Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3392/07 (R. K.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3392/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 3392/07, rješavajući apelaciju Ranka Kondića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ranka Kondića, podnesena protiv presude Okružnog suda Banja Luka, broj 011-0-Ž-07-
000 098 od 18. septembra 2007. godine i presude Osnovnog suda Prijedor, broj RS-22/05 od 25. decembra 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ranko Kondić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, koju zastupa Ružica Topić advokat iz Banja Luke, podnio je 14. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-07-000 098 od 18. septembra 2007. godine i presude Osnovnog suda Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-22/05 od 25. decembra 2006. godine.
2. Odlučujući o tužbi apelanta protiv "MITTAL RUDNICI PRIJEDOR" DOO Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa Osnovni sud donio je presudu, broj RS-
22/05 od 25. decembra 2006. godine, kojom je u stavu I utvrđeno da postoji apelantovo potraživanje prema tuženom na ime neisplaćenih plata za period septembar do decembar 2004. godine u ukupnom iznosu od 234,34 KM, u stavu II utvrđeno je da postoji potraživanje tuženog prema apelantu u iznosu od 309,68 KM istaknuto u kompenzaciji sa apelantovim potraživanjem, u stavu III utvrđeno je da se potraživanje apelanta u stavu I izreke presude ugasilo prebijanjem iz stava II izreke presude, u stavu IV je odbijen tužbeni zahtjev kojim apelant tražio isplatu iznosa od 234,34 KM, te se obavezuje tuženi da na navedene iznose iz stava I izreke presude uplati doprinose apelantu za PIO u roku od 15 dana od presuđenja pod prijetnjom izvršenja. Nadalje je odbijen kao neosnovano potraživanje apelanta na ime neisplaćenih plata, regresa, zimnice, ogreva, boračkog dodatka, naknada za dan rudara i otpremnine za periode precizirane u presudi, kao i u dijelu koji se odnosi na poništavanje odluke o otkazu ugovora o radu tuženog, broj 81-132/04 od 29. oktobra 2004. godine, vraćanja u radni odnos, kao i u dijelu kojim se predlaže da se utvrdi ništava odredba člana 5. stav 1. Sporazuma o regulisanju međusobnih prava i obaveza zaključenog 30. aprila 2004. godine između RŽR "Ljubija" AD Prijedor i LMN HOLDING NV. Istom presudom odbačena je tužba u dijelu u kojem apelant traži da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, broj 1-0461/04, zaključen između tuženog i apelanta, a kao neblagovremena u dijelu u kojem predlaže utvrđivanje ništavosti odredbi 2,3. i 4. ugovora o radu na neodređeno vrijeme, broj I-325/02 od 28. oktobra 2002. godine, i dijelu zahtjeva za isplatu neisplaćenih plata, regresa, zimnice, ogrijeva, boračkog dodatka, naknada za dan rudara i otpremnine za period od 1. januara 1994. do 15. februara 2004. godine. Apelant je obavezan da tuženom nadoknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.350,00 KM.
3. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Ž-07-000 098 od 18. septembra 2007. godine, žalba apelanta je djelimično uvažena, pa je presuda prvostepenog suda preinačena na način da u stavu I se nalaže tuženom da isplati apelantu na ime neisplaćenih plata za period 12. augusta do 31. decembra 2004. godine iznos od 532,81 KM i to po iznosima kako je precizirano u izreci presude, stavom II ukidaju se stav II, III i IV presude Osnovnog suda, broj RS-22/05 od 25. decembra 2006. godine, te djelimično u dijelu koji se odnosi na poništavanje odluke o otkazu ugovora o radu tuženog, broj 81-132/04 od 29. oktobra 2004. godine, vraćanja u radni odnos i isplate plate za period 1. januara 2005. godine do presuđenja, te obavezuje apelant da tuženom nadoknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.350,00 KM i u tom dijelu se predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Nadalje, žalba apelanta u preostalom dijelu je odbijena kao neosnovana i to u dijelu kojim je odbijeno kao neosnovano potraživanje apelanta na ime neisplaćenih plata, regresa, zimnice, ogrijeva, boračkog dodatka, naknada za dan rudara i otpremnine za periode od 15. februara do 16. augusta 2004. godine, kao i u dijelu kojim se predlaže da se utvrdi da je ništava odredba člana 5. stav
1. Sporazuma o regulisanju međusobnih prava i obaveza zaključenog 30. aprila 2004. godine između RŽR "Ljubija" AD Prijedor i LMN HOLDING NV, u dijelu kojim je odbačena tužba u pogledu zahtjeva apelanta da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, broj 1-
0461/04, zaključen između tuženog i apelanta, te u dijelu u kojem je odbačena tužba kao neblagovremena u kojem predlaže utvrđivanje ništavosti odredbi 2, 3 i 4 ugovora o radu na neodređeno vrijeme, broj I-325/02 od 28. oktobra 2002. godine, i dijelu zahtjeva za isplatu neisplaćenih plata, regresa, zimnice, ogrijeva, boračkog dodatka, naknada za dan rudara i otpremnine za period od 1. januara 1994. do 15. februara 2004. godine. Istom presudom povodom žalbe apelanta, a po službenoj dužnosti, preinačen je stav V prvostepene presude tako što je naloženo tuženom da apelantu uplati doprinose za PIO za period 12. august do 31. decembar 2004. godine u roku od 15 dana od presuđenja pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
4. Nezadovoljan navedenim presudama apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, te je prema stanju spisa postupak po reviziji je u toku.
5. Apelant navodi da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravčno suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa pravom na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom koji još nije donio odluku o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Ž-
07-000 098 od 18. septembra 2007. godine.
8. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. Obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom po reviziji, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić