Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1322/06 (D. Đ. i drugi)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1322/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP-1322/06, rješavajući apelaciju Dragana Đukića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Đukića, Milana Račića, Siniše Simanića, Davora Popovića, Radovana Lužije, Violete Đurić, Ružice Miljević, Dijane Dragonjić, Gorana Medića, Aleksandra Vujičića, Nenada Bunčića, Nedeljka Pivača, Željka Balabana, Gorana Tanića, Gorane Đukić i Slobodana Prošića, podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj Ž-59/04 od 16. februara 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Đukić i dr. (u daljnjem tekstu: apelanti), zastupani po Marinku i Radmili Plavšić, advokatima iz Banjaluke, podnijeli su, 5. maja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-59/04 od 16. februara 2006. godine.
2. Apelanti su, 23. jula 2001. godine, podnijeli tužbu Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv Republike Srpske - Vojske Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) sa zahtjevom za isplatu duga po osnovu toplog obroka, nastalog u periodu od 1997. do 2002. godine. Osnovni sud je presudom, broj RS-550/01 od 20. novembra 2003. godine, usvojio tužbeni zahtjev apelanata i obavezao tuženu da apelantima na ime neknade za topli obrok isplati određene novčane iznose, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
3. Odlučujući po žalbi tužene, Okružni sud je presudom, broj Ž-59/04 od 16. februara 2006. godine, potvrdio prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na isplatu određenih novčanih iznosa apelantima za potraživanja naknade toplog obroka, a koja su dospjela najdalje jednu godinu dana unazad od dana podnošenja tužbe. Takođe, preinačio je prvostepenu presudu u pogledu odluke o zakonskoj zateznoj kamati i troškovima postupka, a u preostalom dijelu prvostepenu presudu je ukinuo i tužbu apelanata odbacio kao neblagovremenu.
4. Protiv presude Okružnog suda, broj Ž-59/04 od 16. februara 2006. godine, apelanti su podnijeli reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). U vrijeme podnošenja apelacije postupak o reviziji je bio u toku pred Vrhovnim sudom u predmetu tog suda, broj 118-0-Rev-06-000 450.
5. Apelanti ističu da je presudom Okružnog suda, broj Ž-59/04 od 16. februara 2006. godine povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti traže da se u njihovom predmetu donese zakonita presuda i da im se isplati naknada za nematerijalnu štetu, nastalu uslijed navodne povrede njihovih ustavnih prava, zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije, u vrijeme podnošenja apelacije, a nakon izjavljene revizije je bio u toku pred Vrhovnim sudom.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03 i 85/03, 74/05 i 63/07) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić