Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1910/06 (R. Z.)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Nenadležnost za odlučivanje
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1910/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1910/06, rješavajući apelaciju Radmile Zoranović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 1., 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radmile Zoranović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-06-
001093 od 6. marta 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama, broj O-289/04 od 3. marta 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radmile Zoranović podnesena protiv obavijesti Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona, broj Kta.734/06 od 3. novembra 2006. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radmile Zoranović podnesena protiv obavijesti Općinskog suda u Živinicama, broj 033-0-
Su-06-000673 od 11. oktobra 2006. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radmile Zoranović podnesena protiv presude Općinskog suda u Živinicama, broj Kp-
326/05 od 25. septembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radmile Zoranović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž.364/05 od 17. maja 2005. godine, rješenja Općinskog suda Živinice, broj I-4/04 od 10. januara 2005. godine, i rješenja Općinskog suda Živinice, broj I-
1458/02 od 7. oktobra 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radmile Zoranović podnesena protiv rješenja Općinskog suda Živinice, broj I.1022/03 od 30. marta 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radmile Zoranović podnesena u vezi duga za isporuku električne energije, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Radmila Zoranović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, podnijela je 1. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-001093 od 6. marta 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj O-
289/04 od 3. marta 2006. godine, protiv obavijesti Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), broj Kta.734/06 od 3. novembra 2006. godine, protiv obavijesti Općinskog suda, broj 033-0-Su-06-000673 od 11. oktobra 2006. godine, presude Općinskog suda, broj Kp-326/05 od 25. septembra 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda, broj Gž.364/05 od 17. maja 2005. godine, rješenja Općinskog suda, broj I-4/04 od 10. januara 2005. godine, rješenja Općinskog suda, broj I-1458/02 od 7. oktobra 2002. godine, rješenja Općinskog suda, broj I.1022/03 od 30. marta 2005. godine, i u vezi duga za isporuku električne energije. Apelantica je 7. oktobra, 15. novembra 2006. i 20. oktobra 2007. godine dopunila apelaciju.
2. U postupku izvršenja radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 855,00 KM na ime duga za isporučenu toplotnu energiju, koji je pokrenut od strane tražioca izvršenja «Horizontal» d.o.o. Živinice protiv apelantice kao izvršenika, Općinski sud donio je rješenje o izvršenju, broj I-1458/02 od 7. oktobra 2002. godine, kojim je obavezao apelanticu da tražiocu izvršenja izmiri obaveze po presudi Mal-237/01 od 19. februara 2002. godine. Međutim, kako prijedlog tražioca izvršenja nije bio uredan, Općinski sud ga je najprije pozvao da prijedlog uredi, a kako tražilac izvršenja to nije učinio, Općinski sud je donio rješenje, broj I-4/04 od 10. januara 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž.364/05 od 17. maja 2005. godine, a kojim je odbacio prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja kao neuredan, a rješenje o izvršenju ovog suda, broj I-1458/02 od 7. oktobra 2002. godine, stavio van snage i ukinuo sve provedene radnje.
3. Nadalje, u postupku izvršenja radi zakonskog izdržavanja, koji je apelantica kao zakonski zastupnik malodobne kćeri G.N. pokrenula protiv M.N. kao izvršenika, Općinski sud donio je rješenje, broj I.1022/03 od 30. marta 2005. godine, koje je postalo pravomoćno 6. maja 2005. godine, kojim je obustavio izvršenje određeno rješenjem ovog suda, broj I-1022/03 od 7. jula 2003. godine, a kojim je određeno izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Općinski sud je obrazložio da su 13. decembra 2004. godine sudski izvršioci prilikom pokušaja popisa konstatovali da izvršenik ne posjeduje stvari koje mogu biti predmet izvršenja, a kako apelantica nije podnijela prijedlog za novi popis stvari, to je sud u smislu odredbe člana 125. stav 3. Zakona o izvršnom postupku odlučio da obustavi predmetni izvršni postupak.
4. U krivičnom postupku koji je vođen protiv M.N. zbog krivičnog djela - Izbjegavanje izdržavanja, iz člana 223. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnje tekstu: Krivični zakon), Općinski sud donio je presudu, broj Kp-326/05 od 25. septembra 2006. godine, kojom je M.N. oglasio krivim za predmetno krivično djelo i osudio ga na uvjetnu osudu u trajanju od tri mjeseca, i utvrdio da uvjetnu osudu neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od jedne godine po pravosnažnosti presude ne počini novi krivično djelo, te mu odredio obavezu da ubuduće uredno plaća izdržavanje i isplati zaostale obroke izdržavanja u skladu sa presudom Općinskog suda, broj P-908/88 od 28. marta 1989. godine. Pored toga, Općinski sud je naveo da će uvjetnu osudu opozvati, ukoliko u roku od šest mjeseci od pravosnažnosti ove presude M.N. ne ispuni utvrđenu obavezu, te mu je odredio i obavezu plaćanja sudskih troškova. Apelantica je u apelaciji navela da protiv navedene presude, koja je i njoj dostavljena, nije izjavila žalbu u odnosu na odluku o izdržavanje.
5. Apelantica navodi da je preduzeće «Horizontal» d.o.o. Živinice, koje se bavi pružanjem usluga distribucije toplotne energije, uzurpiralo podrumske prostorije u zgradi «S-1» u ulici Tuzlanskog odreda broj 3 u Živinicama, u kojoj se nalazi stan u vlasništvu apelantice. U vezi s tim, apelantica je kod Općinskog suda podnijela zahtjev da joj se izvrši ispravka greške u vlasničkom listu te da se izvrši upis vlasništva na podrumskim prostorijama i zemljištu ispod i oko zgrade, a u skladu sa ugovorom o kupoprodaji njenog stana, a kako bi mogla zaštititi svoja imovinska prava. Općinski sud je obavijestio apelanticu dopisom, broj 033-0-Su-06-000673 od 11. oktobra 2006. godine, u kome je navedeno da ovaj sud nije u mogućnosti uzvršiti knjiženje etažnog vlasništva dok se ne donesu novi zakonski propisi koji će regulisati predmetnu oblast.
6. Također, apelantica je protiv M.Đ, S.P. i E.S. podnijela krivičnu prijavu zbog krivičnog djela – Zloupotreba položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 1. Krivičnog zakona, ali je Kantonalno tužilaštvo obavijestilo apelaticu atom broj, Kta.734/06 od 3.novembra 2006. godine, da neće narediti provođenje istrage protiv M.Đ, S.P. i E.S. jer prijavljeno djelo nije krivično djelo.
7. Nadalje, u ostavinskom postupku koji je vođen nakon smrti M.L. majke apelantice, Općinski sud je, po prijedlogu apelantice, donio rješenje, broj O-289/04 od 3. marta 2006. godine, kojim je prekinuo ostavinski postupak zbog rješavanja prethodnog pitanja kod općinskog organa uprave, tj. utvrđivanja ostavinske mase ostaviteljice koju čine zaostala a neisplaćena sredstva na ime tuđe njege. Sud je odlučio da će se postupak nastaviti kada apelantica kao nasljednica obavijesti sud o riješenom prethodnom pitanju. Protiv rješenja Općinskog suda, broj O-289/04 od 3. marta 2006. godine, apelantica je izjavila žalbu, ali je Kantonalni sud donio rješenje, broj 003-0-Gž-06-001093 od 6. marta 2007. godine, kojim je žalbu apelantice odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
8. Pored toga, apelantica navodi da joj je «Elektrodistribucija Tuzla» - Poslovna jedinica u Živinicama, nezakonito obračunala i naplatila utrošak električne energije, te joj zbog neizmirenog duga isključila brojilo sa elektrodistributivne mreže, uprkos tome što je imala pravo na subvencioniranje utroška električne energije od strane Ministarstva za radi i socijalnu politiku Tuzlanskog kantona.
9. U svojoj apelaciji kao i u dopuni apelacije od 7. oktobra 2006. godine, apelantica je najprije navela povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u odnosu na rješenje Općinskog suda, broj I-4/04 od 10. januara 2005. godine, i rješenje Kantonalnog suda, broj Gž.364/05 od 17. maja 2005. godine, te rješenje Općinskog suda, broj I.1022/03 od 30. marta 2005. godine, doneseno u postupku izvršenja radi zakonskog izdržavanja. U dopuni apelacije od 15. novembra 2006. godine, apelantica je navela da joj je rješenjem Općinskog suda donesenim u izvršnom postupku, broj I-1458/02 od 7. oktobra 2002. godine, i presudom Općinskog suda u krivičnom postupku koji se vodio protiv M.N., broj Kp-326/05 od 25. septembra 2006. godine, povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U odnosu na obavijest Općinskog suda, broj 033-0-Su-
06-000673 od 11. oktobra 2006. godine, apelantica je navela povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Nadalje, u dopuni apelacije od 20. novembra 2007. godine apelantica je navela povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u odnosu na obavijest Kantonalnog tužilaštva, broj Kta.734/06 od 3.novembra 2006. godine, i rješenje Općinskog suda, broj O-289/04 od 3. marta 2006. godine, i Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-
001093 od 6. marta 2007. godine koja su donesena u ostavinskog postupku, te u odnosu na dug za isporuku električne energije.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1., 9. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 1.,9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 1) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
a) U odnosu na rješenje Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-001093 od 6. marta 2007. godine i rješenje Općinskog suda, broj O-289/04 od 3. marta 2006. godine
11. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na rješenja Kantonalnog i Općinskog suda koja su donesena u ostavinskom postupku. Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li se konkretni postupak pred redovnim sudovima može smatrati «sporom» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kojem pravu odgovara član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa postojanjem «spora» o pravu ili činjenicama, Ustavni sud ukazuje na principe iznijete u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i na vlastitu jurisprudenciju prema kojoj ostavinski postupak, sam po sebi, ne predstavlja «spor» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Benthem protiv Holandije, presuda od 23. oktobra 1985. godine, Serija A, broj 97, strane 14-15, stav 32.; Ustavni sud, odluka broj U-65/02 od 26. septembra 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 43/03). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
b) U odnosu na obavijest Kantonalnog tužilaštva, broj Kta.734/06 od 3. novembra 2006. godine
12. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv obavijesti Kantonalnog tužilaštva, broj Kta.734/06 od 3. novembra 2006. godine, jer navedeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda.
c) U odnosu na obavijest Općinskog suda, broj 033-0-Su-06-000673 od 11. oktobra 2006. godine
13. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv obavijesti Općinskog suda, broj 033-0-Su-06-000673 od 11. oktobra 2006. godine, jer navedeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda.
d) U odnosu na presudu Općinskog suda, broj Kp-326/05 od 25. septembra 2006. godine
14. Ustavni sud podsjeća da, prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
15. U konkretnom slučaju apelantica je propustila da izjavi žalbu na dio presude Općinskog suda, broj Kp-326/05 od 25. septembra 2006. godine koji se odnosi na odluku o izdržavanju, a koji apelantica i osporava svojom apelacijom, te samim tim nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
e) U odnosu na rješenja Kantonalnog suda, broj Gž.364/05 od 17. maja 2005. godine, rješenja Općinskog suda, broj I-4/04 od 10. januara 2005. godine, i rješenja Općinskog suda, broj I-1458/02 od 7. oktobra 2002. godine
16. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na rješenja Kantonalnog i Općinskog suda koja su donesena u izvršnom postupku. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
17. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, donesenoj u gotovo identičnoj pravnoj situaciji, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske , broj 13800/88 OI 94).
18. U konkretnom slučaju, apelantica kao izvršenik osporava rješenja koja su donijeli Kantonalni i Općinski sud, a kojima je odbačen kao neuredan prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja. Prema tome, nikakva nova građanska prava, odnosno obaveze apelantice nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku. O građanskim pravima i obavezama apelantice odlučivano je u parničnom postupku, koji je okončan pravomoćnom presudom Općinskog suda, broj Mal-237/01 od 19. februara 2002. godine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada pobijanim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelantice, navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. Apelantica, također, navodi da joj je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoju odluku, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, te konstatira da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Naime, novčani iznos koji je apelantica obavezna da plati radi namirenja potraživanja tražioca izvršenja, jeste bez sumnje imovina apelantice koja je kao imovinsko pravo zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, osnovanost isplate kao i visina novčanog iznosa nisu utvrđeni u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku, i to presudom Općinskog suda, broj Mal-237/01 od 19. februara 2002. godine, dok je odlukama donesenim u izvršnom postupku samo odlučivano o prijedlogu za izvršenje tražioca izvršenja. Stoga se, apelanticini navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. Pored toga, apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na život, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Imajući u vidu da je u apelanticinom slučaju, Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evrospke konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava iz čl. 2. i 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
f) U odnosu na rješenje Općinskog suda, broj I.1022/03 od 30. marta 2005. godine
21. Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 125. Zakona o izvršnom postupku propisano da ako tražilac izvršenja u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijestiti, odnosno od dana pokušane pljenidbe kojoj je bio prisutan ne predloži ponovno provođenje pljenidbe, ili ako se ni pri ponovnoj pljenidbi ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja sud će obustaviti izvršenje. Dakle, apelantica je u konkretnom slučaju imala mogućnost da u skladu sa navedenim zakonksim odredbama podnese prijedlog za ponovno provođenje pljenidbe stvari izvršenika, što prema stanju spisa, nije učinila, te je Općinski sud donio osporeno rješenje, broj I.1022/03 od 30. marta 2005. godine, kojim je obustavio izvršenje. Pored toga, apelantica je propustila i da izjavi žalbu protiv predmetnog rješenja, a u skladu sa poukom o pravnom lijeku, te je isto postalo pravomoćno 6. maja 2005. godine. Prema tome, apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka, pa slijedi da apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu.
g) U odnosu na dug za isporuku električne energije
22. U vezi sa žalbenim navodima apelantice da joj je «Elektrodistribucija» nezakonito obračunala i naplatila utrošak električne energije, te joj zbog neizmirenog duga isključila brojilo sa elektrodistributivne mreže, iako je imala pravo na subvencioniranje, Ustavni sud smatra da je apelantica imala mogućnost da pokrene parnični postupak pred nadležnim sudom protiv «Elektrodistribucije», radi naknade štete, u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, što apelanitica, prema stanju spisa, nije učinila, te samim tim nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ni u ovom dijelu ne može razmatrati
23. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1., 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić