Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2429/06 (Zemljoradnička zadruga „Ratar“ u likvidaciji Brka)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2429/06
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2429/06, rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge «Ratar» u likvidaciji Brka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Zemljoradničke zadruge „Ratar“ u likvidaciji Brka podnesena protiv Presude Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj Gž-440/05 od 30. juna 2006. godine i Presude Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj P-375/04-I od 7. jula 2005. godine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zemljoradnička zadruga „Ratar“ u likvidaciji Brka (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Distrikt Brčko), koju zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Distrikta Brčko, podnijela je 7. augusta 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-440/05 od 30. juna 2006. godine i Presude Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-375/04-I od 7. jula 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog i Osnovnog suda, te učesnika u postupku Distrikta Brčko (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 24. januara 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Apelacioni sud je dostavio 11. februara 2008. godine, Osnovni sud 4. februara 2008. godine, a tuženi nije dostavio odgovor.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantici 4. novembra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Presudom Osnovnog suda broj P-375/04-I od 7. jula 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Apelacionog suda broj Gž-440/05 od 30. juna 2006. godine, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila da se, na osnovu Ugovora o kupoprodaji od 10. augusta 1960. godine Ov.br. 1510/60, utvrdi da je stekla pravo vlasništva na nekretninama pobliže označenim u izreci prvostepene presude, da je to tuženi dužan priznati i dopustiti da se navedene nekretnine otpišu iz dosadašnjeg zk. uloška iste katastarske općine i apelantica upiše kao njihova vlasnica sa dijelom 1/1, te da joj tuženi naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.570,00 KM, u roku od 15 dana nakon pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
7. U obrazloženju osporenih presuda je, između ostalog, navedeno da je apelantica kao tužiteljica u postupku likvidacije podnijela prvostepenom sudu tužbu protiv tuženog radi utvrđivanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Sudovi su odbili apelanticin tužbeni zahtjev, imajući u vidu da je, na osnovu Ugovora o kupoprodaji od 10. augusta 1960. godine Ov.br. 1510/60, izvršen prijenos prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist općenarodne imovine sa organom upravljanja NOO Brčko i organom korištenja ZZ “Brka“. Naime, iz obrazloženja presuda jasno proizlazi da je u postupku utvrđeno da ni apelanticin prednik nije nikada na osnovu valjanog pravnog posla stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, niti je bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, već da su predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi bile uknjižene kao općenarodna imovina. Stoga, apelanticino pozivanje na ugovor o kupoprodaji sudovi su ocijenili kao neosnovano, smatrajući da tim ugovorom nije bio izvršen prijenos prava vlasništva predmetnih nekretnina na apelanticinog prednika, već na općenarodnu imovinu. Samim tim, prema mišljenju sudova, prema odredbi člana 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, navedeni ugovor ne može ni služiti apelantici kao pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Naime, smatrajući da je na apelanticinog prednika navedenim kupoprodajnim ugovorom preneseno pravo korištenja, a ne i pravo vlasništva, te budući da su predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi uknjižene kao općenarodna imovina, sudovi su, pozivajući se na odredbu člana 205. stav 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Distrikta Brčko BiH („Službeni glasnik Distrikta Brčko BiH“ broj 11/01), utvrdili da su predmetne nekretnine prenesene u vlasništvo Distrikta Brčko BiH. Apelanticino pozivanje na član 94. Općeg zakona o zadrugama sudovi su, također, ocijenili neosnovanim sa obrazloženjem da navedenom odredbom nije propisano da nekretnine koje Zadruga trenutno koristi postaju imovina Zadruge. Također je ocijenjeno da je apelanticino tumačenje navedene odredbe ekstenzivno i u konkretnom slučaju neprihvatljivo, jer, prema mišljenju sudova, navedenu odredbu treba tumačiti tako da se pod imovinom podrazumijevaju samo stvari koje su bile vlasništvo zadruga, a ne i nepokretne stvari, odnosno zemljište, na kojima su zadruge imale samo pravo korištenja i posjeda. Imajući u vidu navedeno, sudovi su utvrdili da apelantica u toku postupka nije dokazala da je stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, prema odredbi člana 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Distrikta Brčko, te da je, stoga, tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije 8. Apelantica smatra da je, prema članu 1. stav 4. Statuta Distrikta Brčko, Apelacioni sud bio dužan da direktno primijeni član 94. Općeg zakona o zadrugama i usvoji tužbeni zahtjev, jer taj član Statuta predviđa da su Ustav Bosne i Hercegovine, kao i važeći zakoni i odluke institucija Bosne i Hercegovine direktno primjenjivi na cijeloj teritoriji Distrikta Brčko, te da zakoni i odluke svih vlasti Distrikta Brčko moraju biti u skladu sa važećim zakonima i odlukama institucija Bosne i Hercegovine. Slijedeći to, prema apelanticinom mišljenju, u osporenim presudama se proizvoljno tumači da Distrikt Brčko nije dužan da primjenjuje član 94. Općeg zakona o zadrugama koji propisuje da imovina koju zadruga trenutno koristi donošenjem tog zakona postaje imovina zadruga. Apelantica je navela da je zbog takve proizvoljne primjene zakona i povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju 9. Apelacioni sud je ponovio obrazloženje osporene presude i zaključio da osporenim presudama nisu povrijeđena apelanticina prava navedena u apelaciji. Apelacioni sud je naveo da u toku postupka pred prvostepenim sudom apelantica nije dokazala da je njen pravni prednik (ZZ «Brka») stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na osnovu kupoprodajnog ugovora na koji se apelantica pozvala kao osnov za stjecanje tog prava. Naime, tim ugovorom pravo vlasništva bilo je preneseno na općenarodnu imovinu, a upis ZZ „Ratar“ Brka sa pravom korištenja u „C“ teretnom listu u zemljišnoj knjizi nije imalo takvo značenje da bi nastao stvarnopravni odnos, u smislu da te nekretnine pripadnu apelantici, da bi se, prema odredbi člana 94. Općeg zakona o zadrugama, trebalo da smatraju apelanticinom imovinom.
10. S obzirom na to da je predmetno zemljište u vlasničkom „B“ listu bilo uknjiženo kao društveno vlasništvo, stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Distrikta Brčko BiH, prestalo je da postoji pravo korištenja ZZ „Brka“, pa se po službenoj dužnosti izvršilo brisanje prava korištenja na svim nekretninama koje su bile društveno vlasništvo, bez obzira na vrstu i oblik organiziranja, pa tako i na predmetnim nekretninama. U skladu sa ocjenom ovog suda, pravo na imovinu mora biti zasnovano na valjanom pravnom osnovu da bi dalje uživalo zaštitu. Prema mišljenju suda, u konkretnoj stvari to nije slučaj s obzirom na to da apelanticinom predniku, pa samim tim i apelantici, po pravu sljedništva pravo korištenja nije imalo značaj u smislu da apelantici pripada vlasništvo na predmetnim nekretninama, u okviru odredbe člana 94. Općeg zakona o zadrugama.
11. Osnovni sud je naveo da su navodi apelacije neosnovani i neargumentirani, jer je apelantici u potpunosti omogućeno da učestvuje u radu suda, provedeni su svi dokazi koje je apelantica predložila i ničim joj nije uskraćeno pravo na pravično suđenje, a presudom joj nije uskraćeno pravo na mirno uživanje imovine. Sud je svoju odluku detaljno obrazložio i ona je donesena u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Distrikta Brčko i Zakonom o upisu stvarnih prava na nekretninama u vlasništvu Distrikta Brčko.
V. Relevantni propisi
12. Statut Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Distrikta Brčko BiH» br. 1/00 i 4/00):
Član 1. stav 4.
Ustav Bosne i Hercegovine, kao i važeći zakoni i odluke institucija BiH direktno su primjenjivi na cijeloj teritoriji Distrikta Brčko BiH. Zakoni i odluke svih vlasti Distrikta moraju biti u skladu sa važećim zakonima i odlukama institucija Bosne i Hercegovine. 13. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Službeni glasnik Distrikta Brčko BiH» br. 11/01, 8/03 i 40/04):
Član 22.
Pravo vlasništva može se steći na osnovu zakona, pravnog posla, odluke suda ili drugog organa Distrikta i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom. 14. Opći zakon o zadrugama («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 18/03): Član 94.
Imovina koju zadruga trenutno koristi donošenjem ovog zakona postaje imovina zadruge.
15. Zakon o upisu stvarnih prava na nekretninama u vlasništvu Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Distrikta Brčko BiH» broj 26/04):
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se način upisa stvarnih prava na nekretninama koje su vlasništvo Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Distrikt Brčko). Član 2.
Osnovni sud Distrikta Brčko će prema službenoj dužnosti izvršiti upis prava vlasništva i bilo kojeg drugog stvarnog prava u korist Distrikta Brčko na svim nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama tog suda na kojima je do stupanja na snagu ovog zakona kao vlasništvo bila upisana općenarodna imovina, društveno vlasništvo, državno vlasništvo, vlasništvo zemljišnog fonda, agrarne reforme i kolonizacije, vlasništvo društveno-političkih organizacija, mjesnih zajednica i drugih pravnih lica u društvenom ili državnom vlasništvu ili bilo koji drugi oblik vlasništva osim privatnog.
Član 3.
Upisi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretninama iz člana 2. ovog zakona, bez obzira na vrstu i oblik organiziranja titulara tih prava, brišu se prema službenoj dužnosti.
Član 4.
Odredbe čl. 2. i 3. primjenjuju se i na promjene stanja u katastarskom operatu Distrikta Brčko.
16. Aneks od 18. augusta 1999. godine Konačne odluke Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčkog od 5. marta 1999. godine:
Član 12.
Vlasti Distrikta upravljaju svom društvenom imovinom unutar Distrikta i imaju ovlaštenje, uz odobrenje supervizora, vršiti privatizaciju društvene/javne imovine u skladu sa primjenjivim zakonima BiH. Društvenom/javnom imovinom u Distriktu se ne smije raspolagati osim ako je to u skladu sa zakonima BiH i uz odobrenje supervizora.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su Presuda Apelacionog suda broj Gž-440/05 od 30. juna 2006. godine i Presuda Osnovnog suda broj P-375/04-I od 7. jula 2005. godine protiv kojih je 15. augusta 2006. godine podnesena apelacija. Protiv navedenih presuda nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. 20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelantica osporava navedene presude tvrdeći da su joj redovni sudovi proizvoljnom primjenom materijalnog prava povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 22. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 1808/05 (objavljenoj u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 11/07 od 20. februara 2007. godine i „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 19/07 od 19. marta 2007. godine ) razmatrajući apelaciju iste apelantice i analizirajući navode o povredi istih ustavnih prava, a u okviru istog činjeničnog i pravnog pitanja, zaključio da redovni sudovi nisu proizvoljno primijenili materijalno pravo i da samim tim nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to da se razlozi dati u Odluci broj AP 1808/05 u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
23. Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da redovni sudovi nisu proizvoljno primijenili relevantne odredbe materijalnih zakona. 24. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić