Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3278/06 (M. V.)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3278/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i suci Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. listopada 2008. godine, u predmetu broj AP 3278/06, rješavajući apelaciju Marka Vukića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Vukića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-06-000006 od 8. studenog 2006. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Marko Vukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tolise, kojeg zastupa Ivo Oršolić, odvjetnik iz Orašja, podnio je 8. prosinca 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 002-0-Gž-06-000006 od 8. studenog 2006. godine. Apelant je dopunio apelaciju 3. i 10. siječnja 2007. godine.

2. Odlučujući o apelantovom tužbenom zahtjevu podnesenom protiv tužene Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: tužena), radi povrata na posao i isplate plaće, vsp. 58.984,50 KM, Općinski sud u Orašju je Presudom broj P-537/04 od 13. listopada 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 002-0-Gž-06-000006 od 8. studenog 2006. godine, djelomično usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obvezao tuženu da apelantu isplati na ime neisplaćenih plaća za siječanj i veljaču 2001. godine iznos od 1.919,84 KM zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom od 1. ožujka 2001. godine pa do isplate u roku od 15 dana. Preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva (do iznosa od 58.984,50 KM) je odbijen, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi sa kaznenim postupkom iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

4. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan ispitati nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tomu apelant odlučuje o tomu hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Uporaba takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 002-0-Gž-06-

000006 od 8. studenog 2006. godine, obzirom da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi iznos od 10.000 KM, mogao, sukladno odredbama članka 237. stavak 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), uložiti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Prema praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, učinkovit pravni lijek koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da uloži reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacijskog ispitivanja Ustavnog suda. Prema tomu, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3278/06 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio