Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3148/06 (B. B.)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3148/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 3148/06, rješavajući apelaciju Bože Balabana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bože Balabana podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Ž-165/05 od 12. septembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Božo Balaban (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, podnio je 21. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-165/05 od 12. septembra 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-2407/03 od 20. januara 2005. godine, u cijelosti je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se ponište Odluke o otkazu Ugovora o radu direktora Čajevac Uslužne djelatnosti a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) od 3. marta 2003. godine i 6. maja 2003. godine i Upravnog odbora o odbijanju prigovora od 4. juna 2003. godine te da se naloži tuženom da apelanta vrati na poslove i radne zadatke obračuna ličnih dohodaka ili druge poslove u skladu sa njegovom stručnom spremom i radnim sposobnostima u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, te da se obaveže tuženi da apelantu na ime neisplaćenih plata isplati·iznos od 2.357,00 KM za period od 1. januara 2001. godine do 13. jula 2003. godine sa zakonskom zateznom kamatom, dok je usvojen alternativni tužbeni zahtjev apelanta i tuženi obavezan da na ime otpremnine isplati apelantu iznos od 750,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te određeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

3. Presudom Okružnog suda, broj Ž-165/05 od 12. septembra 2006. godine, djelomično je uvažena apelantova žalba i presuda Osnovnog suda preinačena u dijelu kojim je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu neisplaćenih plata za period od 1. augusta 2002. godine pa do 13. jula 2003.godine, tako što je tuženi obavezan da apelantu na ime neisplaćenih plata za taj period isplati iznos od 532,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom dva izreke presude povodom žalbe apelanta prvostepena presuda je ukinuta u dijelu u kojem je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatu neisplaćenih plata za period od 1. januara 2001. godine pa do 31. jula 2002. godine u ukupnom iznosu od 1.825,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća mjesečne razlike pa do isplate i tužba u ovom dijelu odbačena. Stavom tri izreke presude žalba apelanta u preostalom pobijanom dijelu je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev apelanta da se ponište odluke o otkazu ugovora o radu direktora tuženog od 3. marta 2003. godine i 6. maja 2003. godine i Upravnog odbora o odbijanju prigovora od 4. juna 2003. godine te da se naloži tuženom da apelanta vrati na poslove i radne zadatke obračuna ličnih dohodaka ili druge poslove u skladu sa njegovom stručnom spremom i radnim sposobnostima. Stavom četiri izreke presude tuženi je obavezan nadoknaditi apelantu troškove parničnog postupka u iznosu od 81,00 KM.

4. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da kako je apelant tužbu podnio 28. augusta 2003. godine proizlazi da je njegova tužba blagovremena samo za potraživanje neisplaćene plate u periodu od jedne godine unazad od podnošenja tužbe, odnosno za potraživanja koja dospijevaju nakon 1. augusta 2002. godine, dok za potraživanja koja su dospjela do tog datuma tužba nije blagovremeno podnesena. Pri tome sud se pozvao na odredbu člana 105. stav 1. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS" broj 38/00, 40100,47/02, 39103 i 66/03) po kojoj radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava, a odredbom stava 2. istog člana predviđeno je da ovu tužbu radnik može podnijeti u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede. Dalje je konstatovano kako je blagovremenost tužbe procesna pretpostavka za sudsku zaštitu prava radnika, te da na ispunjenje ove procesne pretpostavke u radnom sporu sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na rad i prava na isplatu zarađene zarade - plate, iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Apelant traži naknadu zbog povrede prava na imovinu, odnosno zbog kršenja ljudskih prava u iznosu od 2.000,00 KM.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud primjećuje da se žalbeni navodi apelanta izneseni u apelaciji odnose samo na dio pobijane presude Okružnog suda kojim je tužba odbačena zbog neblagovremenosti u dijelu u kojem je apelant tražio isplatu neisplaćenih plata za period od 1. januara 2001. godine pa do 31. jula 2002. godine. Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud tužbu u tom dijelu odbacio iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u tom dijelu, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu u dijelu koji se odnosio na isplatu neisplaćenih plata za period od 1. januara 2001. godine pa do 31. jula 2002. godine nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu radi povrede prava na imovinu, odnosno zbog kršenja ljudskih prava u iznosu od 2.000,00 KM, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanje pravnih lijekova, to apelantu ne pripada pravo na naknadu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3148/06 (B. B.) | Sudska praksa | Aktio