Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2958/06 (S. Č.)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2958/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2958/06, rješavajući apelaciju Sanela Čekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sanela Čekića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-06-000701 od 16. oktobra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Sanel Čekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, koga zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 30. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-Gž-06-000701 od 16. oktobra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-272/05 od 28. februara 2006. godine, usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice Suade Handanović (u daljnjem tekstu: tužiteljica) i obavezan apelant da na osnovu ugovora od 3. marta 2003. godine isplati tužiteljici iznos od 5.000 KM sa zakonskom kamatom od 1. septembra 2004. godine pa do konačne isplate.
3. Rješavajući po žalbi apelanta protiv presude Općinskog suda, broj P-272/05 od 28. februara 2006. godine, Kantonalni sud je donio rješenje, broj 001-0-Gž-06-000701 od 16. oktobra 2006. godine kojim je odbacio žalbu apelanta kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja sud je citirao odredbu člana 203. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 30 dana od dana donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu s odredbama ovog zakona o dostavi, 30 dana nakon dostave prepisa presude. Citiran je i član 185. ZPP kojim je propisano da će sud prisutne stranke nakon zaključenja glavne rasprave obavijestiti o danu donošenja presude, da su stranke odnosno njihovi punomoćnici dužni sami preuzeti presudu u zgradi suda, te da rok za žalbu za stranke odnosno punomoćnike koje su bile uredno obaviještene o datumu donošenja presude počinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude. Sud je dalje naveo, da je punomoćnik apelanta bio prisutan na ročištu kada je glavna rasprava zaključena, te da je uredno obaviješten da će presuda biti donesena 28. februara 2006. godine, čime je rok za žalbu počeo teći 1. marta 2006. godine. Sud se osvrnuo i na činjenicu da je protivno citiranim odredbama ZPP punomoćniku apelanta izvršena dostava presude, te da je u pouci o pravnom lijeku navedeno da se žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana prijema, navodeći da se apelantu ne može produžiti rok koji je zakonom ustanovljen u situaciji kada je punomoćnik apelanta obaviješten da rok za žalbu teče narednog dana od dana donošenja presude. Kantonalni sud je na kraju zaključio, da je žalba apelanta izjavljena 3. aprila 2006. godine neblagovremena jer je izjavljena nakon proteka dozvoljenog roka od 30 dana, i istu je u skladu sa odredbom člana 225 ZPP odbacio kao neblagovremenu.
4. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je odbacio žalbu apelanta kao neblagovremenu budući da nije podnesena u roku koji je propisan odredbama člana 185. a u vezi sa članom 203. ZPP. Dakle, pobijanom odlukom Kantonalnog suda nije meritorno odlučeno o žalbi koju je apelant podnio protiv prvostepene presude, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem žalbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje Kantonalni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Samim tim apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić