Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1340/08 (Mješoviti holding „Elektroprivreda Republike Srpske“-Matično preduzeće a.d. Trebinje)

Odluka donesena 17. 11. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1340/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1340/08, rješavajući apelaciju Mješovitog holdinga „Elektroprivreda Republike Srpske“-Matično preduzeće a.d. Trebinje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mješovitog holdinga „Elektroprivreda Republike Srpske“-Matično preduzeće a.d. Trebinje podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-PŽ-07-000 065 od 6. marta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mješoviti holding „Elektroprivreda Republike Srpske“-Matično preduzeće a.d. Trebinje (u daljnjem tekstu: apelant), iz Trebinja, podnijelo je 5. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-PŽ-07-000 065 od 6. marta 2008. godine.

2. Prvostepenom Presudom Osnovnog suda, broj 095-0-PS-06-000-061 od 29. januara 2007. godine, usvojen je tužbeni zahtjev „Softverska kuća SB soft“ iz Beograda (u daljnjem tekstu: tužilac) kojim je utvrđeno da je apelant, kao tuženi, neosnovano i neovlašteno koristio tužiočevo autorsko djelo označeno kao poslovno informacioni sistem (PIS), te da je apelant obavezan da tužiocu isplati, po osnovu neoovlaštenog korištenja navedenog sistema za period od 1. jula 2001. do 31. jula 2004. godine i kroz to stečenu korist, iznos od 53.879.442,83 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 1. avgusta 2004. godine pa do isplate. Apelantu je zabranjeno svako daljnje korištenje PIS-a, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Stavom drugim izreke presude usvojen je protivtužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se tužilac obaveže da apelantu, na ime potpune restitucije zbog raskida ugovora o realizaciji PIS-a zaključenog 22. januara 1999. godine između apelanta i tužioca, plati ukupan iznos od 4.466.977,22 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Odlučujući po žalbama i tužioca i apelanta, podnesenim protiv prvostepene presude Osnovnog suda od 29. januara 2007. godine, Okružni sud je Presudom, broj 015-PŽ-07-000 065 od 6. marta 2008. godine, uvažio žalbe obje stranke u postupku kao osnovane i preinačio prvostepenu presudu na način da se odbija naprijed navedeni tužbeni zahtjev tužioca u pogledu neovlaštenog korištenja PIS-a od strane apelanta, kao i protivtužbeni zahtjev apelanta radi naplate potpune restitucije zbog raskida predmetnog ugovora ugovora. Postupak po izjavljenoj reviziji tužioca protiv Presude Okružnog suda od 6. marta 2008. godine, u pogledu tužiočevog zahtjeva za naknadu štete po osnovu neovlaštenog korištenja PIS-a od strane apelanta, je u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.

4. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Okružnog suda, broj 015-PŽ-07-000 065 od 6. marta 2008. godine, povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. U konkretnom slučaju apelant je protiv Presude Okružnog, broj 015-PŽ-07-000 065 od 6. marta 2008. godine, imajući u vidu da je u cjelosti odbijen sa protivtužbenim zahtjevonm usmjerenim na isplatu iznosa od 4.466.977,22 KM, a obzirom da vrijednost osporenog dijela presude sa aspekta apelanta kao protivtužitelja znatno prelazi imovinski cenzus za dopuštenost revizije iz člana 237. stav

2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05), mogao izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske što prema stanju spisa nije učinio. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju, apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke o njegovom protivtužbenom zahtjevu koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1340/08 (Mješoviti holding… | Sudska praksa | Aktio