vehabović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirjane Vehabović podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-

0-Rev-07-000 297 od 25. jula 2008. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Ž-06-000 582 od 22. decembra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj RS-54/05 od 14. juna 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirjana Vehabović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Prijedora, podnijela je 2. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 297 od 25. jula 2008. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-06-000 582 od 22. decembra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-54/05 od 14. juna 2006. godine.

2. Apelantica je podnijela tužbu Osnovnom sudu protiv Republike Srpske, Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: tuženi) sa zahtjevom da se utvrdi da joj je nezakonito prestao radni odnos kod tuženog, da se obaveže tuženi da je vrati na posao na radno mjesto šefa računovodstva sa svim pripadajućim pravima, da joj isplati po osnovu neisplaćenih plata, toplog obroka, regresa i doprinosa na neto lične dohotke ukupan iznos od 54.297,55 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

3. Osnovni sud je donio Rješenje broj RS-54/05 od 14. juna 2006. godine kojim je tužba apelantice odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju svog rješenja Osnovni sud je naveo da je u toku postupka nesporno utvrđeno da apelantici nikad nije uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa. Međutim da je apelantica imala saznanje o prestanku radnog odnosa od momenta preuzimanja zaključene radne knjižice 7. oktobra 1995. godine. Sud je naveo da je apelantica bila dužna da u roku od 8 dana, računajući od dana ukidanja ratnog stanja u Republici Srpskoj, podnese prigovor nadležnom organu tuženog radi zaštite prava iz radnog odnosa shodno odredbama člana 37. Zakona o radnim odnosima u državnim organima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 11/94). S obzirom da je apelantica propustila da podnese prigovor nadležnom organu tuženog, sud je naveo da je samim tim izgubila pravo na sudsku zaštitu, iz kojih razloga je tužbu podnesenu 29. maja 2002. odbacio kao nedozvoljenu.

4. Okružni sud, odlučujući o žalbi apelantice protiv Rješenja Osnovnog suda broj RS-

54/05 od 14. juna 2006. godine, donio je Rješenje broj 011-0-Ž-06-000 582 od 22. decembra 2006. godine, kojim je žalba apelantice odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

5. Protiv Rješenja Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 582 od 22. decembra 2006. godine apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 297 od 25. jula 2008. godine odbio reviziju apelantice.

6. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na jednakost u uživanju svih ljudskih prava bez ograničenja po nacionalnoj pripadnosti i zabranu diskriminacije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju redovni sudovi su odbacili tužbu apelantice kao nedozvoljenu, budući da apelantica prije podnošenja tužbe nadležnom sudu nije podnijela prigovor nadležnom organu tuženog, čime je izgubila pravo na sudsku zaštitu. Dakle, pobijanim odlukama redovnih sudova nije meritorno odlučeno o zahtjevu apelantice za zaštitu prava iz radnog odnosa, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nisu ispunjene procesne pretpostavke za postupanje po tužbi. Ustavni sud zaključuje da apelantica nije efektivno iscrpila pravne lijekove, budući da je samo formalno podnijela tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3119/08 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio