Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2580/08 (E.G.)

Odluka donesena 17. 11. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2580/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2580/08, rješavajući apelaciju E.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E.G. podnesena protiv zaključka Osnovnog suda u Sokocu – Odjeljenje u Istočnom Sarajevu, broj 89 1 I 000193 07 I od 5. juna 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. E.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Emir Hasić, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Osnovnog suda u Sokocu – Odjeljenje u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 89 1 I 000193 07 I od 5. juna 2008. godine. Apelant je u svojoj apelaciji tražio donošenje privremene mjere kojom će se odložiti izvršenje zaključka Osnovnog suda, broj 89 1 I 000193 07 I od 5. juna 2008. godine. Apelant je dopunio apelaciju 22. septembra 2008. godine.

2. Rješavajući u pravnoj stvari apelanta kao tužitelja-protivtuženog protiv tuženog-protivtužitelja ODP «Fabrika specijalnih vozila» A.D. Istočno Sarajevo, radi predaje u posjed, Osnovni sud je donio presudu, broj P-35/05 od 20. februara 2006. godine, kojom je, u stavu I izreke presude, obavezao tuženog-protivtužitelja da apelantu preda u posjed poslovni objekat koji se nalazi u Istočnom Sarajevu, uz naknadu troškova postupka, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, u stavu II izreke je obavezao apelanta da povrati tuženom-protivtužitelju iznos od 950.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. maja 2000. godine, pa do isplate, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, dok je stavom III izreke presude odbio tuženog-protivtužitelja sa protivtužbenim zahtjevom da se apelant odbije u cjelosti sa tužbenim zahtjevom i da se usvoji protivtužbeni zahtjev tuženog-protivtužitelja tako da se apelant obaveže da tuženom-protivtužitelju prizna pravo vlasništva na predmetnom poslovnom objektu, a sve na temelju Ugovora o kupoprodaji zaključenog 22. marta 2000. godine.

3. Apelant je protiv presude Osnovnog suda, broj P-35/05 od 20. februara 2006. godine, izjavio žalbu u odnosu na dio odluke kojim se on obavezuje da tuženom-protivtužiocu vrati iznos od 950.000, 00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. maja 2000. godine (stav II izreke presude).

4. Odlučujući po žalbi apelanta, Okružni sud u Istočnom Sarajevu donio je presudu, broj 014-

0-Gž-06-000-240 od 26. septembra 2006. godine, kojom je odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu u pobijanom dijelu.

5. Postupajući po prijedlogu tuženog-protivtužitelja kao tražioca izvršenja za izvršenje pravomoćne presude istog suda, broj P-35/05 od 20. februara 2006. godine, Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju, broj 089-1-I-07-000-057 od 200. marta 2007. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje protiv apelanta kao izvršenika i to popisom, zabilježbom, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nepokretnosti-poslovnog objekta apelanta i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom.

6. Zaključkom Osnovnog suda, broj 89 1 I 000193 07 I od 5. juna 2008. godine Osnovni sud je odredio drugo ročište za prodaju nepokretnosti u vlasništvu apelanta kao izvršenika putem javnog nadmetanja, a radi namirenja novčanog potraživanja tuženog-protvitužitelja.

7. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da nekretnine koje su predmet prodaje putem javnog nadmetanja, iz čega bi se trebao namiriti tražilac izvršenja, nisu njegovo vlasništvo već su na temelju ugovora o kopoprodaju postale vlasništvo trećeg lica.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. Ustavni sud primjećuje da je apelant decidno kao osporenu odluku označio zaključak Osnovnog suda, broj 89 1 I 000193 07 I od 5. juna 2008. godine, donesen u izvršnom postupku kojim je sud odredio drugo ročište za prodaju nepokretnosti u vlasništvu apelanta kao izvršenika . Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

10. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, donesenoj u gotovo identičnoj pravnoj situaciji, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske , broj 13800/88 OI 94).

11. U konkretnom slučaju, apelant kao izvršenik osporava zaključak Osnovnog suda, broj 89 1 I 000193 07 I od 5. juna 2008. godine, a kojim je u izvršnom postupku, određeno drugo ročište za prodaju nekretnina apelanta putem javnog nadmetanja a radi namirenja tuženog-protivtužitelja kao tražioca izvršenja. Prema tome, nikakva nova građanska prava, odnosno obaveze apelanta nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku. Naime prava i obaveze apelanta su utvrđene pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj P-35/05 od 20. februara 2006. godine, kojom je apelant obavezan na isplatu određenog novčanog iznosa tražiocu izvršenja. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada pobijanim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

12. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanje građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Apelant, također, navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te da nekretnine koje su predmet izvršenja nisu njegovo vlasništvo, već vlasništvo trećeg lica. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoju odluku, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, te konstatira da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Ustavni sud napominje da se o pravu apelanta na imovinu odlučivalo u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluka u izvršnom postupku, dok je odlukama donesenim u izvršnom postupku samo određen način izvršenja prodajom nepokretnosti apelanta kao izvršenika. S tim u vezi, Ustavni sud smatra ni navodi apelanta da nekretnine koje su predmet izvršenja više nisu njegovo vlasništvo ne mogu biti od uticaja na rješenje konkretne pravne stvari. Stoga se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2580/08 (E.G.) | Sudska praksa | Aktio