Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1512/08 (B. K. i A. M.)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1512/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1512/08, rješavajući apelaciju Bojana Kovačevića i Aleksandra Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bojana Kovačevića i Aleksandra Marića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-08-000 039 od 26. marta 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Bojan Kovačević i Aleksandar Marić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Đorđe Marić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 22. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000 039 od 26. marta 2008. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 12. juna 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 071-0-P-
06-001136 od 16. maja 2007. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-Ž-07-000 335 od 26. septembra 2007. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da su bili u radnom odnosu kod tuženog DOO «Telekom BL» Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) i to apelant Bojan Kovačević u periodu od 14. juna 2000. godine do 1. juna 2001. godine, a apelant Aleksandar Marić u periodu od 26. marta 2001. godine do 1. februara 2002. godine, da se naloži tuženom da apelantima uplati doprinose za penzijsko i zdravstveno osiguranje za navedeni period, te da im isplati na ime neisplaćenih plata po 1.513,30 KM, na ime naknade za godišnji odmor (regres) po 200 KM te za vrijeme otkaznog roka po 400 KM, sve sa zakonskom, zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka. Apelanti su obavezani da tuženom solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.193,75 KM.
3. Odlučujući o reviziji apelanata Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000 039 od 26. marta 2008. godine odbacio reviziju kao nedozvoljenu, obrazlažući da je odredbom člana. 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07- u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da je u konkretnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi 4.222,60 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, te kako odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP), sud je primjenom navedenih odredbi reviziju apelanata odbacio kao nedozvoljenu.
4. Apelanti se žale na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda(u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000 039 od 26. marta 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj 011-Ž-07-000 335 od 26. septembra 2007. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 011-Ž-07-000 335 od 26. septembra 2007. godine.
8. S obzirom na to da je punomoćniku apelanata 19.oktobra 2007. godine uručena presuda Okružnog suda, broj 011-Ž-07-000 335 od 26. septembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. maja 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić