Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3193/07 (L. T.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3193/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 3193/07, rješavajući apelaciju Ljubinke Tomić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačke 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubinke Tomić podnesena radi neizvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica, broj 521-101560111 od 8. jula 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubinka Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, podnijela je 28. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi neizvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC), broj 521-101560111 od 8. jula 2003. godine.
2. Odlukom CRPC-a, broj 521-101560-1/1 od 8. jula 2003. godine, potvrđeno je da je 1. aprila 1992. godine apelantica bila savjestan posjednik označenih nekretnina: k.č. broj 756/3 iz zk.ul. broj 3757 K.O. Dolac-Novi Grad-Sarajevo i Mirko Tomić (umrli suprug apelantice) savjestan suposjednik dijela 1/3 označenih nekretnina: zgrade izgrađene na k.č. broj 319/1 iz posjedovnog lista broj 1159 K.O. Novo Sarajevo III-Novi Grad-Sarajevo.
3. Zaključkom Općine Novi Grad Sarajevo, Općinska služba za urbanizam, stambene i komunalne poslove (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ uprave), broj 06-31-1291/03 NB-S od 27. septembra 2004. godine, privremeno je obustavljen postupak izvršenja odluke CRPC, broj 521-
101560-1/1 od 8. jula 2003. godine, pokrenut po zahtjevu apelantice, odnosno njenog vraćanja u posjed prvog sprata stambenog objekta koji se nalazi u Sarajevu u ulici Safeta Hadžića broj 43. Istim zaključkom je odlučeno da će privremena obustava trajati do donošenja odluke drugostepenog organa po prijedlogu ambasade Islamske Republike Iran – Iranski kulturni centar (u daljnjem tekstu: Iranske ambasade), od 15. septembra 2004. godine, za preispitivanje CRPC odluke u skladu sa članom XVI Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
4. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, Uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ uprave), broj 25-31-
2906/04 D–NB od 2. novembra 2004. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelantice izjavljena protiv zaključka prvostepenog organa uprave kojim se privremeno obustavlja postupak izvršenja i uvođenja u posjed apelantice u stan u Sarajevu u ulici Safeta Hadžića broj 43.
5. Odlukom CRPC-a, broj R-521-101560-1/1-01-674/04 od 29. septembra 2006. godine, odbijen je zahtjev Iranske ambasade za preispitivanje odluke CRPC-a, broj 521-101560-1/1 od 8. jula 2003. godine, kao neosnovan. U obrazloženju odluke je konstatovano da je prigovor Iranske ambasade da su 17. marta 1997. godine zaključili kupoprodajni ugovor sa Zorom Tomić (sestra umrlog supruga apelantice) nema uticaja na odluku CRPC-a s obzirom da CRPC potvrđuje stanje na nekretninama 1. aprila 1992. godine i da taj prigovor se može istaći u postupku izvršenja osporavane odluke u kom slučaju će nadležni organ za izvršenje uputiti imenovane na pokretanje postupka pred nadležnim sudom da bi dokazali svoja imovinska prava.
6. Prvostepeni organ uprave je donio zaključak, broj 06-31-1291/03 NB od 18. juna 2007. godine, kojim se obustavlja postupak izvršenja odluke CRPC-a, broj 521-101560-1/1 od 8. jula 2003. godine i poništavaju sve provedene radnje po zahtjevu apelantice. U obrazloženju zaključka je navedeno da je u toku postupka ovaj organ utvrdio da je pravosnažnom presudom Općinskog suda Sarajevo, broj P-2715/04 od 15. decembra 2005. godine, utvrđeno da je Iranska ambasada stekla pravo vlasništva na stambenom objektu u ulici Safeta Hadžića broj 43, koji je sagrađen na k.č. 754/7 iz UK ul. broj 83 K.O. Dolac na osnovu pravnog poslakupoprodajnog ugovora sa Zorom Tomić od 17. marta 1997. godine. Nadalje je navedeno da su se, obzirom na navedeno, stekli uslovi za obustavu izvršenja i poništenje provedenih radnji po zahtjevu apelantice a shodno članu 134. stav 6. Zakona o izvršenju odluke CRPC-a .
7. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Ustavni sud primjećuje da je apelantica u apelaciji kao osporenu odluku navela Odluku CRPC-a, broj 521-101560-1/1 od 8. jula 2003. godine, kojom je utvrđeno da je 1. aprila 1992. godine apelantica bila savjestan posjednik predmetne nekretnine odnosno, kojom je dakle udovoljeno njenom zahtjevu, te da je pred upravnim organima pokrenula postupak izvršenja navedene odluke. Stoga Ustavni sud zaključuje, prema činjeničnom stanju navedenom u apelaciji, da se apelantica u stvari žali na neizvršenje odluke CRPC-a, broj 521-101560-1/1 od 8. jula 2003. godine budući da je prvostepeni organ uprave donio zaključak, broj 06-31-1291/03 NB od 18. juna 2007. godine, kojim se obustavlja postupak izvršenja odluke CRPC-a, broj 521-101560-1/1 od 8. jula 2003. godine i poništavaju sve provedene radnje po zahtjevu apelantice.
11. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, apelantica je propustila da protiv zaključka, broj 06-31-1291/03 NB od 18. juna 2007. godine, kojim se obustavlja postupak izvršenja odluke CRPC-a, broj 521-101560-1/1 od 8. jula 2003. godine i poništavaju sve provedene radnje po zahtjevu apelantice, podnese posebnu žalbu drugostepenom organu uprave u roku od 15 dana od dana dostavljanja istog, shodno pouci o pravnom lijeku, a po tom, zavisno od ishoda da eventualno pokrene upravni spor pred nadležnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić