Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1608/08 (DOO «PARMA TRADE»)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1608/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1608/08, rješavajući apelaciju DOO «PARMA TRADE» Trn, Laktaši , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO «PARMA TRADE » Trn, Laktaši, podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-U-07-000 359 od 24. aprila 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. DOO «PARMA TRADE» (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna opština Laktaši, koga zastupa dr. Miroslav Mikeš, advokat iz Banjaluke, podnio je 30. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-07-000 359 od 24. aprila 2008. godine.
2. Rješenjem Ministarstva finansija Republike Srpske, Poreske uprave, Sektora za istrage i kontrolu velikih poreskih obveznika, Odjeljenja za kontrolu velikih poreskih obveznika (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), broj 01/0303/490-3-310.61/03 od 20. novembra 2006. godine, donesenom u ponovnom postupku, naloženo je apelantu da, radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju, izvrši uplatu poreza u iznosima glavnog duga i kamata u roku i na način pobliže određenom u dispozitivu rješenja.
3. Rješavajući po žalbi apelanta protiv rješenja Odjeljenja, broj 01/0303/490-3-
310.61/03 od 20. novembra 2006. godine, Ministarstvo finansija Republike Srpske, Poreska uprava, Odbor za rješavanje poreskih žalbi (u daljnjem tekstu: Odbor) je donio rješenje, broj 06/1.01/0104/II-
450-1294/06 od 4. aprila 2007. godine, kojim je odbio kao neosnovanu žalbu apelanta. U obrazloženju rješenja je navedeno da je rješenje prvostepenog organa zasnovano na pravilnoj primjeni Zakona o akcizama i porezu na promet («Službeni glasnik RS», broj 25/02, 30/02 i 60/II/03) i Zakona o deviznom poslovanju («Službeni glasnik RS», broj 15/96, 10/97 i 96/03) iz kojih razloga je apelantova žalba odbijena kao neosnovana. Ovo iz razloga jer apelant nije ispunio uslove iz člana 28. stav 1. tačka 4. Zakona o akcizama i porezu na promet budući da svoja potraživanja od kupaca «Lučić» d.o.o. Pale i «PSV Komerc» d.o.o. Prijedor nije naplatio u roku od 120 dana od dana isporuke proizvoda, u smislu člana 28. stav 1. tačka 4. Zakona o akcizama i porezu na promet, pošto navedeni kupci, a što je dokazano u toku postupka koji je prethodio donošenju rješenja Odjeljenja, nisu izvršili plaćanje robe ino dobavljačima po ugovorima o asignacijama, već je to plaćanje gotovinski izvršeno od strane apelanta. Osim navedenog apelant nije imao odobrenje Agencije za bankarstvo Republike Srpske za plaćanje robe ino dobavljačima putem asignacije a što je bila obaveza apelanta koja proističe iz člana 7. Zakona o deviznom poslovanju .
4. Apelant je protiv rješenja Odbora, broj 06/1.01/0104/II-450-1294/06 od 4. aprila 2007. godine, tužbom pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom koji je presudom, broj 011-0-U-07-000 359 od 24. aprila 2008. godine, odbio tužbu apelanta kao neosnovanu. Okružni sud je obrazložio da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen zakon, konkretnije član 28. Zakona o akcizama i porezu na promet, kojim je propisano da prodaju proizvoda za svrhe iz člana 25. tog zakona bez plaćanja poreza na promet mogu vršiti pravna lica ili poduzetnici registrovani za obavljanje djelatnosti te pravno lice koje je registrovano za uvoz pod uslovima da je plaćanje izvršeno bezgotovinski u roku od 120 dana od dana isporuke proizvoda. Budući da apelant svoja potraživanja od kupaca «Lučić» d.o.o. Pale i «PSV Komerc» d.o.o. Prijedor nije naplatio u roku od 120 dana od dana isporuke robe niti su navedeni kupci izvršili plaćanje robe ino dobavljačima već je plaćanje izvršio apelant gotovinski, sud je zaključio da je apelant postupio protivno zakonskim odredbama te da su stoga pravilne odluke upravnih organa kojim je apelant, u smislu člana 32. Zakona o akcizama i porezu na promet, obavezan na uplatu poreza na promet proizvoda i posebnog poreza na željeznicu.
5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati poreze i doprinose, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz odredbi poreskog zakonodavstva (vidi tačku 3. odluke) koje je važilo u vrijeme vođenja predmetnog postupka, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U vezi sa žalbenim navodima apelanta u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih i drugih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i i AP 652/08 od 3. aprila 2008. godine). Shodno tome, a imajući u vidu da je u prethodnoj tački ove odluke konstatirano da je apelantova obaveza na uplatu poreza zasnovana na propisima koji reguliraju predmetnu oblast, konkretnije Zakona o akcizama i porezu na promet a kako u konkretnom slučaju nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi, prema kojim mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također ratione materiae inkopatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić