Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3621/07 (M. S.)
Odluka donesena 28. 10. 2008.
- Ponavljanje postupka
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3621/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 3621/07, rješavajući apelaciju Miloša Simića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloša Simića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju, broj broj 013-0-Kž-07-000 137 od 31. oktobra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju, broj 085-0-Kv-07-000 071 od 7. septembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloša Simića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju, broj KŽ-31/95 od 11. maja 1995. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju, broj K-127/94 od 27. oktobra 1994. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Miloš Simić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 25. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Kž-07-000 137 od 31. oktobra 2007. godine, Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 085-
0-Kv-07-000 071 od 7. septembra 2007. godine, Presude Okružnog suda, broj KŽ-31/95 od 11. maja 1995. godine i Presude Osnovnog suda, broj K-127/94 od 27. oktobra 1994. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj K-127/94 od 27. oktobra 1994. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj KŽ-31/95 od 11. maja 1995. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog ubistva iz člana 36. stav 1. preuzetog Krivičnog zakona SR BiH (u daljnjem tekstu: KZ SR BiH), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset godina.
3. Osnovni sud je rješenjem, broj 085-0-Kv-07-000 071 od 7. septembra 2007. godine, odbacio kao nedozvoljen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka. U obrazloženju predmetnog rješenje je navedeno da ponuđeni dokazi nisu novi, odnosno nisu podobni u smislu odredbi člana 333. Zakona o krivičnom postupku RS, da bi se na osnovu njih dozvolilo ponavljanje krivičnog postupka.
4. Okružni sud je rješenjem, broj 013-0-Kž-07-000 137 od 31. oktobra 2007. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanta na navedeno rješenje, u cijelosti prihvativši kao valjane razloge koje je naveo prvostepeni sud u obrazloženju rješenja.
5. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjem povrijeđena prava iz čl. II/3.a), II/3.b), II/3.c), II/3.d) i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno prava iz čl. 2, 3, 4, 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
Dopustivost ratione materiae
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Okružnog suda, broj 013-0-Kž-07-
000 137 od 31. oktobra 2007. godine i rješenje Osnovnog suda, broj 085-0-Kv-07-000 071 od 7. septembra 2007. godine, kojima je odbačen kao nedozvoljen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno okončanog Presudom Osnovnog suda, broj K-127/94 od 27. oktobra 1994. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, odnosno osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine). Shodno tome, nema uslova da se predmetna apelacija, u ovom dijelu, dalje razmatra s obzirom da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom smislu ne pruža šire garancije. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Protek roka
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Okružnog suda, broj KŽ-31/95 od 11. maja 1995. godine, imajući u vidu da je Osnovni sud rješenjem, broj 085-0-Kv-07-000 071 od 7. septembra 2007. godine, odbacio apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka, slijedi da je navedenu drugostepenu presudu Okružnog suda apelant primio prije tog datuma. Nadalje, apelant je zahtjev za ponavljanje postupka podnio 4. jula 2007. godine, pa se samo po sebi podrazumijeva da je navedenu drugostepenu presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija podnesena 25. decembra 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio drugostepenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić