Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-3/08 (P. P. B. i Hercegovine dr. Haris Silajdžić (U 3/08), član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić (U 4/08) i predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Sulejman Tihić (U 5/08))

Odluka donesena 04. 10. 2008.

Nema povrede
Član VI/3.a i VI/3.c) Ustava BiH - Ocjena ustavnosti - Saglasnost sa Ustavom/EK
  • Ocjena ustavnosti - nadležnost iz čl. VI/3.a)
  • Obustava postupka - Ustavni sud utvrdio da nije svrsishodno voditi dalji postupak
  • Član VII Ustava BiH
  • Član II/6 Ustava BiH
  • Član II/1 Ustava BiH
  • Stara devizna štednja
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-3/08

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

04. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj U 3/08, rješavajući zahtjeve dr. Harisa Silajdžića, Željka Komšića, Sulejmana Tihića i Nebojše Radmanovića, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i 4, člana 61. st. 1. i 3, te člana 65. stav 1. tačka 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica David Feldman, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija Constance Grewe, sutkinja Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 4. oktobra 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovan zahtjev Nebojše Radmanovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti čl. 22. i 23.

Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 28/06, 76/06 i 72/07).

Utvrđuje se da su odredbe čl. 22. i 23. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 28/06, 76/06 i 72/07) u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi dr. Harisa Silajdžića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i Sulejmana Tihića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti čl. 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14. i

16. Zakona o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/08).

Utvrđuje se da su čl. 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14. i 16. Zakona o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/08) u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Obustavlja se postupak po zahtjevu Sulejmana Tihića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti člana 19. Uredbe o postupku verifikacije potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 102/06, 124/06, 17/07, 62/07 i 107/07), jer nije svrsishodno voditi daljnji postupak.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Haris Silajdžić (U 3/08), član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić (U 4/08) i predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Sulejman Tihić (U 5/08), podnijeli su 29. februara (U 3/08 i U 4/08), te 10. marta 2008. godine (U 5/08) (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/08) od 12. januara 2008. godine. Dodatno, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Sulejman Tihić, tražio je ocjenu ustavnosti Uredbe o postupku verifikacije potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 102/06, 124/06, 17/07 i 107/07, 62/07 i 105/07) od 24. septembra 2006. godine.

2. Nadalje, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić (U 4/08), i predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Sulejman Tihić (U 5/08), tražili su donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud privremeno obustavio primjenu osporenih propisa, kako bi se spriječilo nastupanje trajne štete u vezi sa sistemom isplate stare devizne štednje.

3. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nebojša Radmanović (U 10/08) podnio je 29. maja 2008. godine zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 22. i 23. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 28/06, 76/06 i 72/07).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od donosioca pobijanih općih pravnih akata, Narodne skupštine Republike Srpske i Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine, zatraženo je 12. marta 2008. godine da dostave odgovor na zahtjeve.

5. Narodna skupština Republike Srpske je 21. marta (U 3/08 i U 4/08) i 26. marta 2008. godine (U 5/08) dostavila svoj odgovor na zahtjeve.

6. Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine je 26. marta 2008. godine dostavilo svoj odgovor na zahtjeve.

7. Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda, od Centralne banke Bosne i Hercegovine zatraženo je 28. marta 2008. godine da dostavi potrebnu dokumentaciju.

8. Centralna banke Bosne i Hercegovine je 4. aprila 2008. godine dostavila traženu dokumentaciju.

9. Na osnovu člana 20. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od podnosioca zahtjeva predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Harisa Silajdžića (U 3/08), i člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića (U 4/08), Ustavni sud je 12. maja 2008. godine zatražio dopunu zahtjeva.

10. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić (U 4/08) je 16. maja 2008. godine dostavio dopunu zahtjeva.

11. Istog dana, 16. maja 2008. godine, Narodna skupština Republike Srpske je uputila zahtjev Ustavnom sudu za održavanje javne rasprave u skladu sa članom 46. Pravila Ustavnom suda u sva tri predmeta.

12. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Haris Silajdžić (U 3/08) je 23. maja 2008. godine dostavio dopunu zahtjeva.

13. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od donosioca pobijanih općih pravnih akata, Narodne skupštine Republike Srpske i Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine, zatraženo je 19. marta 2008. godine, tj. 26. maja 2008. godine, da dostave odgovor na dopunu zahtjeva članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića (U 4/08) i dr. Harisa Silajdžića (U 3/08).

14. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Narodne skupštine Republike Srpske i Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine na zahtjeve dostavljeni su 29. maja 2008. godine podnosiocu zahtjeva Sulejmanu Tihiću (U 5/08).

15. Narodna skupština Republike Srpske je 5. juna 2008. godine dostavila svoj odgovor na dopune zahtjeva članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića (U 4/08) i dr. Harisa Silajdžića (U 3/08).

16. Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine je 29. maja, tj. 5. juna 2008. godine dostavilo svoj odgovor na dopunu zahtjeva članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića (U 4/08) i dr. Harisa Silajdžića (U 3/08).

17. Ustavni sud je, na svojoj Plenarnoj sjednici od 30. maja 2008. godine, odbio zahtjev Narodne skupštine Republike Srpske za održavanje javne rasprave u skladu sa članom 46. Pravila Ustavnog suda.

18. Ustavni sud je, također, na svojoj Plenarnoj sjednici od 30. maja 2008. godine donio odluku da zahtjeve iz predmeta U 3, 4, 5 i 10/08, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, spoji u jedan predmet koji će se voditi pod brojem U 3/08, s obzirom da se svi zahtjevi tiču istog ili sličnog pitanja.

19. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od donosioca pobijanih općih pravnih akata, Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine i Centralne banke, zatraženo je 5. juna 2008. godine da dostave odgovor na zahtjev Nebojše Radmanovića (U 10/08).

20. Odgovor na zahtjev Nebojše Radmanovića (U 10/08) dostavili su Centralna banka Bosne i Hercegovine 13. juna, Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine 24. juna 2008. godine, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine 9. jula 2008. godine, a Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine 16. jula 2008. godine.

21. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Narodne skupštine Republike Srpske i Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine na zahtjev i dopunu zahtjeva dostavljeni su podnosiocima zahtjeva, članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željku Komšiću (U 4/08) i dr. Harisu Silajdžiću (U 3/08) 12. juna 2008. godine.

22. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Centralne banke Bosne i Hercegovine, Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine, Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na zahtjev dostavljeni su podnosiocu Nebojši Radmanoviću 3. septembra 2008. godine (U 10/08).

23. Ustavni sud je, na osnovu člana 93. stav 1. alineja 2. Pravila Ustavnog suda, donio odluku da sudija Mirsad Ćeman ne učestvuje u radu i odlučivanju u konkretnom predmetu jer je učestvovao u donošenju odluke koja je predmet spora.

III. Zahtjev

24. Ustavni sud će, s obzirom na relevantnost državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje i njegovu hijerarhijsku poziciju u odnosu na entitetske zakone, koji regulišu tu oblast, prvo obraditi i utvrditi činjenice u vezi sa ovim zakonom, a, nakon toga, one u vezi sa zakonima Republike Srpske.

a) Navodi iz zahtjeva U 10/08

25. U zahtjevu se navodi da je, na osnovu člana VII stav 1. Ustava Bosne i Hercegovine, Centralna banka Bosne i Hercegovine jedina nadležna za emitiranje novca i monetarnu politiku Bosne i Hercegovine. Član VII Ustava Bosne i Hercegovine utvrđuje da nadležnosti Centralne banke određuje Parlamentarna skupština, što je i učinjeno članom 2. Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine. Podnosilac zahtjeva tvrdi da nadležnosti koje su date Centralnoj banci po osnovu čl. 22. i 23. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, nisu predviđene Zakonom o Centralnoj banci, pa su samim tim suprotne članu VII Ustava Bosne i Hercegovine.

26. Na osnovu navedenog, podnosilac zahtjeva Nebojša Radmanović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predlaže da Ustavni sud osporene članove državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje proglasi neustavnim.

b) Odgovor Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na zahtjev U 10/08

27. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je u svom odgovoru na zahtjev od 9. jula 2008. godine podržao pobijani Zakon, bez daljnjih obrazloženja, dok je Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine podržao zahtjev podnosioca Nebojše Radmanovića, također bez daljnjih obrazloženja.

c) Odgovor Ministarstva finansija i trezora na zahtjev U 10/08

28. Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine smatra zahtjev Nebojše Radmanovića neosnovanim. Navodi da čl. 22. i 23. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje ne zadiru u nadležnosti Centralne banke Bosne i Hercegovine, jer ova banka ima samo ulogu fiskalnog agenta Države u vezi sa obveznicama po osnovu računa „stare devizne štednje“. Ovu ulogu Centralna banka Bosne i Hercegovine ima po osnovu, kako člana 52. i dalje Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, tako i na osnovu člana 17. Zakona o zaduživanju, dugu i jamstvima Bosne i Hercegovine, te potpisanog Sporazuma između toga Ministarstva i Centralne banke Bosne i Hercegovine. Također, smatraju da je ustavni temelj za pobijani zakon član III/1.d) Ustava Bosne i Hercegovine, a svoj stav potvrđuju odluke Ustavnog suda U 14/05 i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine broj CH/98/375 i drugi.

d) Odgovor Centralne banke na zahtjev U 10/08

29. U svom odgovoru za zahtjev, Centralna banka Bosne i Hercegovine je navela da su članom 2. Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine određeni osnovni ciljevi i zadaci te institucije, ali je, istovremeno, članom 52. toga Zakona propisano da će Centralna banka Bosne i Hercegovine raditi kao bankar i fiskalni agent Bosne i Hercegovine, tj. da neće djelovati kao bankarski i fiskalni agent bilo kojeg entiteta, ako ne postoji zajednička odluka oba entiteta.

e) Navodi iz zahtjeva U 3 i 4/08

30. S obzirom na identičnost zahtjeva, Ustavni sud će sumirati navode iz oba zahtjeva.

31. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Haris Silajdžić i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić smatraju da je Zakon o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj, i to u dijelu koji se tiče roka dospijeća obveznica (čl. 9. i 13), odluke o emisiji obveznica (član 16), u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 28/06, 76/06 i 72/07), međunarodnim pravom i Ustavom Bosne i Hercegovine. Smatra da ove zakonske razlike narušavaju princip jedinstvenog tržišta iz člana I/4. Ustava Bosne i Hercegovine, tj. slobodu kretanja kapitala. Ovakav stav potvrđuju odlukom Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (CH/98/375 i drugi, tačka 1204). Također, te razlike vode ka nedozvoljenim nejednakostima u pravima građana na njihovu imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, građani Bosne i Hercegovine, sa prebivalištem u Republici Srpskoj, su pobijanim zakonskim rješenjima privilegirani, dok je Država obavezna da ovo pravo reguliše na jednak način za sve, što je ona i učinila svojim zakonom. Ovakav stav, opet, potvrđuju odlukama Ustavnog suda (U 14/05, tač 47. i dalje) i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (CH/98/375 i drugi, tačka 1198, 1201).

32. Također se tvrdi povreda člana III/1.d) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom VII Ustava Bosne i Hercegovine, jer se isplatom stare devizne štednje utiče na monetarnu politiku Bosne i Hercegovine, a to je isključiva nadležnost državnog organa – Centralne banke. Obaveza i nadležnost Države za rješavanje pitanja „stare devizne štednje“ proizlazi i iz člana 7. Sporazuma o pitanjima sukcesije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 10/01 – Međunarodni sporazumi), a u vezi sa članom I/1. Ustava Bosne i Hercegovine i članom II/2. Aneksa 2 na Ustav Bosne i Hercegovine. Ovim Sporazumom je „preuzeta obaveza pregovaranja u vezi garancija bivše SFRJ ili Narodne banke za štednju“. Prema tome, narušava se „kontinuitet pravnih propisa“. Ovakav stav potvrđen je odlukama Ustavnog suda (U 14/05, tačka 38) i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (CH/98/375 i drugi, tačka 1152, 1153. i 1197).

33. Podnosioci zahtjeva tvrde da je državni zakon sistemski zakon, a ne okvirni zakon. Prema tome, on se mora provoditi na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, a entitetima i Brčko Distriktu nije dato ovlaštenje da „donose svoje zakone u okviru utvrđenih rješenja“, već samo propise o postupku verifikacije (član 26. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje).

34. Konačno, podnosioci zahtjeva tvrde da implementacija državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje nije moguća bez aktivnosti kako Države, tako i entiteta, tj. Brčko Distrikta.

f) Navodi iz zahtjeva U 5/08

35. Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Sulejman Tihić, nakon obrazloženja u vezi sa historijatom zakonodavnih aktivnosti Države i entiteta, a u vezi sa izmirenjem obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, tvrdi da je ovo pitanje u isključivoj nadležnosti Bosne i Hercegovine. Pri tome, poziva se na član III/1.e) Ustava Bosne i Hercegovine (finansiranje institucija i plaćanje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine) i 4. alineju Preambule Ustava Bosne i Hercegovine (podsticanje općeg blagostanja). Svoj stav potvrđuje obrazloženjem iz odluka Ustavnog suda broj U 14/05 (tač. 38, 56) i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine CH/98/375 i drugi (tač. 1202. i 1203). Nadalje, ukazuje na nadležnosti Bosne i Hercegovine u skladu sa odredbama čl. III/1.d) i VII Ustava Bosne i Hercegovine. Smatra da entiteti i Brčko Distrikt BiH imaju samo onoliko nadležnosti koliko im je dodijeljeno državnim Zakonom o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje. Samim tim, Republika Srpska nema ustavnu nadležnost da predvidi zakonske odredbe koje odstupaju od državnih rješenja, a to su konkretno: rok dospijeća obveznica od pet godina (član 9), preuzimanje garancija za njihovu isplatu (član 10), preuzimanje nadležnosti za utvrđivanje plana amortizacije i emitiranja obveznica (čl. 11. i 12). Također, podnosilac zahtjeva tvrdi da je pobijanim Zakonom došlo do povrede ustavnih odredbi u vezi sa zaštitom ljudskih prava i sloboda. Pri tome, poziva se na pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, za koju je u konkretnom slučaju nadležna Država da garantira, u skladu sa jednakim standardima, bez diskriminacije. Svoj stav potvrđuje stavovima iz odluka Ustavnog suda broj U 14/05 (tačka 56) i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine CH/98/375 i drugi (tač. 1202. i 1203). Što se tiče same Uredbe o postupku verifikacije potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u Republici Srpskoj, podnosilac zahtjeva pobija član 19, koji „mijenja strukturu izmirenja povećanjem maksimalnih gotovinskih naknada koje će se isplatiti sa 1.000 na 2.000 konvertibilnih maraka“.

g) Odgovor Narodne skupštine Republike Srpske na zahtjeve (U 3, 4 i 5/08)

36. Donosilac spornih akata iz predmeta U 3, 4 i 5/08, prije svega, smatra da Ustavni sud nema nadležnost da preispituje „uredbu“, kao podzakonski pravni, opći akt. Nadalje, tvrdi da su zahtjevi neprecizni, ne pozivaju se na odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, niti zahtjevi jasno ukazuju koje odredbe pobijanog zakona trebaju biti proglašene neustavnim. Konačno, kao treći prigovor u vezi sa dopustivosti, ističe se da podnosioci zahtijevaju ispitivanje usklađenosti državnog i entitetskog zakona, kao i usklađenost entitetskog zakona sa odlukama Ustavnog suda i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, a ne ispitivanje „ustavnosti“.

37. Narodna skupština, u vezi sa meritumom, smatra da ne postoji kontinuitet Bosne i Hercegovine u vezi sa pitanjem isplate stare devizne štednje, jer je on uvjetovan novim ustavnopravnim rješenjima iz Ustava Bosne i Hercegovine (član I/3. Ustava Bosne i Hercegovine). Osim toga, tvrdi da se to odnosi i na pitanje međunarodnopravnih obaveza Bosne i Hercegovine, koje se ispunjavaju, također, u skladu sa podjelom nadležnosti između Države i entiteta (član III Ustava Bosne i Hercegovine). To dodatno dokazuje činjenicom da je Bosna i Hercegovina odbila da ispuni obaveze iz presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Ruže Jeličić (aplikacija broj 41183/02). Negira stav podnosioca zahtjeva da je došlo do povrede principa „kontinuiteta pravnih propisa“ ili „jedinstvenog tržišta“, te smatra te ocjene paušalnim i neosnovanim.

38. Smatra da entiteti imaju odgovornost za ovu materiju, zbog čega imaju pravo i da odlučuju kako urediti ovo pitanje. Tvrdi da niti jedan član Ustava Bosne i Hercegovine, a pogotovo čl. III/1, III/3.a) i VII ne daju pravo Državi da preuzme nadležnosti koje je Republika Srpska regulirala spornim zakonom. Ukazuje da je Republika Srpska učestvovala u izradi državnog zakona, čime je „pristala da je BiH nadležna za donošenje zakonodavnog okvira za rješavanje pitanja stare devizne štednje“, Ipak, tim zakonom je utvrđen minimum zahtjeva, ali je data ovlast entitetu da dalje reguliše principe koji su utvrđeni državnim zakonom (član 1. stav 4. i član 29. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje). To je Republika Srpska i učinila, i to na povoljniji način za građane Republike Srpske. U vezi sa ovim „pogodnostima“ poziva se na Odluku Ustavnog suda broj U 5/98-I, koja ukazuje na mogućnost da entiteti daju širi opseg zaštite ljudskih prava i sloboda. Što se tiče plana amortizacije, smatraju da je to „tehničko pitanje“ i nije relevantno za ocjenu ustavnosti. Ističe da ni odluka Ustavnog suda nije isključila mogućnost da entiteti učestvuju u realizaciji stare devizne štednje. Naglašava da su entiteti dužnici i garanti stare devizne štednje, pa, samim tim, imaju pravo i da vrše emisiju obveznica u svoje ime, dok je garancija Bosne i Hercegovine samo „formalnog“, a ne „suštinskog“ karaktera.

39. Narodna skupština se, također, poziva na isključivu nadležnost za pitanje obligaciono-pravnih odnosa.

40. Osim toga, smatra da pitanje stare devizne štednje nema veze sa nadležnosti Države iz člana III/1.e) Ustava Bosne i Hercegovine, jer ne postoji element inozemnosti. Konačno, Narodna skupština ističe da je pitanje isplate stare devizne štednje materija u kojoj učestvuju i Država i entiteti, i to po više osnova: postupak verifikacije, donošenja zakona sa različitim administrativno-teritorijalnim nivoima, itd. Na kraju, ukazuje na određene zakonske propise iz oblasti finansijske politike Države i entiteta, na osnovu kojih smatra da Država nema nadležnost da izdaje obveznice i daje garancije za njih, dok to pravo imaju entiteti. Pri tome, poziva se na Zakon o zaduživanju, dugu i garancijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 52/05), Zakon o Centralnoj banci („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 1/97) i zakone o privatizaciji, zbog čega Republika Srpska nije „ugrozila“ garancije Bosne i Hercegovine, već ih „preuzela“ na osnovu zakonskih ovlaštenja. Što se tiče monetarne politike Bosne i Hercegovine, smatra da pitanje rješavanja isplate stare devizne štednje ne spada u domen monetarne politike Bosne i Hercegovine. Na kraju, predlaže da se zahtjevi, kao i prijedlozi za usvajanje privremene mjere, odbiju kao neosnovani.

h) Odgovor Ministarstva finansija i trezora na zahtjeve (U 3, 4 i 5/08)

41. Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine podržava zahtjeve podnosilaca, te smatra da je došlo do povrede članova Ustava Bosne i Hercegovine: I/1, I/4, II/1, III/1.d) i e) i IV/4.a) i e). Podržava stavove Ustavnog suda i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine iz odluka br. U 14/05 i CH/98/365 et al. Također, smatra da je došlo do narušavanja principa jednakopravnosti građana i prava iz Evropske konvencije iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

IV. Relevantni propisi

42. Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

„Član II Ljudska prava i osnovne slobode

1. Ljudska prava Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao što je predviđeno u Aneksu 6 Općeg okvirnog sporazuma. [...]

3. Katalog prava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[...]

k) Pravo na imovinu.

6. Implementacija Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2.

[...] Član III

1. Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine Sljedeća pitanja spadaju u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine

a) Vanjska politika

b) Vanjskotrgovinska politika

c) Carinska politika

d) Monetarna politika kako je određena članom VII

e) Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine

f) Politika i regulativa za useljavanje, izbjeglice i azil

g) Provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom

h) Uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacija

i) Reguliranje saobraćaja između entiteta

j) Kontrola zračnog saobraćaja

5. Dodatne nadležnosti:

a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost i za druge poslove o kojima se entiteti dogovore; za poslove predviđene Aneksima 5-8. Općeg okvirnog sporazuma; ili koji su potrebni za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti između institucija Bosne i Hercegovine. Po potrebi mogu se formirati i dodatne institucije za obavljanje ovih nadležnosti.

[...] Član VII Centralna banka Bosne i Hercegovine je jedina ovlaštena institucija za štampanje novca i monetarnu politiku na cijelom području Bosne i Hercegovine.

1. Nadležnosti Centralne banke odredit će Parlamentarna skupština. [...]“.

43. U Zakonu o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 28/06, 76/06 i 72/07) relevantne odredbe glase:

„Član 1.

(Predmet Zakona) (1) Ovim Zakonom uređuju se postupak, način i rokovi izmirenja obaveza Bosne i Hercegovine po osnovu računa stare devizne štednje deponirane u domaćim bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(2) Za izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje odgovorna je Bosna i Hercegovine, a sredstva osiguravaju Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine.

(3) Osiguranje sredstava za nesmetano izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje neće biti uvjetovano preraspodjelom sredstava javne potrošnje niti rebalansom budžeta.

(4) U svrhu iznalaženja mogućnosti osiguranja dodatnih sredstava za izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, ministarstva finansija entiteta i Distrikta redovno će sagledavati stanje budžeta i iznalaziti mogućnost preraspodjele eventualnog viška sredstava budžeta s ciljem povoljnijih uvjeta povrata stare devizne štednje.

(5) Osiguranje sredstava u skladu sa stavom (2) ovog člana zasniva se na lokaciji svakog depozita u banci ili njenim filijalama ili najnižim operativnim jedinicama koje su poslovale na teritoriji entiteta i Distrikta u kojima je deponirana devizna štednja. (6) U osiguranju sredstava iz stava (2) ovog člana učestvuje i Bosna i Hercegovina iz raspoloživih sredstava po osnovu sukcesije bivše SFRJ i drugih raspoloživih sredstava, a Vijeće ministara Bosne i Hercegovine svojom odlukom utvrđuje iznos i način korištenja ovih sredstava.

(7) Izmirenju obaveza Bosne i Hercegovine u smislu st. (1) i (2) ovog člana prethodi postupak verifikacije potraživanja.

[...] Član 18.

(Gotovinska isplata) (2) Ako je verifikacija pojedinačnih zahtjeva završena potražitelj se slaže sa iznosom koji su agencije verificirale, potražitelj mora potpisati potvrdu o verifikaciji. Potražitelju se, nakon što potpiše izjavu da se odriče prava na žalbu, isplaćuje maksimalan iznos od 100 KM ili ukupan iznos potraživanja do 100 KM. Po završetku postupka verifikacije, agencije pripremaju spisak svih verificiranih zahtjeva i iznosa. (3) Osim toga, svakom pojedinom potražitelju evidentiranom u Registru se, nakon podnošenja potvrde o verifikaciji, isplaćuje maksimalan iznos od 1.000 KM ili ukupan iznos potraživanja do 1.000 KM, koji uključuju i isplaćeni iznos u skladu sa stavom (2) ovog člana, i to do kraja 2007. godine, a ostatak neisplaćenih potraživanja izmiruje se putem obveznica u skladu sa ovim zakonom. Agencije, na potvrdi o verifikaciji, unose iznos izvršenog plaćanja do 1.000 KM i obračunati ostatak neplaćenih potraživanja koji će biti izmiren putem obveznica. Potražitelj mora agencijama dostaviti podatke o nazivu svoje banke i broj bankovnog računa koje agencije unose na potvrdu o verifikaciji i u svoje registre.

(4) Gotovinska isplata iz st. (2) i (3) ovog člana vršit će se po postupku i na način propisan provedbenim propisima entiteta i Distrikta.

[...] Član 21.

(Uvjeti obveznica) (1) Obaveze koje nisu isplaćene u gotovini, u skladu sa članom 18. ovog Zakona, izmiruju se putem obveznica. Obveznice će biti emitirane u elektronskoj formi, istovremeno, i to u roku od 90 dana od dana posljednje gotovinske isplate u skladu sa članom 18. stav 3. ovog Zakona, a najkasnije do 31. marta 2008. godine, pod slijedećim uvjetima:

a) rok dospijeća do devet godina, a najkasnije do 31. 12. 2016. godine s tim što će se raspored po godinama dospijeća obveznica utvrditi odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine

b) godišnja kamata 2,5%

c) mogućnost prijevremenog otkupa.

Član 22.

(Emisija obveznica) (1) Potvrda o verifikaciji sadrži evidenciju iznosa obveznica koje treba da se emitiraju svakom potražiocu. Iznosi navedeni u potvrdama o verifikaciji zajedno s imenom, adresom, bankom i brojem bankovnog računa svakog potražioca, kao i bilo koja dodatna informacija koja može biti potrebna, unose se u zvanični registar vlasništva obveznica koji vodi Centralna banka. U vrijeme emitiranja obveznica, iznos obveznica odražavat će vrijednost KM valute prema EUR valuti i to po zvaničnom kursu Centralne banke na dan emitiranja. Centralna banka preko banke iz člana 6. stav (3) ovog Zakona izdaje potvrdu u papirnoj formi koja potvrđuje vlasništvo nad obveznicom za svakog nosioca tog prava. Ova potvrda sadrži evidenciju emisije obveznica za vlasnika obveznice. Nakon toga, obveznice će biti u formi elektronskog zapisa i u potpunosti prenosive.

(2) Agencije su dužne sarađivati i učiniti Registar i samu bazu podataka dostupnim zvaničnom registru Centralne banke.

Član 23.

(Emitent obveznica) (1) Obveznice emitira Bosna i Hercegovine u ime entiteta i Distrikta u skladu sa odredbama Zakona.

(2) Glavnica i kamata na ove obveznice direktno se isplaćuje iz dijela sredstava entiteta i Distrikta sa Jedinstvenog računa Trezora Bosne i Hercegovine. Poseban escrow račun i račun za servisiranje duga po osnovu obveznica stare devizne štednje bit će otvoren u Centralnoj banci za ovu svrhu, a Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine će upravljati njime.

(3) U skladu sa članom 21. ovog Zakona, uplate na escrow račun i račun za servisiranje duga vršit će se na osnovu otplatnog plana koji će biti pripremljen nakon završetka postupka verifikacije i nakon finaliziranja iznosa obveznica.

(4) Izmirenje obveza po osnovi računa stare devizne štednje ima isti prioritet kao i izmirenje obveza po osnovi servisiranja vanjskog duga.

(5)Za izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje iz stava (2) ovog člana garantira Bosna i Hercegovina u skladu sa Zakonom o zaduživanju, dugu garancijama Bosne i Hercegovine.

Član 26.

(Provedbeni propisi) Entitetske vlade i Skupština Distrikta, odnosno organi koje oni ovlaste donose provedbene propise o postupku verifikacije prema potrebi.

[...]“.

Član 29.

(Propisi entiteta i Distrikta) Entiteti i Distrikt će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijeti svoje propise kojima će detaljnije urediti materiju koja je predmet ovog Zakona.»

44. Zakon o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 1/97, 29/02, 8/03 13/03, 14/03, 76/06 i 32/07) „Član 1.

1. Ovim se osniva Centralna banka Bosne i Hercegovine, pod nazivom Centralna banka Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Centralna banka). Na njenom čelu nalazi se Upravno vijeće i ona ne može davati kredite kreiranjem novca i u tom smislu djeluje kao currency board.

2. Po zakonu Bosne i Hercegovine, zakonu Federacije Bosne i Hercegovine i po zakonu Republike Srpske, Centralna banka je pravno lice sa punim ovlaštenjima. Centralna banka ima mogućnost da sklapa ugovore, da nabavlja i raspolaže s pokretnom i nepokretnom imovinom, te da je strana u sudskim postupcima.

[...] Član 2.

Ciljevi i osnovni zadaci Centralne banke

1. Cilj Centralne banke je da postigne i održi stabilnost domaće valute (konvertibilna marka) tako što izdaje domaću valutu prema aranžmanu poznatom pod nazivom currency board.

[...]

3. Osnovni zadaci Centralne banke koji se izvršavaju pod nadležnošću njenog Upravnog vijeća su:

a. da definiše, usvoji i kontrolira monetarnu politiku Bosne i Hercegovine izdavanjem domaće valute (konvertibilna marka) po kursu određenom u članu 32. ovog zakona i uz puno pokriće u slobodno konvertibilnim deviznim sredstvima, kao i kroz ostale funkcije koje ima prema ovom zakonu;

b. da drži i upravlja službenim deviznim rezervama Centralne banke na siguran i profitabilan način;

c. da potpomogne ili uspostavi i održava odgovarajuće platne i obračunske sisteme; d. da izdaje propise za ostvarivanje aktivnosti utvrđenih u članu 2. stav a. tačka 3. ovog zakona;

[...] f. da provodi monetarnu politiku u skladu sa članom 2. stav a. tačka 3. ovog zakona; [...] Poglavlje IV. MONETARNA FUNKCIJA I DJELATNOST CENTRALNE BANKE Član 31.

Pravilo za izdavanje valute (aranžman currency board) [...] Aktiva:

[...] (E) sve mjenice, solo mjenice, uvjerenja o depozitu, obveznice i drugi dugovni vrijednosni papiri koje izdaju rezidenti drugih zemalja osim Bosne i Hercegovine, a koji su naplativi u slobodno konvertibilnoj stranoj valuti i koji su držani od ili za račun Centralne banke i Član 34.

Ostale finansijske transakcije Centralne banke

1. U skladu sa odredbama stavova 2. i 3. ovog člana, Upravno vijeće Centralne banke ima ovlaštenje da preduzme sve neophodne djelatnosti u cilju sticanja, držanja i raspolaganja deviznom rezervnom aktivom na siguran i profitabilan način, kako je definisano članom 31. stav 2. ovog zakona.

[...] Član 37.

Operacije na tržištu novca Centralna banka se neće uključivati ni u kakve operacije na tržištu novca, uključujući tu i vrijednosne papire bilo koje vrste.

Poglavlje VII. ODNOSI CENTRALNE BANKE S DRUGIM JAVNIM INSTITUCIJAMA Član 52.

Bankar, savjetnik i fiskalni agent

1. Centralna banka će raditi kao bankar i fiskalni agent Bosne i Hercegovine i javnih agencija koje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine odredi, pod uvjetom da niti jedna transakcija koju Centralna banka provede ne može služiti kao finansijska pomoć, uključujući kredit, za ili u korist Bosne i Hercegovine.

[...]

4. Centralna banka neće djelovati kao bankarski ili fiskalni agent bilo Federacije Bosne i Hercegovine ili Republike Srpske, ukoliko ne postoji zajednička odluka oba entiteta.

[...] Član 55.

Funkcija fiskalnog agenta Centralna banka može samo preko trust fonda (povjerilački fond) i prema uvjetima o kojima će se složiti s nadležnim organima Bosne i Hercegovine da djeluje kao fiskalni agent za Bosnu i Hercegovinu i njene javne agencije u sljedećim slučajevima:

a. prodaji dugovnih vrijednosnih papira koje su izdali, kao protokolist ili posrednik u transferu;

b. isplati glavnice, kamate i drugih troškova na te vrijednosne papire;

c. platne transakcije koje se odnose na njihove račune kod Centralne banke i d. ostalim pitanjima koja su u skladu sa osnovnim ciljevima i zadacima Centralne banke.

[...]“.

45. U Zakonu o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/08) relevantne odredbe glase:

„Član 2.

(1) Iznos obaveza po osnovu računa stare devizne štednje koji se izmiruju emisijom obveznica utvrđuje se u skladu sa ovim zakonom i Uredbom o postupku verifikovanja potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u Republici Srpskoj, (u daljem tekstu: Uredba), (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 102/06, 124/06, 17/07, 62/07 i 105/07).

(2) Sredstva za izmirenje obaveza po osnovu stare devizne štednje obezbjeđuje Republika Srpska.

[...] Član 8.

(1) Obaveze po osnovu računa stare devizne štednje koje nisu izvršene isplatom u gotovini u skladu sa odredbama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje i Uredbom izvršavaju se emisijom obveznica stare devizne štednje (u daljem tekstu: obveznice).

(2) Emisija obveznica može se izvršiti kroz više sukcesivnih emisija obveznica sa različitim datumima emisije, a pod istim uvjetima emisije utvrđenim ovim zakonom. (3) Obveznice su neograničeno prenosive hartije od vrijednosti emitirane u nematerijalizovanom obliku – elektronskom zapisu, emitirane u seriji na osnovu kojih vlasnici obveznica imaju pravo na naplatu glavnice i kamate u skladu sa zakonom i odlukom o emisiji.

Član 9.

(1) Obveznice se emituju pod sljedećim uvjetima:

[...] (g) rok dospijeća: pet godina od dana emisije;

[...] (2) Isplata dospjele glavnice i obračunate kamate vrši se prenosom sredstava na račun vlasnika obveznice istekom sedam dana od dana dospijeća glavnice odnosno dospijeća kamate, bez odbitaka troškova i naknada Centralnog registra hartija od vrijednosti A.D. Banja Luka (u daljem tekstu: Centralni registar).

(3) Centralni registar obavlja poslove platnog agenta u skladu sa zaključenim ugovorom.

(4) Obveznice će biti uvrštene na službeno berzansko tržište Banjalučke berze A.D. Banja Luka ( u daljem tekstu: Banjalučka berza) Član 10.

(1) Obveznice predstavljaju direktnu i bezuvjetnu obavezu Republike Srpske, međusobno su ravnopravne i najmanje su u istom rangu sa svim drugim sadašnjim i budućim obavezama za čije izvršenje sredstva obezbjeđuje Republika Srpska.

(2) Republika Srpska može, u bilo koje vrijeme, otkupiti obveznice po bilo kojoj cijeni na tržištu ili na drugi način, u skladu sa odlukom Vlade Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada), pod uvjetom da, u slučaju kupovine javnom ponudom, takva ponuda bude jednako dostupna svim vlasnicima obveznica.

(3) Vlasnik obveznice nema pravo tražiti prijevremeno dospijeće obveznica, tj.

proglasiti bilo koju obveznicu dospjelom i plativom prije njenog dospijeća.

Član 11.

Postupak emisije obveznica obuhvata:

(a)donošenje odluke o emisiji (b)upis obveznica na račune kod Centralnog registra.

Član 12.

(1) Odluku o emisiji obveznica donosi Vlada.

[...] (3) Sastavni dio odluke o emisiji je i otplatni plan kojim se utvrđuju rokovi otplate glavnice i kamate.

(4) Odluka o emisiji objavljuje se u Službenom glasniku Republike Srpske i najmanje jednom dnevnom listu dostupnom na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Član 13.

(1) Lice ovlašteno za provođenje odluke o emisiji dužno je da u roku od osam dana od dana donošenja odluke o emisiji podnese Centralnom registru zahtjev za registraciju (upis) obveznica.

(2) Uz zahtjev za registraciju obveznica, lice ovlašteno za provođenje odluke o emisiji dostavlja odluku o emisiji i izvještaj o obavezama po osnovu računa stare devizne štednje koje se izvršavaju emisijom obveznica, a koje su verifikovane u skladu sa odredbama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje i Uredbom.

[...] (4) Za tačnost podataka u pojedinačnim i zbirnim izvještajima o izvršenom verifikovanju potraživanja iz stava 3. ovog člana odgovara APIF.

(5) Pravo vlasništva nad obveznicama i pravo raspolaganja stiče se danom upisa obveznica u Centralni registar.

(6) Republika Srpska se ne upisuje u registar emitenata kod Komisije za hartije od vrijednosti Republike Srpske.

Član 14.

(1) Centralni registar je dužan, na osnovu zaprimljenih odluke o emisiji i zahtjeva za registraciju obveznica sa izvještajem iz člana 13. stav (2) ovog zakona, registrirati emisiju, otvoriti i voditi račune vlasnika obveznica, izvršiti registraciju i čuvati podatke o sticanju vlasništva i pravima iz obveznica, kao i izdavati izvještaje, izvode i potvrde o stanju i promjenama na računima vlasnika obveznica, u skladu sa propisima koji uređuju tržište hartija od vrijednosti i aktima Centralnog registra.

(2) Centralni registar je dužan da obavijesti Banjalučku berzu o registraciji obveznica. (3) Na osnovu izvještaja Centralnog registra, obveznice emitirane u skladu sa ovim zakonom uvrštavaju se na službeno tržište Banjalučke berze.

(4) Na trgovanje obveznicama na sekundarnom tržištu primjenjuju se propisi kojima se uređuje tržište hartija od vrijednosti.

Član 15.

Troškove Centralnog registra po osnovu otvaranja računa vlasnika obveznica, registracije emisije i izdavanja vlasniku obveznice prvog izvoda o vlasništvu nad obveznicama u emisiji obveznica, izvršenoj u skladu sa ovim zakonom snosi Republika Srpska.

Član 16.

Odluku o emisiji obveznica Vlada donosi u roku od 60 dana od dana posljednjeg gotovinskog izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, a najkasnije do 1. marta 2008. godine.

[...]“.

46. Član 19. Uredbe o postupku verifikacije potraživanja i gotovinskih isplata po temelju računa stare devizne štednje u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 102/06, 124/06, 17/07, 62/07 i 105/07) glasi:

„Član 19.

[...] (3) Svakom pojedinom potražitelju evidentiranom u Registru isplaćuje se maksimalan iznos od 1.000 KM ili ukupan iznos od 1.000 KM, koji uključuju i isplaćeni iznos iz stava 1. ovog člana.

[...] (7) Pored isplata iz st. 2. i 3. ovog člana, Vlada će u skladu sa finansijskim mogućnostima donijeti odluku o postupku i dinamici dodatnih gotovinskih isplata maksimalno od 1.000 KM ili ukupnog iznosa do 1.000 KM.

[...]“.

V. Dopustivost

47. Zahtjeve za ocjenu ustavnosti podnijeli su predsjedavajući i dva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kao i predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, što znači da su zahtjeve podnijela ovlaštena lica iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Predmet zahtjeva je ocjena ustavnosti osporenih odredbi Zakona o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/08) od 12. januara 2008. godine, Uredbe o postupku verifikacije potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 102/06, 124/06, 17/07, 62/07 i 107/07) i Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 28/06, 76/06 i 72/07), koje su donijeli Narodna skupština Republike Srpske, Vlada Republike Srpske i Parlamentarna skupština BiH.

V.a. Nadležnost za ispitivanje ustavnosti „zakona“ (U 3, 4, 5, 10/08)

48. Ustavni sud nema dileme u vezi sa nadležnosti Ustavnog suda prema članu VI/3.a) alineja 2. Ustava Bosne i Hercegovine za rješavanje pitanja ustavnosti osporena dva zakona, jednog Republike Srpske i drugog Bosne i Hercegovine. Prema tome, imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da su predmetni zahtjevi, u dijelu koji se tiče Zakona o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj i državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje dopustivi, zato što su ih podnijeli ovlašteni subjekti, i zato što ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.

V.b. Nadležnost za ispitivanje ustavnosti „uredbe“ (U 5/08)

49. Postavlja se pitanje nadležnosti Ustavnog suda za preispitivanje usaglašenosti Uredbe Vlade Republike Srpske o postupku verifikacije potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u Republici Srpskoj.

50. Prigovor nenadležnosti je stavila Narodna skupština Republike Srpske.

51. Član VI/3.a), 2. alineja, prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine propisuje inter alia nadležnost Ustavnog suda da preispituje „da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom“.

52. Ipak, Ustavni sud smatra da u trenutnoj situaciji nema potrebe da razmatra dopustivost zahtjeva. Naime, iako je pobijana Uredba Vlade Republike Srpske o postupku verifikacije potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u Republici Srpskoj formalnopravno na snazi, ova Uredba je de facto van snage i nema praktični značaj.

53. Odredbe tač. 3. i 7. člana 19. ove Uredbe su izvršene. Član 65. stav 1. tačka 4. predviđa da će Ustavni sud obustaviti postupak kada utvrdi da su prestale „postojati pretpostavke za vođenje postupka ili kada Ustavni sud utvrdi da nije svrsishodno voditi daljnji postupak pod uvjetom da je to u skladu sa poštivanjem ljudskih prava“.

54. Na osnovu prethodno navedenog, a imajući u vidu odredbu člana 65. stav 1. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će Ustavni sud donijeti odluku kojom se obustavlja postupak kada utvrdi da nije svrsishodno voditi daljnji postupak, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

VI. Meritum

55. Predmetni slučaj tiče se dva različita zahtjeva. Prvi zahtjev, koji će biti i hronološki prvi riješen, odnosi se na ocjenu ustavnosti čl. 22. i 23. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje. Drugi zahtjev odnosi se na ocjenu ustavnosti Zakona o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj. Oba zahtjeva, kao što je prethodno utvrđeno, su dopustivi.

VI.a.Ocjena ustavnosti čl. 22. i 23. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje

56. Podnosilac zahtjeva, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nebojša Radmanović, tvrdi da su neustavne odredbe čl. 22. i 23. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje. Ove odredbe glase:

„Član 22.

(Emisija obveznica) (1) Potvrda o verifikaciji sadrži evidenciju iznosa obveznica koje treba da se emitiraju svakom potražiocu. Iznosi navedeni u potvrdama o verifikaciji zajedno s imenom, adresom, bankom i brojem bankovnog računa svakog potražioca, kao i bilo koja dodatna informacija koja može biti potrebna, unose se u zvanični registar vlasništva obveznica koji vodi Centralna banka. U vrijeme emitiranja obveznica, iznos obveznica odražavat će vrijednost KM valute prema EUR valuti i to po zvaničnom kursu Centralne banke na dan emitiranja. Centralna banka preko banke iz člana 6. stav (3) ovog Zakona izdaje potvrdu u papirnoj formi koja potvrđuje vlasništvo nad obveznicom za svakog nosioca tog prava. Ova potvrda sadrži evidenciju emisije obveznica za vlasnika obveznice. Nakon toga, obveznice će biti u formi elektronskog zapisa i u potpunosti prenosive.

(2) Agencije su dužne sarađivati i učiniti Registar i samu bazu podataka dostupnim zvaničnom registru Centralne banke.

Član 23.

(Emitent obveznica) (1) Obveznice emitira Bosna i Hercegovine u ime entiteta i Distrikta u skladu sa odredbama Zakona.

2) Glavnica i kamata na ove obveznice direktno se isplaćuje iz dijela sredstava entiteta i Distrikta sa Jedinstvenog računa Trezora Bosne i Hercegovine. Poseban escrow račun i račun za servisiranje duga po osnovu obveznica stare devizne štednje bit će otvoren u Centralnoj banci za ovu svrhu, a Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine će upravljati njime.

(3) U skladu sa članom 21. ovog Zakona, uplate na escrow račun i račun za servisiranje duga vršit će se na osnovu otplatnog plana koji će biti pripremljen nakon završetka postupka verifikacije i nakon finaliziranja iznosa obveznica.

(4) Izmirenje obveza po osnovi računa stare devizne štednje ima isti prioritet kao i izmirenje obveza po osnovi servisiranja vanjskog duga.

(5) Za izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje iz stava (2) ovog člana garantira Bosna i Hercegovina u skladu sa Zakonom o zaduživanju, dugu garancijama Bosne i Hercegovine.

57. U svom zahtjevu podnosilac navodi da sporne odredbe čl. 22. i 23. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje nisu u skladu sa članom VII Ustava Bosne i Hercegovine, jer Centralnoj banci Bosne i Hercegovine nisu date nadležnosti koje su predviđene po osnovu čl. 22. i 23. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, niti predviđene Zakonom o Centralnoj banci.

58. U svom odgovoru na zahtjev Centralna banka Bosne i Hercegovine navodi da ta institucija, prema članu 52. Zakona o Centralnoj banci, može raditi kao bankar i fiskalni agent Bosne i Hercegovine, tj. da neće djelovati kao bankarski i fiskalni agent bilo kojeg entiteta, ako ne postoji zajednička odluka oba entiteta.

59. Ustavni sud smatra da je zahtjev neosnovan iz sljedećih razloga.

60. Centralna banka je ustavna institucija Bosne i Hercegovine. U članu VII stav 1, prva rečenica, propisano je da će Centralna banka Bosne i Hercegovine biti jedina odgovorna za izdavanje novca i monetarnu politiku u cijeloj Bosni i Hercegovini. Prema tome, to je Ustavom određena „isključiva“ nadležnost Centralne banke Bosne i Hercegovine što, prije svega, znači da niti jedna druga državna ili entitetska institucija nema pravo postupati u toj oblasti. Međutim, to ne isključuje da Centralna banka ima i druge nadležnosti, jer u tački 1. člana VII stav 1. Ustava BiH dodatno je stipulisano da će nadležnosti Centralne banke BiH odrediti Parlamentarna skupština.

61. Za Ustavni sud, ustavna ovlast Parlamentarne skupštine da odredi nadležnosti Centralne banke Bosne i Hercegovine zakonom ne može se tumačiti tako da Parlamentarna skupština smije odrediti nadležnosti isključivo unutar obaveze štampanja novca i monetarne politike. Međutim, Parlamentarna skupština, prilikom određivanja nadležnosti Centralne banke Bosne i Hercegovine, mora poštovati Ustav Bosne i Hercegovine, posebno odredbe o podjeli nadležnosti između Države i njenih administrativno-teritorijalnih jedinica i funkcionalnog kruga djelovanja pojedinih organa, kako Centralna banka Bosne i Hercegovine ne bi preuzela nadležnosti koje ne spadaju u državne i time povrijedila princip iz člana I/3. Ustava Bosne i Hercegovine, ili kako Centralna banka Bosne i Hercegovine ne bi preuzela nadležnosti drugih organa i time povrijedila princip podjele vlasti, kao inherentnog elementa principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Potvrdu ovakvog stava Ustavni sud nalazi i u članu 4. stav 1. Zakona o Centralnoj banci, koji propisuje da „Centralna banka zastupa Bosnu i Hercegovinu na svim međuvladinim sastancima, tijelima i organizacijama o pitanjima monetarne politike i drugih pitanja koja su u njenoj nadležnosti“. Prema tome, i sama Parlamentarna skupština, kao donosilac ovog zakona, smatrala je da se Centralnoj banci mogu dodijeliti i druge nadležnosti osim reguliranja monetarne politike.

62. I, zaista, u Zakonu o Centralnoj banci, Centralna banka ima određene nadležnosti koje imaju manje dodirnih tačaka sa „monetarnom politikom“ i „štampanjem novca“ u smislu člana VII stav 1, prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine. Tako, prema članu 2. stav 3. tačka e), Centralna banka „koordinira djelatnosti agencija koje su nadležne za izdavanje bankarskih licenci i vršenje supervizije banaka u entitetima […]“. Nadalje, Centralna banka Bosne i Hercegovine djeluje kao banka, te joj Zakon o Centralnoj banci dodjeljuje funkcije koje bi njoj, kao finansijskoj instituciji, po prirodi stvari pripadale. Tako član 4. stav 2. Zakona o Centralnoj banci predviđa da Centralna banka ima pravo da pruža „bankarske usluge u korist stranih vlada, stranih centralnih banaka i monetarnih vlasti, te u korist međunarodnih organizacija u kojima ona ili Bosna i Hercegovina sudjeluje“. Slično, član 52. et. sequ. Zakona o Centralnoj banci propisuje da će Centralna banka raditi kao bankar i fiskalni agent Bosne i Hercegovine i javnih agencija koje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine odredi Zakonom o Centralnoj banci, kao finansijski savjetnik i konsultant ili depozitar i zastupnik pri plaćanju. Kada je riječ o ulozi Centralne banke kao „fiskalnog agenta“ Bosne i Hercegovine, ona bi trebala obuhvatiti sve poslove rukovođenja i upravljanja fiskalnim materijama, uključujući isplaćivanje dividendi za vaučere, akcije ili obveznice pri dospijeću, kao i obračun i isplatu kamata u skladu sa zakonskim odredbama. Upravo član 55. Zakona o Centralnoj banci određuje, između ostalog, da Centralna banka, kao fiskalni agent, ima pravo da izdaje dugovane vrijednosne papire, kao protokolist ili posrednik u transferu (stav 1.a)) ili isplati glavnicu, kamate i druge troškove na te vrijednosne papire (stav 1.b)).

63. Član 22. stav 1. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje određuje da će Centralna banka voditi zvanični registar vlasništva obveznica, a koje će se izdati po osnovu potvrde o verifikaciji stare devizne štednje. Nadalje, Centralna banka, na osnovu iste odredbe, izdaje potvrdu u papirnoj formi, koja potvrđuje vlasništvo nad obveznicom za svakog nosioca prava. Nadalje, član 23. stav 2. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje određuje da će Centralna banka voditi poseban escrow račun za servisiranje duga po osnovu obveznica stare devizne štednje, a Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine će njime upravljati.

64. Dovodeći u vezu obrazloženje o nadležnostima Centralne banke Bosne i Hercegovine, posebno njene uloge fiskalnog agenta, za Ustavni sud nisu upitne odredbe čl. 22. i 23. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje. Centralna banka Bosne i Hercegovine, kao banka, ima pravo da pruža takve vrste usluga Bosni i Hercegovini, a koja ima neupitno pravo, kao administrativno-teritorijalna jedinica i pravni subjekt, da izdaje obveznice kada smatra da je to potrebno. Ustavni sud u tome ne vidi bilo kakvu proturječnost sa Ustavom Bosne i Hercegovine, posebno, jer se time ne narušava ustavnopravni sistem Bosne i Hercegovine.

65. Konačno, Ustavni sud posebno ukazuje na činjenicu da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donijela Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, čije odredbe se pobijaju pred Ustavnim sudom. Član VII stav 1. tačka 1. prva rečenica ne propisuje expresis verbis da će se nadležnosti Centralne banke isključivo odrediti jednim zakonom o Centralnoj banci. Prema tome, sam Ustav Bosne i Hercegovine ne isključuje mogućnost da se te nadležnosti donesu po osnovu više zakona, s tim što je potrebno da to bude zakonodavac na državnom nivou. Ovo posebno potvrđuje činjenica da je ustavotvorac koristio izraz koji ukazuje da se nadležnosti Centralne banke mogu više puta odrediti („Nadležnosti Centralne banke određivat će Parlamentarna skupština“).

66. Konačno, Ustavni sud naglašava da je svrha odredbi čl. 22. i 23. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, između ostalog, i osiguravanje najvišeg nivoa međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda (član II/1. Ustava Bosne i Hercegovine) u smislu maksimalne tehničke operacionalizacije i garancije prava na isplatu „stare devizne štednje“, kao imovinskog prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

67. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da su čl. 22. i 23. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje u saglasnosti sa članom VII Ustava Bosne i Hercegovine.

VI.b.Ocjena ustavnosti Zakona o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj

68. Podnosioci zahtjeva, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Haris Silajdžić (U 3/08), član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić (U 4/08) i predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Sulejman Tihić (U 5/08), smatraju da Zakon o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj nije ustavan. U svojim zahtjevima ističu da odredbe ovog Zakona koje se tiču propisivanja emitenta obveznica, uvjeta za izdavanje obveznica, amortizacionog plana i dospijeća obveznica, te davanja garancija za njihovu isplatu po dospijeću nisu ustavne.

69. Naime, član 8. stav 2. Zakona propisuje da se „emisija obveznica može vršiti kroz više sukcesivnih emisija obveznica sa različitim datumima emisije, a pod istim uvjetima emisije utvrđenim ovim zakonom“. Član 9. stav 1.g) propisuje „rok dospijeća: pet godina od dana emisije“, dok stav 2. predviđa da se isplata „dospjele glavnice i obračunate kamate vrši […] prenosom sredstava na račun vlasnika obveznice istekom sedam dana od dana dospijeća glavnice odnosno dospijeća kamate, bez odbitaka troškova i naknada Centralnog registra hartija od vrijednosti A.D. Banjaluka (u daljem tekstu: Centralni registar)“. U članu 10. stav 1. Zakona regulirano je da „obveznice predstavljaju direktnu i bezuvjetnu obavezu Republike Srpske, međusobno su ravnopravne i najmanje su u istom rangu sa svim drugim sadašnjim i budućim obavezama za čije izvršenje sredstva obezbjeđuje Republika Srpska.“ Član 11. reguliše postupak emisije obveznica u Republici Srpskoj, koji obuhvata donošenje odluke o emisiji (a) i upis obveznica na račune kod Centralnog registra (b). Član 12. stav 1. predviđa da će odluku o emisiji donijeti Vlada Republike Srpske, dok su u st. 2. i 3. propisani sastavni dijelovi odluke o emisiji, od čega je otplatni plan jedan od njih. Član 13. stav 1. propisuje da „lice ovlašteno za provođenje odluke o emisiji dužno je da u roku od osam dana od dana donošenja odluke o emisiji podnese Centralnom registru zahtjev za registraciju (upis) obveznica“. U stavu 2. propisuju se daljnje obaveze tog lica u vezi sa registracijom kod Centralnog registra. U stavu 5. stipulisano je da se „pravo vlasništva nad obveznicama i pravo raspolaganja stiče […] danom upisa obveznica u Centralni registar“. Član 14. određuje obaveze Centralnog registra, koje, inter alia, uključuju registraciju emisije obveznica, otvaranje i vođenje računa vlasnika obveznica, izvršavanje registracije i čuvanje podatke o sticanju vlasništva i pravima iz obveznica, kao i izdavanje izvještaja, izvoda i potvrda o stanju i promjenama na računima vlasnika obveznica, u skladu sa propisima koji uređuju tržište hartija od vrijednosti i aktima Centralnog registra. Član 15. reguliše pitanja troškova Centralnog registra za svoje usluge, te daljnje njegove obaveze. Član 16. propisuje da će Vlada Republike Srpske donijeti odluku o emisiji obveznica „u roku od 60 dana od dana posljednjeg gotovinskog izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, a najkasnije do 1. marta 2008. godine“.

70. Za razliku od ovog Zakona, državni Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje propisuje, također, emitenta obveznica, uvjete za izdavanje obveznica, amortizacioni plan i dospijeće obveznica, te davanja garancija za njihovu isplatu po dospijeću. Tako je u članu 1. stav 2. propisano da je „za izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje odgovorna Bosna i Hercegovine, a sredstva osiguravaju Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine“. U članu 21. propisani su uvjeti obveznica. Stav 1. određuje rok emisije obveznica za obaveze koje nisu isplaćene u gotovini, a on je najkasnije do 31. marta 2008. godine. Daljnji uvjeti emisije obveznica su: (a) rok dospijeća do devet godina, a najkasnije do 31. decembra 2016. godine s tim što će se raspored po godinama dospijeća obveznica utvrditi odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine; (b) godišnja kamata 2,5%; (c) mogućnost prijevremenog otkupa. U članu 22. propisano je da će se podaci iz potvrde o verifikaciji unositi u zvanični registar vlasništva obveznica koji vodi Centralna banka, koja će „preko banke iz člana 6. stav 3. […] Zakona izdati potvrdu u papirnoj formi koja potvrđuje vlasništvo nad obveznicom za svakog nosioca tog prava“. Član 23. stav 1. propisuje da će Bosna i Hercegovine u ime entiteta i Distrikta emitirati obveznice. Na osnovu stava 2. istog člana glavnica i kamata na ove obveznice direktno se isplaćuje iz dijela sredstava entiteta i Distrikta sa Jedinstvenog računa Trezora Bosne i Hercegovine. Poseban escrow račun i račun za servisiranje duga po osnovu obveznica stare devizne štednje bit će otvoren u Centralnoj banci za ovu svrhu, a Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine će upravljati njime.“ Stav 3. propisuje da [u] skladu sa članom 21. […] Zakona, uplate na escrow račun i račun za servisiranje duga vršit će se na osnovu otplatnog plana koji će biti pripremljen nakon završetka postupka verifikacije i nakon finaliziranja iznosa obveznica. Na osnovu člana 4, „izmirenje obaveza po osnovi računa stare devizne štednje ima isti prioritet kao i izmirenje obaveza po osnovi servisiranja vanjskog duga“. Na osnovu stava 5, „za izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje iz stava 2. ovog člana garantira Bosna i Hercegovina u skladu sa Zakonom o zaduživanju, dugu i garancijama Bosne i Hercegovine“.

71. Kada se uporede ova dva zakona, jasno proizlazi da postoji veliki broj odredbi koje se preklapaju u materiji koja je predmet zakona, a koje očigledno nisu identične. To se posebno tiče vremena, načina i uvjeta izdavanja obveznica, kao i davanja garancija za njih. Na taj način je došlo do sukoba zakonskih odredbi dva različita administrativno-teritorijalna nivoa, a koje se tiču identične materije.

72. Podnosioci zahtjeva upravo tvrde da je Republika Srpska, donoseći svoj zakon kojim autonomno reguliše oblasti koje su regulirane državnim zakonom, povrijedila odredbe 4. alineje Preambule Ustava Bosne i Hercegovine, član I/4, član II/4. u vezi sa članom II/3.k) i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, član III/1.d) u vezi sa članom VII, III/1.e), te član II/2. Aneksa 2 na Ustav Bosne i Hercegovine. Narodna skupština negira ove stavove, pozivajući se na obrazloženje sumirano u tač. 35. et sequ. ove odluke. S druge strane, Ministarstvo trezora i finansija Bosne i Hercegovine podržava stav podnosilaca zahtjeva.

73. Prije svega, Ustavni sud smatra da pitanje isplate „stare devizne štednje“ pokreće pitanje imovinskih prava i njihove zaštite u vezi sa članom II/3.k) i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje zaštite ovog prava spada kako u nadležnost države tako i entiteta. Prema tome, radi se u konkretnom slučaju o konkurentnoj nadležnosti, tj. preklapanju nadležnosti dva administrativno-teritorijalna nivoa za reguliranje i implementaciju pitanja isplate «stare devizne štednje», te je ustavnost oba zakona sasvim moguća. Pri tome, Ustavni sud posebno ukazuje na odredbe člana II/1. i člana II/6. Ustava, prema kojima proizlazi jasna obaveza zaštite ljudskih prava i za državu i za entitete, a to znači da se to mora osigurati i tako što će i država i entiteti donijeti odgovarajuće propise.

74. Prema tome entiteti, pored države, mogu donijeti i zakone kojim se reguliše pitanje imovine, kako je to, uostalom, i navedeno u odlukama o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, CH/98/375 i drugi, Besarović i drugi i Ustavnog suda broj U 14/05. Naime, Komisija je zaključila da postoji jasna indikacija o nadležnosti Države da reguliše „staru deviznu štednju“, bar u formulisanju općih principa koje treba primijeniti. Konačno, Komisija je naglasila da činjenica da je jedan entitet (u konkretnom slučaju Federacija Bosne i Hercegovine) usvojio Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine, ne može osloboditi Državu obaveze da ovo pitanje riješi, barem principijelno, na državnom nivou i u skladu sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, za koji je Država direktno odgovorna (tačka 1154). Ustavni sud je zaključio, u svojoj Odluci U 14/05, da prema članu II/1. Ustava Bosne i Hercegovine Bosna i Hercegovina i njeni entiteti treba da osiguraju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nadalje, Ustavni sud je naglasio da je «Bosna i Hercegovina, u okviru svojih nadležnosti u smislu člana III/5. tačka a) Ustava BiH, a s ciljem ispunjenja svojih obaveza iz Aneksa VI Općeg okvirnog sporazuma, nadležna za donošenje zakonodavnog okvira za rješavanje pitanja stare devizne štednje i to na jedinstven način za sve građane BiH. Ta obaveza Bosne i Hercegovine proizlazi i iz njenih isključivih nadležnosti iz člana III/1.e) Ustava BiH. Tek po ispunjenju tog uvjeta entiteti i Brčko Distrikt bi mogli, u okviru povjerenih ovlasti, regulirati to pitanje u skladu sa principima prethodno utvrđenim jedinstvenim zakonodavstvom na nivou Bosne i Hercegovine».

75. Kod pitanja da li su entiteti svojim propisima izašli van svoje nadležnosti, tj. regulirali cjelokupnu oblast „stare devizne štednje“, Ustavni sud smatra da nisu, jer je prethodno donesen državni zakon koji je jasno dao s jedne strane ciljeve, a s druge strane granice, ovlasti entiteta i Brčko Distrikta. Nadalje, kod pitanja jesu li entiteti izašli iz okvira svoje ustavne nadležnosti i ušli u prostor države, a u vezi sa pitanjem povoljnijih uvjeta isplate „stare devizne štednje“, Ustavni sud, također, ne može naći protivustavnost ovih odredbi. Naime, državni zakon u izmjenama i dopunama iz septembra 2007. godine (sadašnji član 1. stav 4), je jasno propisao da „u svrhu iznalaženja mogućnosti osiguranja dodatnih sredstava za izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, ministarstva finansija entiteta i Distrikta redovno će sagledavati stanje budžeta i iznalaziti mogućnost preraspodjele eventualnog viška sredstava budžeta s ciljem povoljnijih uvjeta povrata stare devizne štednje“. Prema tome, državni zakon je predvidio mogućnost i granice odstupanja entitetskog zakona od državnog. Iznalaženje boljih uvjeta za isplatu stare devizne štednje, prema tome, ima zakonsku osnovu, a slijedi i cilj garantiranja «najvećeg nivoa međunarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda» (član II/1. Ustava BiH). S druge strane, državni zakon je propisao gornju granicu za rok dospijeća obveznica, a to je devet godina (član 21. stav 1.a) Zakona), dok je Vijeće ministara naknadno utvrdilo rok od sedam godina. Konačno, kod pitanja da li su entiteti svojim propisima izašli van svoje nadležnosti, Ustavni sud naglašava da u skladu sa članom VI/3.a) Ustava BiH nije nadležan da ispituje usaglašenost ili dosljednost entitetskog zakona sa državnim zakonom, već ustavnost jednog ili drugog zakona. Prema tome, jedino pitanje koje Ustavni sud može razmatrati jeste ono koje se zasniva na Ustavu BiH.

76. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi potrebe da preispituje ustavnost pobijanih zakonskih odredbi u odnosu na druge ustavne odredbe koje su naveli podnosioci zahtjeva. Naime, u vezi sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud naglašava da je stvorena u entitetima, na osnovu različitih zakona, razlika među „štedišama“. Naime, davanjem boljih uvjeta u Republici Srpskoj izvršena je „pozitivna diskriminacija“ za vlastite štediše. Ipak, izvor ove diskriminacije ne leži u entitetskom zakonu, već u članu 1. stav 4. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, koji je, upravo, propisao da entiteti, tj. Brčko Distrikt, imaju pravo stvarati razlike među štedišama, a koje su posljedica različitih finansijskih mogućnosti entiteta, tj. Brčko Distrikta. Nadalje, Ustavni sud ne smatra da ovakvim odnosom države i entiteta u vezi sa isplatom „stare devizne štednje“ dolazi do povrede člana III/1.d) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom VII Ustava Bosne i Hercegovine, jer se isplatom stare devizne štednje ne utiče na monetarnu politiku Bosne i Hercegovine. „Monetarna politika“ jeste izdavanje domaće valute uz puno pokriće u slobodnim konvertibilnim deviznim sredstvima po fiksnom kursu 1 KM:0,51129 EURO (član 2. stav 3. Zakona o Centralnoj banci), a to je isključiva nadležnost državnog organa – Centralne banke. Također, isplata stare devizne štednje se ne tiče člana III/1.e) Ustava Bosne i Hercegovine, jer je to „unutrašnji“ dug Bosne i Hercegovine naspram vlastitih građana, a ne međunarodna obaveza Bosne i Hercegovine.

77. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da su odredbe čl. 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14. i 16. Zakona o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/08) u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

VII. Zaključak

78. Ustavni sud je, prije svega, utvrdio da su čl. 22. i 23. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer je Parlament Bosne i Hercegovine, koji, inače, u skladu sa članom VII Ustava Bosne i Hercegovine ima tu nadležnost, Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine odredio da Centralna banka Bosne i Hercegovine može biti fiskalni agent Bosni i Hercegovini u vezi sa izmirenjem „stare devizne štednje“ preko obveznica.

79. Ustavni sud je, također, utvrdio da su na polju zaštite ljudskih prava i sloboda, uključujući pitanje isplate „stare devizne štednje“ nadležni i Država Bosna i Hercegovina i entiteti. Stoga Republika Srpska, predviđajući bolje uvjete za isplatu „stare devizne štednje“, nije povrijedila Ustav Bosne i Hercegovine, jer je to u skladu sa članom II/1. i članom II/6. Ustava Bosne i Hercegovine.

80. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu nije neophodno posebno razmatrati zahtjeve člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića (U 4/08) i predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Sulejmana Tihića (U 5/08) za donošenje privremene mjere.

81. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3, te člana 65. stav 1. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Sastavni dio ove odluke čine izdvojeno mišljenje o neslaganju sutkinje Seade Palavrić i izdvojeno mišljenje sutkinje Valerije Galić o djelimičnom neslaganju.

82. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić Prilog:

-Izdvojeno mišljenje o neslaganju sutkinje Seade Palavrić -Izdvojeno mišljenje o djelimičnom neslaganju sutkinje Valerije Galić

IZDVOJENO MIŠLJENJE SUTKINJE SEADE PALAVRIĆ

O NESLAGANJU S ODLUKOM U PREDMETU BROJ U 3/08

U odnosu na većinsko odlučenje Suda u Odluci broj U 3/08, u kojoj su spojeni zahtjevi br. U 3/08, U 4/08, U 5/08 i U 10/08, donesenoj na Plenarnom zasjedanju 4. oktobra 2008. godine •Pridružujem se Izdvojenom mišljenju sutkinje Valerije Galić o djelimičnom neslaganju s Odlukom Ustavnog suda, iz svih razloga koje je iznijela sutkinja Galić;

•Izdvajam vlastito mišljenje o neslaganju s Odlukom Ustavnog suda, iz sljedećih razloga: Prije svega, smatram da je Ustavni sud u potpunosti izbjegao da se bavi pitanjem stare devizne štednje, u smislu da je stara devizna štednja, u svojoj suštini, javni dug. Ako znamo da javni, odnosno državni dug, predstavlja ukupnu zaduženost države koju ona bilježi prema svojim domaćim ili inozemnim vjerovnicima u određenom trenutku, kojeg država može finansirati odnosno vraćati glavnicu i pripadajuće kamate tako da izdaje obveznice ili na druge načine, neizbježno ćemo zaključiti da je stara devizna štednja javni dug države Bosne i Hercegovine, i to njen dug prema domaćim vjerovnicima, što znači unutarnji javni dug.

U prilog iznesenoj tvrdnji, podsjećam na činjenicu da je za staru deviznu štednju garantirala bivša SFRJ kao država. U članu I/1. Ustava Bosne i Hercegovine, jasno je propisano da država Bosna i Hercegovina nastavlja svoj kontinuitet kao država, odnosno «Republika Bosna i Hercegovina, čiji će službeni naziv od sada biti Bosna i Hercegovina, nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa svojim unutarnjim ustrojem izmijenjenim kako je predviđeno u ovom Dokumentu, sa svojim sadašnjim međunarodno priznatim granicama.» Iz navedene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine neosporno proizlazi da je Bosna i Hercegovina kao država pravni slijednik bivše SFRJ, i da je kao takva i međunarodno priznata. Budući da je to tako, neosporno je da je Bosna i Hercegovina i pravni slijednik bivše države kada je riječ o garancijama za isplatu stare devizne štednje kao unutarnjeg javnog duga države.

Država Bosna i Hercegovina je ovu svoju obavezu započela izvršavati usvajajući Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje. Štaviše, ovaj zakon Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je donijela izvršavajući odluku Komisije za ljudska prava i odluku ovog Ustavnog suda. Taj zakon nije donesen kao okvirni zakon, nego je njime država explicite predvidjela da će se sredstva prikupljati od dva entiteta i Brčko Distrikta BiH na jedinstveni račun, koji će biti vođen kod Centralne banke, i da će sredstvima sa tog računa upravljati Ministarstvo finansija i trezora kao i u svakoj drugoj zemlji. Prema zakonskim rješenjima, entiteti nisu imali pravo, kao ni Brčko Distrikt BiH, donijeti zakone, niti bilo kakve podzakonske akte o bilo kojem pitanju, izuzev o verifikaciji stare devizne štednje. Dakle, državi je bilo potrebno samo da dobije egzaktne podatke koliki je unutarnji dug Bosne i Hercegovine po osnovu stare devizne štednje. Tim zakonom je predviđeno da će i država i entiteti i Brčko Distrikt BiH iznalaziti sredstva koja će upućivati na jedinstveni račun sa kojeg će, u zavisnosti odakle su sakupljena, biti isplaćivana stara devizna štednja. Međutim, vlasti Republike Srpske su postupile kao da takvog zakona uopće nema, kao da države Bosne i Hercegovine nema, kao da je Republika Srpska država i kao da je samo ona odgovorna za javni dug po osnovu stare devizne štednje za štediše sa svoga područja. To što je time ugrozila cjelokupan proces upravljanja javnim dugom po osnovu stare devizne štednje u cijeloj Bosni i Hercegovini, uopće nije bilo niti jeste relevantno za vlasti Republike Srpske. Odluka Ustavnog suda, nažalost, nije apsolvirala odnosno dala stav Ustavnog suda o odgovoru koji je poslala Narodna skupština Republike Srpske, u kojem je, između ostalog, navedeno: «Pravni okvir kojim se priznaje i uspostavlja nezavisan bankarski sistem Republike Srpske nezavisno od banaka u ostatku Bosne i Hercegovine i kojim je izvršeno priznavanje i preuzimanje obaveza po osnovu stare devizne štednje od strane Republike Srpske.» Dakle, teži se potpuno nezavisnom bankarskom sistemu u Republici Srpskoj i kao pravni osnov se navode zakoni Republike Srpske i Ustav Republike Srpske. Ne navodi se Ustav Bosne i Hercegovine. Jasno je i da se ne može navesti odredba Ustava Bosne i Hercegovine kao pravni osnov za donošenje spornih zakona, jer nadležnost za pitanja koja su paralelno uređena propisima Republike Srpske i ne spada u nadležnost entiteta. Štaviše, zakoni koje je donijela Republika Srpska upućuju da će prometovanje obveznicama koje budu izdavane biti na berzi u Banjoj Luci, čime se automatski zaustavlja osnovni princip iz člana I/4. Ustava BiH, prema kojem Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu kretanja osoba, roba, usluga i kapitala po cijeloj Bosni i Hercegovini. Nadalje, smatram da je Republika Srpska svojim zakonodavnim djelovanjem u ovom segmentu, u ova tri predmeta (U 3/08, U 4/08 i U 5/08), ušla u izričitu nadležnost države i time u cijelosti ugrozila, za sada definitivno i zaustavila, proces provedbe državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH. Međutim, ne samo da je ovaj proces postupcima vlasti Republike Srpske zaustavljen, nego je i ugrožen proces upravljanja javnim dugom za koji je sam državni zakon kazao da je jednakog ranga kao i vanjski dug Bosne i Hercegovine. Ovo je, po mome mišljenju, jedan vrlo protivustavan akt, koji je već nanio velike štete državi Bosni i Hercegovini. Definitivno, prilikom donošenja odluke nije bilo razumijevanja da ovaj predmet nije jedna apelacija, ovdje nije u pitanju zaštita uobičajenog prava na imovinu, ovdje je u pitanju ravnopravnost svih građana Bosne i Hercegovine, princip pravne države i vladavine prava.

Odluka se nije bavila ni odgovorom Ministarstva finansija i trezora, koje je upozorilo na ugroženost cijelog procesa upravljanja javnim dugom. Podsjetit ću samo na pismo ministra finansija i trezora Bosne i Hercegovine koje je 9. januara 2008. godine uputio visokom predstavniku za BiH, Ambasadi SAD-a u BiH, Delegaciji Evropske komisije u Bosni i Hercegovini, Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci. Između ostalog, ministar kaže: «Posljednjim izmjenama Zakona, između ostalog, izvršeno je skraćenje roka dospijeća obveznica do devet godina. Ovako propisani rok omogućava da to bude i kraći rok, što će se konačno moći realizirati nakon postupka verifikacije i dostavljenih podataka Ministarstvu. Međutim, zabrinjavajuća je činjenica da Narodna skupština Republike Srpske po žurnom postupku usvaja zakon iz oblasti stare devizne štednje, čime se dovodi u pitanje okončanje aktivnosti na provedbi Zakona i uopće poštivanja roka za izdavanje obveznica u cilju izmirenja obaveza. Zakonom, koji je usvojila Republika Srpska, između ostalog, utvrđuje se rok za izmirenje obaveza od pet godina. Ovakva rješenja su u izravnoj suprotnosti i dovode u pitanje provedbu sistemskih rješenja utvrđenih Zakonom na razini BiH, koja su utemeljena na principima Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Također, cijeneći ukupnu ekonomsku situaciju u BiH ističemo da period otplate od pet godina nije prihvatljiv, jer bi ugrozio makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost zemlje itd.» Na iznesene navode ministra finansija i trezora BiH smatram da odluka Ustavnog suda nije dala odgovore.

Da se odluka bavila navodima ministra finansija i trezora BiH, odnosno ostalim argumentima podnositelja zahtjeva, neminovno bi zaključila da su, kada govorimo o članu 29. državnog Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, entiteti i Distrikt Brčko BiH imali obavezu da u roku od 90 dana donesu svoje propise kojima će detaljnije urediti materiju koja je predmet ovog Zakona. Detaljnije, nikako se ne može razumjeti drukčije, nego detaljnije, a u državnome Zakonu je sve detaljno riješeno, izuzev što je entitetima i Distriktu Brčko BiH ostavljeno da urede pitanje verifikacije stare devizne štednje. Dakle, da samo o tome donesu propise. I, ako je bilo što drugo trebalo detaljnije urediti, ponavljam, to nije značilo da je moglo biti uređeno na drukčiji način nego što je već uređeno državnim zakonom koji je zasnovan na Ustavu Bosne i Hercegovine.

Bez obzira na očiglednost povreda Ustava BiH, koje smatram da su učinjene, kada bi Republika Srpska i imala nadležnost da donese zakon koji je donijela, takav zakon ne bi smio biti zasnovan na principima kojima se ugrožava makroekonomska stabilnost cijele države i svih njenih građana, niti opće blagostanje i ekonomski razvitak uz tržišnu ekonomiju. Na kraju, i odluke Ustavnog suda i, kada se pozivaju na član III/5.a), dakle, na prenesene nadležnosti sa entiteta na državu, čak i u tom slučaju, zakon koji je po tom osnovu donesen entitetima je ostavio samo mogućnost da donesu propise o verifikaciji stare devizne štednje.

Na kraju, argumenti izneseni u odluci Ustavnog suda o ovoj pravnoj stvari mene definitivno nisu uvjerili da u konkretnom slučaju u postupcima Republike Srpske, konkretno u njenom Zakonu o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj ne postoji povreda Ustava Bosne i Hercegovine. Smatram neospornim da je stara devizna štednja javni dug, i to unutarnji javni dug koji je isključiva nadležnost države, i da su postupcima Republike Srpske povrijeđeni 4. alineja preambule Ustava BiH, tj. onemogućeno promoviranje općeg blagostanja i ekonomskog razvitka kroz zaštitu privatne svojine i promoviranje tržišne ekonomije; član I/1. Ustava BiH o kontinuitetu države Bosne i Hercegovine, koja je, dakle, pravni slijednik obaveza bivše SFRJ u odnosu na staru deviznu štednju; član I/2. Ustava BiH, kojim se garantira funkcioniranje BiH kao pravne države; član I/4. Ustava BiH kojim je zabranjeno ograničavanje kretanja roba, usluga, kapitala i osoba; član III/1.d) Ustava BiH kojim je u isključivu nadležnost države data monetarna politika, kako je predviđeno članom VII. Ustava BiH, i član III/1.e) Ustava BiH kojim je u isključivu nadležnost države dato finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

Pored navedenog, usvojena odluka Ustavnog suda o navedenom pitanju u suprotnosti je, po mome mišljenju, i sa relevantnom jurisprudencijom Ustavnog suda BiH o istom pitanju kada je riječ o apelacionoj nadležnosti Ustavnog suda BiH prema članu VI/3.b) Ustava BiH. Kao primjer, navest ću samo Odluku Ustavnog suda BiH u predmetu AP 1391/06, kojom je u paragrafu 45. zauzet stav da je ukidanjem odredaba Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine i odredaba Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske u vezi sa starom deviznom štednjom i donošenjem zakonodavnog okvira za rješavanje pitanja stare devizne štednje ovo pitanje preneseno na Bosnu i Hercegovinu. Ovakav stav Ustavnog suda podržala je i Komisija donošenjem odluka o daljnjim pravnim lijekovima u predmetima koji se odnose na staru deviznu štednju (vidi tačku 34. ove odluke), zaključivši da je u nadležnosti države donošenje zakona kojim će se na jedinstven način riješiti pitanje stare devizne štednje u cijeloj Bosni i Hercegovini. Također, i u paragrafu 46. te odluke Ustavni sud BiH je zauzeo stav prema kojem, s obzirom da je nadležnost za rješavanje pitanja isplate potraživanja po osnovu stare devizne štednje prenesena na državu, Ustavni sud zaključio da se Federacija Bosne i Hercegovine nije umiješala u pravo na imovinu apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Sarajevo, 5.11.2008. god. Sutkinja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

IZDVOJENO MIŠLJENJE SUTKINJE VALERIJE GALIĆ O DJELIMIČNOM

NESLAGANJU SA ODLUKOM USTAVNOG SUDA BiH U PREDMETU BROJ U 3/08 OD

4. OKTOBRA 2008. GODINE

Na osnovu člana 41. Pravila Ustavnog suda BiH ( ''Službeni glasnik BiH'' br. 60/05 i 64/08) dajem izdvojeno mišljenje o djelimičnom neslaganju sa Odlukom Ustavnog suda BiH broj U 3/08, koja je donesena na Plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH, održanoj 4. oktobra 2008. godine. Slažem se sa navedenom odlukom u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev Nebojše Radmanovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti čl. 22. i 23. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje (''Službeni glasnik Bosne i Hercegovine'' br. 28/06, 76/06 i 72/07).

Također, slažem se sa navedenom odlukom u dijelu kojim je obustavljen postupak po zahtjevu Sulejmana Tihića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti člana 19. Uredbe o postupku verificiranju potraživanja i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u Republici Srpskoj (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 102/06, 124/06, 17/07, 62/07 i 105/07).

Međutim, ne slažem se sa dijelom Odluke kojim su odbijeni kao neosnovani zahtjevi dr. Harisa Silajdžića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i Sulejmana Tihića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti čl. 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14. i 16. Zakona o uvjetima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u Republici Srpskoj (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 1/08). Za razliku od većine sudija Ustavnoga suda, koji su smatrali da su pobijane odredbe u skladu sa Ustavom BiH, moje je mišljenje suprotno iz sljedećih razloga:

U odnosu na osporeni zakon Ustavni je sud zaključio kako su na polju zaštite ljudskih prava i sloboda, uključujući pitanje isplate ''stare devizne štednje'', nadležni i država Bosna i Hercegovina i entiteti. Također, Ustavni sud je zaključio kako Republika Srpska, predviđajući bolje uvjete za isplatu ''stare devizne štednje'', nije povrijedila Ustav Bosne i Hercegovine, jer je to u skladu sa članom II/1. i članom II/6. Ustava BiH. U obrazloženju Odluke u tačkama 72. do 76. detaljno je elaborirana argumentacija na kojoj se temelji zaključak o ustavnosti osporenoga zakona. Slažem se sa stanovištem većine sudija da pitanje ''stare devizne štednje'' pokreće pitanje imovinskih prava i njihove zaštite u vezi sa članom II/3.(k) Ustava BiH i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema tome, nesporno je da prema članu II/1. i članu II/6. Ustava BiH proizlazi obaveza zaštite ljudskih prava prema Katalogu prava iz člana II Ustava Bosne i Hercegovine, što uključuje i pravo na imovinu i za državu i entitete.

Međutim, u konkretnom slučaju pred Ustavnim sudom predmet kontrole, odnosno ocjene ustavnosti, je bio zakon in abstracto, pa odluka u tome slučaju ne bi smjela biti ograničena na konkretan slučaj, već u tome slučaju odluka djeluje erga omnes (prema svima). Smatram da je, u konkretnom slučaju, Ustavni sud prosuđivao isključivo kroz zaštitu prava, odnosno zaštitu vlastitih građana u Republici Srpskoj, a manje se bavio pitanjem nadležnosti, što je po mome mišljenju trebalo biti primarno u ovom ustavno-pravnom sporu. Dakle, moje suštinsko neslaganje je u načinu na koji se pristupilo postupku ispitivanja ocjene ustavnosti osporenog Zakona.

Mišljenja sam da se u konkretnom slučaju pred Ustavni sud, sa aspekta ustavnog prava, postavilo veoma ozbiljno pitanje odnosa nadležnosti u vezi sa ''isplatom stare devizne štednje'' između države Bosne i Hercegovine i entiteta, odnosno Brčko Distrikta BiH. Pitanjem nadležnosti ''stare devizne štednje'' Ustavni sud se bavio u predmetu broj U 14/05 od 2. decembra 2005. godine rješavajući zahtjev Nikole Špirića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti entitetskih zakona i zakona Brčko Distrikta BiH koji se tiču ''stare devizne štednje''. Tom odlukom je Ustavni sud usvojio zahtjev i utvrdio kako osporeni zakoni nisu u skladu sa članom III Ustava Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci Ustavni sud je izvršio detaljnu analizu kontinuiteta obaveza i nadležnosti Bosne i Hercegovine o pitanju ''stare devizne štednje'' i zaključio: ''Ustavni sud smatra da je Bosna i Hercegovina, u okviru svojih nadležnosti u smislu člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine, a s ciljem ispunjenja svojih obaveza iz Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma, nadležna za donošenje zakonodavnog okvira za rješavanje pitanja ''stare devizne štednje'', i to na jedinstven način za sve građane Bosne i Hercegovine. Ta obaveza Bosne i Hercegovine proizlazi i iz njenih isključivih nadležnosti iz člana III/1.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Tek po ispunjenju toga uvjeta entiteti i Brčko Distrikt bi mogli, u okviru povjerenih ovlasti, regulirati to pitanje u skladu sa načelima prethodno utvrđenim jedinstvenim zakonodavstvom na nivou Bosne i Hercegovine''.

Kao posljedicu implementiranja navedene odluke, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je donijela Zakon o izmirenju obaveza računa stare devizne štednje (''Službeni glasnik Bosne i Hercegovine'' br. 28/06, 76/06 i 72/07). Zakonom je određen opseg povjerenih ovlasti entitetima i Brčko Distriktu BiH. Prema odredbama čl. 26. i 29. državnog zakona, entitetima i Brčko Distriktu BiH je povjereno donošenje provedbenih propisa o postupku verificiranja i donošenje svojih propisa, kojima će detaljnije urediti materiju koja je predmet državnog zakona. Osporenim odredbama zakona Republike Srpske regulirana su pitanja koja se odnose na emitenta obveznica, uvjeti za izdavanje obveznica, amortizacijski plan i dospijeće obveznica, te davanje garancija za njihovu isplatu. Ta su pitanja također regulirana i državnim zakonom, s tim što su osporenim zakonom regulirana na drugačiji način od državnog zakona.

Iako je nesporno kako Ustavni sud u skladu sa članom VI/3.a) Ustava BiH nije mjerodavan ispitivati usaglašenost ili dosljednost entitetskog zakona sa državnim zakonom, već ustavnost jednog ili drugog zakona, kako je navedeno u tački 74. odluke Ustavnog suda, smatram da se ne može zanemariti činjenica kako je donošenjem državnog zakona koji je donesen s ciljem implementiranja Odluke Ustavnog suda broj U 14/05, stvoren novi odnos o pitanju nadležnosti ''stare devizne štednje'' između države Bosne i Hercegovine i entiteta, tj. Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Taj odnos, po mom mišljenju, ne treba posmatrati kao odnos hijerarhijske nadređenosti državnog zakona, već isključivo kao odnos ustavne nadležnosti u kontekstu reguliranja ''isplate stare devizne štednje''. Pored toga, iako odluka U 14/05 nije ustavno pravo, ona ima svoj autoritet i za promjenu stava o pitanju nadležnosti izraženog u toj odluci, potrebna je puno jača argumentacija nego što je to navedeno u Odluci U 3/08.

Paralelnim reguliranjem na različit način navedenih pitanja, Republika Srpska je po mome mišljenju izašla van svoje nadležnosti i van okvira povjerenih ovlasti državnim zakonom i smatram da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o konkurentnoj nadležnosti, tj. preklapanju nadležnosti dva administrativno-teritorijalna nivoa za reguliranje i implementiranje pitanja ''stare devizne štednje'' kako se to navodi u tački 72. odluke Ustavnog suda.

U odnosu na stav Ustavnog suda kojim se odstupanje entitetskog zakona od državnog zakona opravdava činjenicom da se u konkretnom slučaju radi i o ''pozitivnoj diskriminaciji građana'', moje je mišljenje da je ''pozitivna diskriminacija'' opravdana u slučaju konkretnog spora, a ne u slučaju kada se radi o apstraktnoj kontroli zakona. Smatram kako pozitivna diskriminacija u konkretnom slučaju dovodi u pitanje i načelo vladavine prava iz člana I/2. Ustava BiH, posebno njegove sastavne dijelove – pravnu sigurnost i opću jednakost pred zakonom za sve građane, u konkretnom slučaju za sve vlasnike ''stare devizne štednje'', što je upravo i bio smisao i cilj donošenja državnog zakona, da se u skladu sa ustavnim nadležnostima odrede jedinstvena načela i standardi načina isplate ''stare devizne štednje'' za sve vlasnike ''stare devizne štednje'' jedinstveno na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Iz navedenih razloga nisam se mogla složiti sa većinskim mišljenjem uvaženih kolega sudija i smatrala sam da je u ovom dijelu zahtjev podnositelja zahtjeva osnovan i da su odredbe osporenog zakona u nesaglasnosti sa članom I/2. Ustava BiH u vezi sa članovima III/1.e) i III/5.a) Ustava BiH. Sutkinja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu U-3/08 (P. P. B. i Hercegovine dr. Haris… | Sudska praksa | Aktio