Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1722/08 (N. S.)

Odluka donesena 17. 11. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1722/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici koja je održana 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1722/08, rješavajući apelaciju Ninoslava Stojkovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Ninoslava Stojkovića koja je podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Kž-06-000 245 od 12. juna 2007. godine i Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-K-06-000 008 od 5. septembra 2006. godine zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ninoslav Stojković (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa Predrag Drinić, advokat iz Bijeljine, podnio je 9. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Kž-06-000 245 od 12. juna 2007. godine i Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-K-06-000 008 od 5. septembra 2006. godine. Apelant je dopunio apelaciju 7. jula 2008. godine.

2. Presudom Okružnog suda broj 012-0-K-06-000 008 od 5. septembra 2006. godine stavljena je van snage pravosnažna presuda Okružnog suda u Bijeljini broj K-3/99 od 12. novembra 1999. godine u dijelu kojim je odlučeno o kazni, troškovima krivičnog postupka i paušalu, a kojom je apelant proglašen krivim zbog krivičnog djela teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva iz člana 151 stav 2 u vezi sa članom 150 Krivičnog zakona Republike Srpske - Posebni dio, te člana 22 Krivičnog zakona Republike Srpske - Opšti dio. Tom presudom apelant je bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Apelant je navedenom presudom Okružnog suda broj 012-0-K-06-000 008 od 5. septembra 2006. godine za isto krivično djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina u koju je uračunato vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru, te je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka i paušala.

3. Odlučujući o žalbama okružnog tužioca u Bijeljini i apelantovih branilaca, koje su izjavljene protiv Presude Okružnog suda broj 012-0-K-06-000 008 od 5. septembra 2006. godine, Vrhovni sud je donio Presudu broj 118-0-Kž-06-000 245 od 12. juna 2007. godine kojom je odbio žalbe kao neosnovane i potvrdio presudu koja je osporena. Presudu Vrhovnog suda apelant je primio 5. jula 2007. godine.

4. Apelant smatra da mu je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na pravično suđenje u krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) Protekao je rok za podnošenje apelacije.

6. Shodno članu 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

7. S obzirom na to da je osporena presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Kž-06-000 245 od 12. juna 2007. godine apelantu uručena 5. jula 2007. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. juna 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije koji je predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kad je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1722/08 (N. S.) | Sudska praksa | Aktio