Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-328/08 (I. R. i I. R.)

Odluka donesena 17. 11. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-328/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici koja je održana 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 328/08, rješavajući apelaciju Igora Rubeže i Irene Rubež, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Igora Rubeže i Irene Rubež koja je podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž. 1285/05 od 24. oktobra 2007. godine i Presude Opštinskog suda u Sarajevu broj P-2731/02 od 2. marta 2005. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Igor Rubež i Irena Rubež (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Han-Pijeska, koje zastupa Mirza Kovač, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 28. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž. 1285/05 od 24. oktobra 2007. godine i Presude Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj P-2731/02 od 2. marta 2005. godine.

2. Rješavajući o tužbi apelanata protiv S.Č. i A.Č. radi poništenja kupoprodajnog ugovora, vraćanja nepokretnosti, priznanja svojine i uspostavljanja ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, Opštinski sud je donio Presudu broj P-2731/02 od 2. marta 2005. godine kojom je odbio tužbeni zahtjev apelanata, te odbio njihov predlog za određivanje privremene mjere kojom se tuženim zabranjuje da na bilo koji način raspolažu sa predmetnim nepokretnostima. U uvodu presude kao vrijednost predmeta spora u konkretnoj pravnoj stvari naveden je iznos od 35.000,00 KM.

3. Protiv Presude Opštinskog suda broj P-2731/02 od 2. marta 2005. godine apelanti su izjavili žalbu, ali je Kantonalni sud donio Presudu broj Gž. 1285/05 od 24. oktobra 2007. godine kojom je odbio žalbu apelanata i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude se navodi da je nakon sprovedenog dokaznog postupka prvostepeni sud pravilno zaključio da je djed tužilaca na osnovu pismenog ugovora o kupoprodaji, zaključenog 25. jula 1996. godine, a koji je u ime prednika apelanata zaključio advokat F. T. koji je imao valjanu punomoć, predmetnu nepokretnost prodao tuženim, da su tuženi platili kupoprodajnu cijenu, te ušli u posjed predmetne nepokretnosti zbog čega je tužbeni zahtjev apelanata odbijen kao neosnovan. Budući da su apelanti ukazivali na mane volje, tvrdeći da njihov prednik nije htio da proda predmetne nepokretnosti, sud je, s obzirom na to da je predmetni ugovor zaključen 1996. godine, a tužba predana sudu 6. decembra 2002. godine, zaključio da je protekao rok iz člana 117 Zakona o obligacionim odnosima za poništenje rušljivog ugovora.

4. Apelanti smatraju da im je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine kojem odgovara član 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) Apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mogući prema zakonu.

6. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana koji je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelanti su protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž. 1285/05 od 24. oktobra 2007. godine, s obzirom na to da je u cijelosti odbijen postavljeni tužbeni zahtjev za poništenje ugovora, a imajući u vidu označenu vrijednost spora od 35.000,00 KM, mogli, shodno odredbama člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), da izjave reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine što su, prema stanju spisa, propustili da učine. Shodno praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kad su ispunjeni uslovi dopustivosti koji su predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji je apelant dužan da iscrpi prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjave reviziju apelanti su se lišili mogućnosti da dođu do konačne odluke koja bi mogla da bude predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mogući prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-328/08 (I. R. i I. R.) | Sudska praksa | Aktio