Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-940/08 (B. D.)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-940/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici koja je održana 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 940/08, rješavajući apelaciju Branka Drinića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Branka Drinića koja je podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-001-254 od 4. januara 2008. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Ž-56/05 od 12. aprila 2006. godine zbog toga što je protekao rok da se podnese apelacija.
OBRAZLOŽENJE
1. Branko Drinić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kog zastupa Miroslava Drinić, advokat iz Banje Luke, podnio je 24. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-001-254 od 4. januara 2008. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž-
56/05 od 12. aprila 2006. godine.
2. Rješavajući o apelantovoj tužbi protiv tuženog FM «Jelšingrad» AD Gradiška, radi isplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa, Osnovni sud u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je Presudu broj Rs-45/2003 od 2. septembra 2004. godine kojom je obavezao tuženog da apelantu isplati novčani iznos na ime zarađenih a neisplaćenih plata na način koji je bliže naveden u izreci presude. U ostalom dijelu sud je apelantov tužbeni zahtjev za isplatu naknade plata odbio kao neosnovan, a tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu uplaćenih sredstava na ime kase uzajamne pomoći, sud je odbacio kao preuranjen.
3. Protiv Presude Osnovnog suda broj Rs-45/2003 od 2. septembra 2004. godine žalbe su izjavili apelant i tuženi.
4. Odlučujući o žalbi tuženog, Okružni sud je donio Presudu broj Ž-56/05 od 12. aprila 2006. godine kojom je ukinuo osporenu presudu u dosuđujućem dijelu, a apelantovu tužbu odbacio kao neblagovremenu, a odlučujući o apelantovoj žalbi u odnosu na ostali odbijajući dio presude i dio kojim je njegov tužbeni zahtjev odbačen, Okružni sud je potvrdio prvostepenu presudu.
5. Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj Ž-56/05 od 12. aprila 2006. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu na osnovu koje je Vrhovni sud donio Rješenje broj 118-0-Rev-
06-001-254 od 4. januara 2008. godine kojim je odbacio apelantovu reviziju kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude iznosi 9.980,10 KM, a budući da navedeni iznos ne prelazi cenzus od 10.000 KM iz člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te kako odlučivanje o reviziji nije značajno za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237 stav 3 ZPP), sud je primjenom navedenih odredbi apelantovu reviziju odbacio kao nedozvoljenu.
6. Apelant smatra da mu je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) Protekao je rok za podnošenje apelacije.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana koji je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
9. U konkretnom slučaju, revizija je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da je odbačena kao nedozvoljena Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-001-254 od 4. januara 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je Presuda Okružnog suda broj Ž-56/05 od 12. aprila 2006. godine. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu 16. maja 2006. godine uručena Presuda Okružnog suda broj Ž-56/05 od 12. aprila 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. marta 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije koji je predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kad je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić