Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu U-16/08 (Dr. M. Ž.)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
- Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine · čl. 13
- Odluka o proglašenju Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine · čl. 13
- Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 77
Predmeti (1)
U-16/08
Ocjena ustavnosti
Odluka o privremenoj mjeri
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj U 16/08, rješavajući zahtjev Dr. Milorada Živkovića, zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Dr. Milorada Živkovića, zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Dr. Milorad Živković, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 28. augusta 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 13. stav 2. Zakona o sudu Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 29/00, 16/02, 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 4/04, 35/04, 61/04 i 32/07, u daljnjem tekstu: Zakon o Sudu BiH). Podnosilac zahtjeva je zatražio i donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud «suspendovao» osporenu zakonsku odredbu do donošenja odluke o zahtjevu.
2. Podnosilac zahtjeva je naveo da, prema odredbi člana III Ustava Bosne i Hercegovine, u oblasti pravosuđa ne postoji nadležnost institucija Bosne i Hercegovine za donošenje krivičnopravnih propisa zato što pravosudni sistem entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt BiH) predstavljaju zaokružene sisteme. Podnosilac zahtjeva smatra da se nadležnost institucija Bosne i Hercegovine u krivičnopravnoj oblasti ograničava na nadležnost koja je propisana u članu III/1.g) Ustava Bosne i Hercegovine i koja je sadržana u riječima «provođenje međuentitetskih krivičnopravnih propisa». Shodno tome, kako podnosilac zahtjeva navodi, određen je i mandat Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlamentarna skupština BiH) u okviru njene zakonodavne nadležnosti. Podnosilac zahtjeva ističe da i «pored ozbiljne upitnosti nadležnosti Parlamentarne skupštine da donese Zakon o sudu [BiH]» ili druge zakone iz krivičnopravne oblasti, zahtjev za ocjenu ustavnosti ograničava samo na član 13. stav 2. tog Zakona, kojim je regulisana mogućnost Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) da, pod određenim okolnostima, sudi za krivična djela koja su propisina u krivičnim zakonima entiteta i Brčko Distrikta BiH.
3. Podnosilac zahtjeva smatra da se osporenom odredbom uvodi konkurencija nadležnosti koja je protivna principima podjele nadležnosti sudova, a naročito da se uvodi supremacija Suda BiH koji, kako navodi, ustavno-pravnim sistemom Bosne i Hercegovine nije ni predviđen. Podnosilac zahtjeva ukazuje da je tačno da je članom 5.a) Ustava Bosne i Hercegovine predviđena mogućnost da Bosna i Hercegovina preuzme od entiteta nadležnost u određenim propisanim slučajevima, ali naglašava da je u Republici Srpskoj predviđen postupak za prenos nadležnosti sa entiteta na Bosnu i Hercegovinu u skladu sa navedenom ustavnom odredbom. Stoga podnosilac zahtjeva smatra da je u konkretnom slučaju izvršen prenos nadležnosti sa entiteta na državu suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine, navodeći da se radi o «tihom prenosu nadležnosti» sa entiteta na insitucije države, što po njegovom mišljenju može «u ozbiljnoj mjeri ugroziti povjerenje kako naroda tako i entiteta u ustavne promjene» u Bosni i Hercegovini. Na osnovu toga, podnosilac zahtjeva smatra da je osporena odredba člana 13. stav 2. Zakona o Sudu BiH suprotna principu vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
4. Također, podnosilac zahtjeva smatra da osporeni član Zakona o Sudu BiH stvara veliki prostor za manipulaciju «pa i političke procese na prostoru Bosne i Hercegovine», te da ugrožava pravnu sigurnost građana BiH i dovodi ih u neravnopravan položaj, što je suprotno temeljnim principima ljudskih prava. Konačno, podnosilac zahtjeva smatra da je osporenom zakonskom odredbom prekršen Ustav Bosne i Hercegovine prvenstveno zbog «neustavnog (tihog) prenosa nadležnosti sa entiteta na Sud [BiH]», kao i zbog povrede principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Zbog svega izloženog, podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud provede javnu raspravu, sasluša stavove predstavnika entiteta, a po potrebi i pravne eksperte i predstavnike nevladinog sektora koji se bave zaštitom i promocijom ljudskih prava, te da nakon tako provedene procedure donese odluku kojom će osporenu odredbu člana 13. stav 2. Zakona o Sudu BiH staviti van snage.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:
- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud naglašava da su razlozi koje ocjenjuje pri razmatranju zahtjeva za donošenje privremene mjere različiti od razloga koje cijeni pri odlučivanju o zahtjevu za ocjenu ustavnosti. Stoga se razlozi i dokazi koje je podnosilac zahtjeva naveo u pogledu navodne neustavnosti osporenog općeg akta ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Ovo znači da podnosilac zahtjeva mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. Podnosilac zahtjeva je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će «suspendovati» osporenu zakonsku odredbu do donošenja konačne odluke o zahtjevu. Ovaj zahtjev podnosilac je opravdao time da se radi «o specifičnom zadiranju u ljudska prava», navodeći da bi u vezi s tim bila potrebna analiza dosadašnjih postupaka koji su vođeni pred Sudom BiH prema osporenoj zakonskoj odredbi. Međutim, podnosilac zahtjeva je istakao da zbog «nedostupnosti svih podataka» nije u mogućnosti takvu analizu priložiti odmah, te da će to «pokušati tokom trajanja postupka» pred Ustavnim sudom.
8. U vezi sa ovako postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud ističe da podnosilac zahtjeva nije na odgovarajući način obrazložio «interes» u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda koji, eventualno, treba biti uzet u obzir i koji bi mogao voditi donošenju odluke Ustavnog suda o privremenoj mjeri kakvu podnosilac zahtjeva traži, niti je ponudio odgovarajuće razloge i dokaze koji bi opravdali takvu intervenciju Ustavnog suda. Naime, kako je već rečeno, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere može cijeniti isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dakle razloge koji bi mogli ukazati da primjena odredbe čije se ispitivanje ustavnosti traži može dovesti do ozbiljnih posljedica, te da je opravdan interes da se to odmah spriječi. Međutim, Ustavni sud smatra da pozivanje općenito na zaštitu ljudskih prava nije dovoljno i ne opravdava zahtjev za donošenje tražene privremene mjere, tim više što podnosilac zahtjeva u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere nudi samo argumente koji predstavljaju suštinu njegovog zahtjeva za ocjenu ustavnosti, a odnose se na na pitanje zaštite i poštovanja principa vladavine prava i pravne sigurnosti, o čemu će Ustavni sud odlučivati kada bude rješavao zahtjev za ocjenu ustavnosti.
9. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog zahtjeva.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić