Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2386/06 (Tuzlanski kanton)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2386/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2386/06, rješavajući apelaciju Tuzlanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog kantona, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž. 1770/05 od 29. maja 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 9. avgusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž. 1770/05 od 29. maja 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P.60/02 od 24. januara 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda, broj Gž.-357/05 od 29. jula 2005. godine, apelant je obavezan da, na ime neisplaćenog regresa za korištenje godišnjih odmora, isplati B.I. (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) iznos od 1.560,27 KM.
3. Tražilac izvršenja je podnio prijedlog za izvršenje pravomoćne presude od 24. januara 2005. godine te je Općinski sud Rješenjem, broj I. 2566/05 od 20. septembra 2005. godine, dozvolio predloženo izvršenje radi namirenja tražioca izvršenja, na novčanim sredstvima apelanta kao izvršenika koja se vode na transakcijskom računu apelanta kod Tuzlanske banke. Odlučujući o prigovoru apelanta podnesenog protiv rješenja o izvršenju Općinski sud je donio Rješenje, broj I. 2566/05 od 16. novembra 2005. godine, kojim je prigovor apelanta na rješenje o izvršenju odbijen, a prigovor apelanta kojim je tražio odlaganje predmetnog izvršenja odbačen kao nedopušten. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da bi primjena Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o privremenom odlaganju; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 9/04), uključujući i Zakon o izmjenama i dopunama navedenog Zakona («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 30/04), na koji se u prigovoru pozvao apelant, dovela do povrede prava tražioca izvršenja iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) koje podrazumijeva i pravo na izvršenje presude.
4. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv Rješenja Općinskog suda od 16. novembra 2005. godine, Kantonalni sud je Rješenjem, broj Gž. 1770/05 od 29. maja 2006. godine, odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepeno rješenje. Sud je u obrazloženju naveo da je obaveza apelanta kao izvršenika utvrđena presudom istog suda broj P-60/02 od 24. januara 2005. godine iz čega proizilazi da je obaveza apelanta kao korisnika budžeta nastala nakon 17. aprila 2004. godine kada je stupio na snagu Zakon o privremenom odlaganju te je navedeno da je odredbom člana 3. stav 2. Zakon o privremenom odlaganju, na koji se apelant poziva u svojoj žalbi, izričito propisano da se taj zakon ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu predmetnog zakona. Budući da u konkretnom slučaju izvršnu ispravu čini presuda koja je donesena nakon stupanja na snagu Zakona, Kantonalni sud je zaključio da Zakon nije primjenjiv na konkretan slučaj.
5. Apelant smatra da mu je osporenim Rješenjem Kantonalnog suda od 29. maja 2006. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda, broj Gž. 1770/05 od 29. maja 2006. godine, koje je doneseno u izvršnom postupku. S obzirom na to, neophodno je prvenstveno odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih prava i obaveza, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, donesenoj u gotovo identičnoj pravnoj situaciji, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske , broj 13800/88 OI 94).
9. U konkretnom slučaju prava i obaveze apelanta su utvrđene pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P.60/02 od 24. januara 2005. godine, kojom je apelant obavezan na isplatu određenog novčanog iznosa tražiocu izvršenja. S obzirom na navedeno, nesporno je da se u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, nisu utvrđivala nikakva nova građanska prava, niti obaveze apelanta.
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanje građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Apelant, također, navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoju odluku, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, te konstatira da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Naime, novčani iznos koji apelant treba isplatiti tražiocu izvršenja jeste imovina koja je kao imovinsko pravo zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, međutim, osnovanost isplate kao i visina navedenog novčanog iznosa nisu utvrđeni u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluka u izvršnom postupku. Stoga se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju, također pokazuju kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić