Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2284/06 (E. P.)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2284/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2284/06, rješavajući apelaciju Emina Pajevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emina Pajevića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-Gž-
06-000342 od 1. juna 2006. godine, i Presude Općinskog suda u Mostaru, broj P-126/01-I od 30. decembra 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Emin Pajović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koga zastupa advokat Faruk Ćupina, podnio je, 27. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Gž-06-000342 od 1. juna 2006. godine, i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-126/01-I od 30. decembra 2005. godine.
2. Općinski sud je donio Presudu, broj P-126/01-I od 30. decembra 2005. godine kojom je naredio Hercegovačko-neretvanskom kantonu, Kantonalni MUP Mostar, koga zastupa Kantonalno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime naknade nematerijalne štete naknadi ukupan iznos od 24.000 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Sa ostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog, u iznosu od 17.000 KM, apelant je odbijen. Tuženi je obavezan da apelantu plati troškove postupka u iznosu od 2.705,13 KM od dana presuđenja do isplate. U odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine i Grad Mostar tužbeni zahtjev je u cjelosti odbijen, te je apelant obavezan da im plati troškove postupka.
3. Apelant i tuženi su izjavili žalbu. Apelant je u žalbi osporio dio presude kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu preko dosuđenog, zbog pogrešno utvrđenog materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredaba Zakona o parničnom postupku. Kantonalni sud je donio Presudu, broj 007-0-Gž-06-000342 od 1. juna 2006. godine, kojom su žalbe djelomično usvojene te je prvostepena presuda preinačena na način što je tuženi obavezan da apelantu plati iznos od 24.500 KM sa zakonskom kamatom od dana presuđenja (30. decembar 2005. godine) do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 3.346,00 KM. U ostalom dijelu žalbe su odbijene i prvostepena presuda potvrđena.
4. Apelant se žali da su osporenim presudama provrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konevncije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu svojih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava, odnosno u odluci sudova da zakonska zatezna kamata teče od dana presuđenja. Apelant navodi da mu je kamata trebala biti dosuđena od dana podnošenja tužbe, kao dana kada se apelant konačno opredjelio za zahtjev i visinu. Apelant se poziva na stav koji je zauzeo Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Presudi, broj Rev-350/05 od 4. aprila 2006. godine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Apelant ističe da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz razloga što su pogrešnom primjenom materijalnih propisa sudovi utvrdili da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos teče od dana presuđenja. Zbog ovakvog odlučenja sudova u vezi dosuđenim kamatama apelant se žali i na povredu prava na imovinu. Ustavni sud primjećuje da apelant ove navode nije iznio u žalbi pred drugostepenim sudom, već ih je iznio prvi put pred Ustavnim sudom. Samim tim, apelant nije omogućio „efektivnim pravnim instancama“ da raspravljaju o tom pitanju, što se može staviti na teret apelantu. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu u kojoj je zauzeto stanovište da prigovori u pogledu kršenja ustavnih prava moraju biti pokrenuti u prethodnim fazama postupka, ukoliko se takvi prigovori žele sa uspjehom koristiti pred Ustavnim sudom (vidi Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP-2424/06 od 18. oktobra 2007. godine). Ustavni sud je iz stanja spisa i priložene dokumentacije utvrdio da apelant navedeni prigovor nije iznosio u žalbi protiv prvostepene presude, pa Ustavni sud zaključuje da apelant navedeni prigovor prvi put ističe u apelaciji pred Ustavnim sudom. Na osnovu navedenog, a ne ulazeći u bilo koje drugo pitanje dopustivosti ove apelacije, Ustavni sud smatra da su očigledno neosnovani navodi apelanta da je došlo do kršenja člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić