Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3066/08 (Ortačka grupa „Kolinska“ d.d. Sarajevo i 37. fizičkih lica)

Odluka donesena 17. 11. 2008.

  • Vanredni pravni lijekovi
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3066/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3066/08, rješavajući apelaciju Ortačke grupe „Kolinska“ d.d. Sarajevo i 37 fizičkih lica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ortačke grupe „Kolinska“ d.d. Sarajevo i 37 fizičkih lica podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-07-

000163 od 26. juna 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ortačka grupa „Kolinska“ d.d. Sarajevo i 37. fizičkih lica (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ekrem Galijatović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 26. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-07-000163 od 26. juna 2008. godine. Apelanti su podnijeli prijedlog za donošenje privremene mjere kojom su tražili od Ustavnog suda da zabrani izvršenje Odluke za vrjednovanje ponuda Komisije za vrjednovanje ponuda -Kantonalne agencije privatizaciju Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna agencija), broj 21-04/3-

19-1106-121 od 23. decembra 2005. godine.

2. Rješenjem Ministarstva prometa i komunikacija Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 04-27.1106-121 S/06 od 15. februara 2006. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanata podnesena protiv Odluke Kantonalne agencije, broj 21-04/3-19-1106-121 od 23. decembra 2005. godine, kojom je određeno da je, nakon provedenog ponovnog postupka vrjednovanja ponuda po svim kriterijima i rezultata dobijenih evalorizacijom ponuda u skladu sa Aneksom 3. Pravilnika o postupku prodaje javnim prikupljanjem ponuda (tender) u velikoj privatizaciji („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 21/00, 36/00, 54/00 i 50/01“-u daljnjem tekstu: Pravilnik), najpovoljnijom ponudom za prodaju dijela državnog kapitala u iznosu od 3.513.338,00 KM, što je 94,18% od ukupnog kapitala preduzeća „Centrotrans DC“ d.o.o. Sarajevo, proglašena ponuda Ortačke grupe „FE-AL Metali“ d.o.o. Sarajevo i Hajrudina Mulića iz Sarajeva.

3. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-U-06-

000348 od 19. februara 2007. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanata podnesena protiv Rješenja Ministarstva od 15. februara 2006. godine. U obrazloženju presude je navedeno da je Kantonalna agencija objavila Javni poziv za prikupljanje ponuda, u kojem su navedeni kriteriji za vrjednovanje ponuda, sa utvrđenim koeficijentima vrjednovanja, da su se na javni poziv javila tri ponuđača, među kojima je bila i ponuda apelanata, te da su sve tri ponude od strane Kantonalne agencije ocijenjene formalno ispravnim, nakon čega je najpovoljnijom ponudom ponovo ocijenjena ponuda Ortačke grupe „FE-AL Metali“ d.o.o. Sarajevo i Hajrudina Mulića iz Sarajeva, dok je ponuda apelanata po osnovu izvršenog vrednovanja bila na trećem mjestu. Dalje je konstatirano da je predmetna odluka donesena u ponovnom postupku, budući da je pravosnažnom presudom Kantonalnog suda, broj U-341/03 od 29. aprila 2004. godine, uvažena žalba apelanata, poništena prethodna odluka Ministarstva, broj 04-27-ŽK-380/93 od 11. juna 2003. godine, i prvostepena odluka Kantonalne agencije, broj 21-04/3-19-1106-51 od 24. decembra 2002. godine. U obrazloženju je, dalje, navedeno da su Ministarstvo i Kantonalna agencija po ocjeni Kantonalnog suda pravilno primijenili odredbe člana 15. Pravilnika kojim je regulisano da tenderska komisija vrši vrjednovanje ponuda u skladu sa kriterijima navedenim u javnom pozivu i vrši rangiranje ponuda, a da se za izbor najpovoljnije ponude vrši na osnovu kriterija navedenih u tom članu s tim da kriteriji moraju biti utvrđeni prije objavljivanja.

4. Odlučujući o zahtjevu apelanata za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-000348 od 19. februara 2007. godine, Vrhovni sud je Presudom, broj 070-0-Uvp-07-

000163 od 26. juna 2008. godine, odbio zahtjev apelanata sa obrazloženjem da je presuda Kantonalnog suda zasnovana na pravilno primijenjenom materijalnom pravu i da nisu počinjene povrede pravila postupka, iz čega proizlazi da se prigovori zahtjeva u tom pravcu ukazuju kao neosnovani.

5. Apelanti smatraju da im je osporenom Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-07-000163 od 26. juna 2008. godine, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. U konkretnom slučaju apelanti se žale na Presudu Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-07-000163 od 26. juna 2008. godine, kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-000348 od 19. februara 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i imovinskih prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu zahtjeva apelanata, ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je u ovom dijelu apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. Apelanti dalje smatraju da je osporenom odlukom povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku isključivo odlučivalo o procesnoj dopustivosti zahtjeva za vanrednog preispitivanja sudske odluke, predmetni postupak nije odnosio na imovinska prava apelanata pa je apelacija i sa aspekta navodne povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3066/08 (Ortačka grupa „Kolinska“ d.d… | Sudska praksa | Aktio