Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3036/06 (I. M.)

Odluka donesena 17. 11. 2008.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3036/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3036/06, rješavajući apelaciju Izeta Mašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izeta Mašića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-2235/05 od 12. septembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Izet Mašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 9. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-2235/05 od 12. septembra 2006. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanata protiv tuženog Univerzitet u Sarajevu, Medicinski fakultet u Sarajevu (u daljnjem tekstu : tuženi), Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je presudom, broj Pr-1360/04-A od 1. jula 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-2235/05 od 12. septembra 2006. godine, odbio tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se poništi odluka tuženog, broj 29-1765/04 od 17. juna 2004. godine o imenovanju dekana medicinskog fakulteta, te da se obaveže tuženi da po konkursu od 26. februara 2004. godine izvrši ponovno izbor kandidata i nadoknadi apelantu troškove parničnog postupka. Istom presudom obavezan je apelant da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 660 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

3. U obrazloženju presude Kantonalni sud navodi, da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je postupak izbora dekana Medicinskog fakulteta pokrenut objavljivanjem oglasa u Dnevnim novinama, imenovanjem komisije od strane upravnog odbora koja je sačinila listu kandidata i istu dostavilo Naučno nastavničkom vijeću koje je tajnim glasanjem utvrdilo prijedlog od tri kandidata, da bi Upravni odbor jednoglasno donio prijedlog odluke za imenovanje Osmana Durića za dekana Medicinskog fakulteta. Iz navedenog proizilazi da je postupak koji je prethodio izboru dekana, obzirom da je tuženi javna ustanova, proveden u skladu sa odredbama Zakona o javnim ustanovama i Pravila fakulteta, što ga čini zakonitim kako je zaključio i prvostepeni sud. Sud dalje navodi, da apelant nije u skladu sa članom 77. Zakona o parničnom postupku dokazao navode žalbe o okolnosti isteka mandata Upravnog odbora. Također, Kantonalni sud je zaključio da su neosnovani i navodi apelanta da nisu ispunjeni uslovi da se prof.dr. Osman Durić kandiduje za izbor dekana, obzirom da je prvostepeni sud utvrdio suprotno.

4. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično saslušanje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je uz apelaciju dostavio i obimnu dokumentaciju njegove pritužbe Helsinškom komitetu za ljudska prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud podsjeća da kao opšte pravilo člana 6. Evropske konvencije zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode.

7. U konkretnom slučaju radi se o žalbi apelanta na navodne povrede prava u vezi sa njegovim pravom na pravično saslušanje u postupku izbora dekana Medicinskog fakulteta. Međutim, garancije koje su u tom smislu sadržane u Zakonu o Javnim ustanovama i Pravilima Medicinskog fakulteta, tiču se prava i obaveza ustanova odnosno pravnih lica da postupak objave konkursa za određeno radno mjesto, provedu zakonito i transparentno, a s druge strane i pravo svakog lica da konkuriše na određeno radno mjesto. Sama činjenica da neko lice ispunjava formalne uslove konkursa ne znači i da će to lice biti i izabrano. S druge strane, to također znači da će pravno lice koje je provelo konkurs za izbor nekog zvaničnika morati dokazati da je taj izbor bio zakonit. Praksa Evropskog suda za ljudska prava stoji na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domen «građanskih prava» zaštićenih Evropskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije navedeno je da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Kancelariju Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je ovaj dio aplikacije inkopatibilan rationae materiae sa odredbama Evropske konvencije u smislu člana 27. stav 2. Evropske konvencije». (vidi odluku Evropske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. decembra 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). Relevantan je i stav koji je zauzeo Ustavni sud u odluci AP-122/06 od 26. juna 2007. godine. Dakle, s obzirom da u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelant žali ne potpadaju pod „građanska prava i obaveze“ u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3036/06 (I. M.) | Sudska praksa | Aktio