Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2335/08 (Z. i K. Č.)

Odluka donesena 17. 11. 2008.

  • Vanredni pravni lijekovi
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2335/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2335/08, rješavajući apelaciju Zaima i Kimete Čustović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zaima i Kimete Čustovićpodnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Uvp-06-000 096 od 14. maja 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zaima i Kimete Čustovićpodnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj U-24/05 od 1. juna 2006. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, broj 01-364-449/04 od 25. januara 2005. godine i rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Trebinje, broj 07-364-51/04 od 9. augusta 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zaim i Kimeta Čustović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, podnijeli su 29. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-06-000 096 od 14. maja 2008. godine, presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-

24/05 od 1. juna 2006. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 01-364-449/04 od 25. januara 2005. godine i rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Trebinje (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), broj 07-

364-51/04 od 9. augusta 2004. godine. Apelanti su 3. septembra 2008. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavili dodatno objašnjenje navoda iz apelacije.

2. Rješenjem Odjeljenja, broj 07-364-51/04 od 9. augusta 2004. godine, odbijen je zahtjev apelanata za promjenu namjene privremenog objekta izgrađenog na osnovu rješenja broj 07-361-

181/88 od 19. februara 1990. godine u stambeni objekat – podrumske prostorije (ostavu) i produženje važnosti naprijed navedenog rješenja (kako je navedeno u zahtjevu za period od 21. marta 2003. godine u trajanju od deset godina).

3. Rješenjem Ministarstva, broj 01-364-449/04 od 25. januara 2005. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanata izjavljena protiv rješenja Odjeljenja.

4. Presudom Okružnog suda, broj U-24/05 od 1. juna 2006. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanata protiv rješenja Ministarstva.

5. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-06-000 096 od 14. maja 2008. godine, odbijen je zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 1. juna 2006. godine.

6. Apelanti se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Dopustivost ratione materiae

8. U konkretnom slučaju apelanti se žale na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-06-000 096 od 14. maja 2008. godine, kojom je odbijen zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 1. juna 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o zahtjevu apelanata ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanata na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, niti o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Protek roka

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da je Vrhovni sud 14. maja 2008. godine donio rješenje po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, pa se samo po sebi podrazumjeva da su navedenu presudu Okružnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. jula 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2335/08 (Z. i K. Č.) | Sudska praksa | Aktio