Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu U-15/08 (Dr. H. S.)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-15/08
Ocjena ustavnosti
Odluka o privremenoj mjeri
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj U-15/08, rješavajući zahtjev dr. Harisa Silajdžića u vrijeme podnošenja zahtjeva Predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev dr. Harisa Silajdžića u vrijemepodnošenja zahtjeva Predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Dr. Haris Silajdžić, u vrijeme podnošenja zahtjeva Predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 15. septembra 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti odluke Vlade Republike Srpske o davanju saglasnosti na ugovor između Hill & Knowlton International Belgium i Republike Srpske i na Memorandum o sporazumu sa Quinn Gillespie & Associates LLC i Republike Srpske (u daljnjem tekstu: QGA) od 21. decembra 2007. godine, broj 04/1-012-2121/07 („Službeni glasnik RS“, broj 119/07), Odluke Narodne skupštine Republike Srpske o usvajanju budžeta Republike Srpske za 2008. godinu, te budžeta Republike Srpske koji je sastavni dio te odluke od 17. decembra 2007. godine, broj 01-1938/07 odnosno stav 614700 tog budžeta „namjenska izdavanja za predstavljanje Republike Srpske u inostranstvu“ u iznosu od 5,000,000 KM („Službeni glasnik RS“, broj 117/07), Memoranduma o sporazumu između QGA i Republike Srpske od 3. januara 2008. godine, potpisan 24. decembra 2007. godine, broj 04/1-2058/07 i aktivnosti Republike Srpske neposredno ili posredno preko ovlaštenog agenta QGA na osnovu Memoranduma o sporazumu iz predhodne tačke u Sjedinjenim Američkim Državama (u daljnjem tekstu: SAD) i prema vladi, institucijama i zvaničnicima SAD, te prema zvaničnicima nekih međunarodnih organizacija. Podnosilac zahtjeva je, također, zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud «zaustavio flagrantno i kontinuirano kršenje Ustava Bosne i Hercegovine od strane entiteta Republike Srpske, te daljnju neustavna potrošnja novca poreskih obveznika do donošenja odluke o zahtjevu».
2. Podnosilac zahtjeva navodi da akti i aktivnosti Republike Srpske krše odrdebe Ustava Bosne i Hercegovine i to člana II/1.a-b), člana V/3.a i c), člana V/4.a) i člana III/3.b). Ističe da Republika Srpska već neko vrijeme vrši aktivnosti koje po Ustavu Bosne i Hercegovine spadaju u isključivu nadležnost Bosne i Hercegovine i njenih institucija. Jedna od tih aktivnosti obuhvata političko lobiranje stranih vlada i međunarodnih organizacija. Pored toga što navedene aktivnosti imaju politički karakter po mišljenju podnosioca zahtjeva one su također usmjerene ka zvaničnicima i dužnosnicima stranih vlada i međunarodnih organizacija koji su isključivo zaduženi za vanjskopolitičke i vanjskotrgovinske poslove. Podnosilac zahtjeva smatra da u konkretnom slučaju entitet Republika Srpska preduzima vanjskopolitičke i vanjskotrgovinske aktivnosti u SAD prema institucijama i vladinim zvaničnicima i dužnosnicima te zemlje kao i prema nekim međunarodnim organizacijama i njihovim dužnosnicima. Navedene aktivnosti se vrše posredno preko ovlaštenog agenta Republike Srpske, lobističke kuće QGA ili neposredno i u organizaciji QGA, a sve na osnovu memoranduma o sporazumu. Ističe da se navedene aktivnosti finansiraju iz redovnog budžeta Republike Srpske u iznosu od 122,600 USD mjesečno odnosno u iznosu od najmanje 1,471,200 USD godišnje.
3. Podnosilac zahtjeva navodi da je određivanje privremene mjere i hitan postupak u konkretnom slučaju opravdan «kako bi se zaustavilo flagrantno i kontinuirano kršenje Ustava Bosne i Hercegovine od strane entiteta Republike Srpske, te kako bi se spriječila daljnja neustavna potrošnja novca poreskih obveznika». Navedeno je po mišljenju podnosioca zahtjeva opravdano kako bi se zaštitili i strateški interesi Bosne i Herecgovine da pred svim stranim vladama, institucijama, zvaničnicima i dužnosnicima kao i pred međunarodnim organizacijama i njihovim dužnosnicima bude predstavljenja sa jedinstvenim glasom i jedinstvenom porukom.
4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to: -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zhtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
5. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o zahtjevu. Razlozi i dokazi koje su podnosioci zahtjeva naveli u pogledu navodne neustavnosti osporenog općeg akta ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, podnosilac zahtjeva moraj posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
6. Podnosilac zahtjeva u obrazloženju zahtjeva za donošenje privremene mjere navodi da bi se donošenjem iste zaustavilo flagrantno i kontinuitrano kršenje Ustava Bosne i Hercegovine od strane entiteta Republike Srpske, te spriječila daljnja neustavna potrošnja poreskih obveznika. Također smatra da bi se donošenjem privremene mjere zaštitili i strateški interesi Bosne i Hercegovine. Kako je već istaknuto, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere može cijeniti isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Podnosilac zahtjeva u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere nudi samo argumente koji predstavljaju suštinu njegovog zahtjeva za ocjenu ustavnosti, a što će biti predmetom konačne odluke Ustavnog suda u ovom predmetu. Slijedi da podnosilac zahtjeva nije ponudio argumente na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da je donošenje privremene mjere potrebno u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, već argumente od kojih zavisi konačna odluka o zahtjevu. Stoga, Ustavni sud smatra zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.
7. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
8. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog zahtjeva.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić