Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-946/06 (E. K.)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-946/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP-946/06, rješavajući apelaciju Envera Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Kovačevića protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-
3463/00 od 30. novembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Enver Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 23. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-3463/00 od 30.novembra 2005. godine.
2. Rješenjem Općinske službe za boračka pitanja, Općine Stari Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinska služba), broj UP-I-08-41-3361/99 od 26. novembra 1999. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida.
3. Rješenjem Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno ministarstvo), broj UP-II-06/04-41-11/00 od 20. januara 2000. godine, žalba apelanta je odbačena kao neblagovremena. Naime, uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je apelant prvostepeno rješenje primio 25. decembra 1999. godine, a da je žalbu Kantonalnom Ministarstvu podnio 11. januara 2000. godine, dakle protekom roka od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.
4. Nakon toga, Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), je donio Presudu, broj U-149/00 od 19. aprila 2000. godine, kojom je osporeno rješenje poništio i predmet ustupio nadležnom Federalnom Ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo).
5. Federalno ministarstvo je Rješenjem, broj UP-II-04-41-619/00 od 16. oktobra 2000. godine, na osnovu člana 236 stav 1. Zakona o upravnom postupku FBiH («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 2/98 i 48/99; u daljnjem tekstu: ZUP FBiH), žalbu apelanta odbacilo kao neblagovremenu.
6. Presudom Vrhovnog suda, broj U-3463/00 od 30. novembra 2005. godine, odbijena je tužba apelanta u upravnom sporu radi poništenja konačnog drugostepenog rješenja. Vrhovni sud je utvrdio da iz priložene dostavnice o prijemu navedenog prvostepenog rješenja proizilazi da je to rješenje apelant primio 25. decembra 1999. godine, a da je žalbu protiv prvostepenog rješenja podnio neposredno prvostepenom organu 11. januara 2005. godine, odnosno nakon proteka zakonskog roka od 15 dana..
7. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povređeno pravo na pravičan postupak zaštićen članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). On navodi da je žalbu i ostale pravne podneske podnio blagovremeno, pa zbog toga smatra da nema mjesta primjeni člana 236. stav 1. ZUP-a FBiH. Stoga, apelant predlaže da se njegova apelacija usvoji, utvrdi povreda prava na pravičan postupak, posebno obzirom na donošenje odluke u razumnom roku, ukinu osporene odluke i apelantu dosudi 14.600 KM na ime kompenzacije zbog dužine roka odlučivanja o apelantovom pravu na priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, Odluke broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju apelant je propustio da se blagovremeno žali nadležnom Ministarstvu, jer je prvostepeno rješenje primio 25. decembra 1999. godine, a iz spisa priložene dokumentacije i žalbe proizilazi da je žalbu protiv tog rješenja podnio neposredno prvostepenom organu 11. januara 2005. godine, odnosno nakon proteka zakonskog roka od 15 dana.
11. Dakle, Vrhovni sud i Federalno ministarstvo nisu raspravljali o osnovanosti zahtjeva apelanta za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, već je njegova žalba koju je izjavio protiv prvostepenog rješenja odbačena iz formalnih razloga, sobzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti žalbu protiv prvostepenog rješenja Općinske službe ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja žalbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe protiv prvostepenog upravnog rješenja nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje Federalno ministarstvo i Vrhovni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić