Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3218/06 (C. P., R. K. i M. J.)

Odluka donesena 28. 10. 2008.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3218/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 3218/06 rješavajući apelacije Cvijana Pavlovića i dr. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Cvijana Pavlovića, Rade Kojića i Makse Jovanovića podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Odžaku, br. 002-0-Gž-06-000 108, 002-0-Gž-06-000 112, 002-

0-Gž-06-000 113 od 22. septembra 2006. godine i presuda Općinskog suda u Orašju, br. P-209/01, P-211/01 i P-104/02 od 24. jula 2006. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Cvijan Pavlović, Rado Kojić i Makso Jovanović (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Šamca, koje zastupa Borislav Pisarević, advokat iz Brčkog, podnijeli su, 28. novembra 2006. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), br. 002-0-Gž-06-000 108, 002-0-

Gž-06-000 112, 002-0-Gž-06-000 113 od 22. septembra 2006. godine i presuda Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), br. P-209/01, P-211/01 i P-104/02 od 24. jula 2006. godine koje su registrovane pod br. AP 3218/06, AP 3219/06 i AP 3220/06. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3218/06.

2. Apelanti su pred tadašnjim Osnovnim sudom u Brčkom podnijeli tužbe protiv tuženog «Bosanac» d.d. Orašje (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga iz Ugovora o proizvodnji, isporuci i otkupu duhana berba 1989. godine. Prema zaključenim ugovorima apelanti su bili dužni tuženome isporučiti sav proizvedeni duhan, a tuženi je bio dužan za isporučeni duhan isplatiti ugovorenu cijenu koju određuje državno tijelo. Nadalje je u tužbama navedeno da je Odlukom Saveznog izvršnog vijeća o izmjeni odluke o zaštitnoj cijeni sirovog duhana rod 1989. godine («Službeni list SFRJ», broj 80/89 od 8. decembra 1989. godine) utvrđena zaštitna cijena u iznosu od 125,50 dinara. Prema navodima iz tužbe tuženi apelantima nije isplatio otkupljeni duhan po zaštićenoj cijeni iako je isplata započela 11. decembra 1989. godine.

3. Općinski sud je, kao mjesno nadležni sud, zaprimio predmete apelanata i presudama, br. P-

209/01, P-211/01 i P-104/02 od 24. jula 2006. godine, koje su potvrđene presudama Kantonalnog suda, br. 002-0-Gž-06-000 108, 002-0-Gž-06-000 112, 002-0-Gž-06-000 113 od 22. septembra 2006. godine, odbio tužbene zahtjeve apelanata u kojima je zatraženo da se tuženi obaveže da im na ime duga isplati pojedinačne iznose u visini od 5000 KM sa zakonskim zateznim kamatana od 1. januara 1990. godine, a kao alternativne tužbene zahtjeve da im isplati različite pojedinačne novčane iznose na ime naknade materijalne štete ukoliko se utvrdi da su prvopostavljeni tužbeni zahtjevi neosnovani. U obrazloženju prvostepenih presuda navedeno je da su na pripremnom ročištu apelanti predložili da se provede vještačenje po vještaku ekonomske struke, s obzirom da je tužbeni zahtjev bio izražen u YU dinarima, te da je u međuvremenu došlo do promjene valute te da se vještak pri izračunavanju duga usredoči na izračunavanje glavnice potraživanja. Apelanti su također predložili da se dugovi koje su apelanti potraživali pretvore u duhan kada se utvrdi visina duga u YU dinarima, a u skladu sa Odlukom o zaštitnoj cijeni suhana te da se isti dug pretvori u robu odnosno duhan. Kako apelanti nisu u toku postupka uplatili predujam za predložena vještačenja, sud je, u skladu sa članom 385. stav 3. Zakona o parničnom postupku, donio rješenja kojiam je odredio da se neće provesti dokaz vještačenjem po vještaku ekonomske struke. U toku postupka sud je provedo dokae uvidom u ugovore zaključene između apelanata i tuženog, finansijske kartice tuženog, revizione izvještaje poslovanja tuženog i drugu relevantnu dokumantaciju. U presudama je ocijenjeno da su tužbeni zahtjevi apelanata za isplatu duga, odnosno, za naknadu štete, neosnovani, jer apelanti tokom postupka nisu dokazali postojanje duga tuženog prema njima, niti su dokazali štetu koja bi im nastala zbog neispunjenja ugovorenih obaveza. Općinski sud je naglasio da su u vrijeme podnošenja tužbi tužbeni zahtjevi bili izraženi u YU dinarima, kao tadašnjem sredstvu plaćanja, pa je, da bi se utvrdila visina potraživanja apelanata, trebalo uzeti u obzir sve promjene valute i njihove denominacije. Prema važećim propisima dugovanje tuženog izraženo u YU dinarima podliježe obvezi denominiranja, a zatim konverziji YU dinara u KM, a onda obračun zateznih kamata, što proizlazi iz propisa vezanih za denominaciju i konverziju, objavljenih u «Službenom listu SFRJ» broj 83/89, «Službenom listu SR BiH» broj 13/92, «Službenom listu SR BiH» broj 18/93, «Službenom listu SR BiH» broj 16/94, Instrukciji Centralne banke Bosne i Hercegovine od 11.07.1997. godine, te odredbi Zakona o visini stope zatezne kamate na neizvršena dugovanja («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 56/04 i 29/05). Kantonalni sud je svojim presudama u cijelosti podržao stavove iznesene u prvostepenim presudama kao pravilne.

4. Apelanti su naveli da su osporene presude nezakonite jer se temelje na stavu suda da se potraživanja apelanata koja su bila iskazana u YU dinarima primjenom propisa o konverziji i denominaciji moraju preračunati u konvertibilnu marku, što bi u potpunosti obezvrijedilo njihova imovinska potraživanja i u direktnoj suprotnosti je sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su nadalje naveli da bi prema propisima o konverziji i denominaciji u konačnom iznosu izraženom u konvertibilnoj marki potraživanje bilo u potpunosti obezvrijeđeno. Također je navedeno da je prvostepeni sud naložio vještaku da pri preračunu potraživanja apelanata u trenutnu važeću valutu primijeni propise o konverziji i denominaciji, iz kojih razloga oni nisu predujmili troškove radi vještačenja koje im je sud naložio, jer bi i njihovo potraživanje prema nalazu i mišljenju vještaka primjenom propisa o konverziji i denominaciji bilo obezvrijeđeno. Apelanti su predložili da Ustavni sud njihove apelacije usvoji i osporene odluke ukine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

6. Ustavni sud je već ranije odlučivao o apelacijama koje se odnose na ista činjenična i pravna pitanja, protiv istog tuženog i istog zastupnika apelanata, koje su odbačene kao nedopuštene jer su očigledno (prima facie) neosnovane, pa se umjesto posebnog obrazloženja Ustavni sud poziva na svoju raniju odluku AP 1858/07 od 18. oktobra 2007. godine. U citiranoj odluci Ustavni sud je smatrao da nema ništa što je u konkretnom slučaju ukazivalo da apelanti imaju «opravdan zahtjev» u vezi sa kršenjem ustavnog prava na imovinu, zbog čega je zaključio da su navodi apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.

7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3218/06 (C. P., R. K. i M. J.) | Sudska praksa | Aktio