Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-906/08 («Duronjić» d.o.o. Prnjavor)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-906/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 906/08, rješavajući apelaciju «Duronjić» d.o.o. Prnjavor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Duronjić» d.o.o. Prnjavor, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-505/04 od 20. februara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Duronjić» d.o.o. Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa dr. Miroslav Mikeš, advokat iz Banjaluke, podnio je 24. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-505/04 od 20. februara 2008. godine. Apelant je 7. aprila dopunio apelaciju.
2. Rješenjem Ministarstva finansija Republike Srpske, Poreske uprave, Sektora za istrage i kontrolu velikih poreskih obveznika, Odjeljenja za kontrolu velikih poreskih obveznika (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), broj 01/0303/490-3-310.169/03 od 5. februara 2004. godine naloženo je apelantu da, radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju, izvrši uplatu poreza, akciza i doprinosa sa pripadajućim kamatama u ukupnom iznosu od 103.998,37 KM na način pobliže određen u dispozitivu rješenja.
3. Rješavajući po žalbi apelanta protiv rješenja Odjeljenja, broj 01/0303/490-3-
310.169/03 od 5. februara 2004. godine, Ministarstvo finansija Republike Srpske, Poreska uprava, Odbor za rješavanje poreskih žalbi (u daljnjem tekstu: Odbor) je donio rješenje, broj 01/0104/II-450- 136/04 od 26. aprila 2004. godine, kojim je odbio kao neosnovanu žalbu apelanta. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeni organ nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je apelantu naložio uplatu akcize, kao i poreza na promet proizvoda na uvećanu poresku osnovicu jer je utvrđeno da je apelant vršio nabavku derivata nafte suprotno članu 7. Zakona o akcizama i porezu na promet («Službeni glasnik RS» broj 25/02 i 30/02) jer nije posjedovao dozvolu-licencu, nije imao dozvolu za prodaju akciznih proizvoda na veliko niti uredno ne izmiruje poreske obaveze, te da apelant nije pravilno utvrdio poresku osnovicu saglasno članu 19. stav 1. tačka 1. navedenog zakona. Iz navedenog proizilazi, da je rješenje prvostepenog organa zasnovano na pravilnoj primjeni Zakona o akcizama i porezu na promet iz kojih razloga je Odbor apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu.
4. Apelant je protiv rješenja Odbora, broj 01/0104/II-450-136/04 od 26. aprila 2004. godine, tužbom pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom koji je presudom, broj U-505/04 od 20. februara 2008. godine, odbio tužbu apelanta kao neosnovanu. U obrazloženju je navedeno da je prema članu 3. stav 1. tačka 3. Zakona o akcizama i porezu na promet koji je bio na snazi u vrijeme nabavke po predmetnim fakturama, propisano da obaveza po osnovu akcize na naftu nastaje nabavkom iz Federacije BiH i Brčko Distrikta, a tačkom 5. stav 1. istog zakona da je obveznik akcize pravno lice ili poduzetnik koji proizvode iz člana 2. Zakona nabavi od dobavljača iz Brčko Distrikta. Vrhovni sud je obrazložio da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen zakon, te da u osporenom aktu nije ostvaren ni jedan razlog iz člana 10. Zakona o upravnim sporovima koji bi ga činio nezakonitim.
5. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati poreze i doprinose, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz odredbi Zakona o akcizama i porezu na promet, koji je važio u vrijeme vođenja predmetnog postupka, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U vezi sa žalbenim navodima apelanta u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih i drugih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i i AP 652/08 od 3. aprila 2008. godine). Shodno tome, a imajući u vidu da je u prethodnoj tački ove odluke konstatirano da je apelantova obaveza na uplatu poreza zasnovana na propisima koji reguliraju predmetnu oblast, a kako u konkretnom slučaju nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi, prema kojim mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također ratione materiae inkopatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić