Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3185/06 (Z. Č.)

Odluka donesena 17. 11. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3185/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3185/06, rješavajući apelaciju Zemke Čečo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zemke Čečo podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-403/05 od 20. oktobra 2006. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju, broj Gž-

117/04 od 31. marta 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zemka Čečo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, podnijela je 27. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-403/05 od 20. oktobra 2006. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-117/04 od 31. marta 2005. godine. Apelantica je 21. decembra 2006. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavila popunjen obrazac apelacije, a 21. jula 2008. godine i dodatne informacije.

2. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-109/02 od 5. januara 2004. godine, utvrđeno je da apelantici nije na zakonit način prestao radni odnos kod Energoinvest «Trudbenik» AD Doboj (u daljnjem tekstu: tuženi), i naloženo mu da apelanticu vrati na rad i da je rasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i uspostavi joj sva prava iz radnog odnosa, te obavezan da joj isplati novčane naknade po osnovu neisplaćnih plata za period i u iznosu preciziranim u izreci presude, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka, sve u rokovima određenim u izreci presude.

3. Rješenjem Okružnog suda, broj Gž-117/04 od 31. marta 2005. godine, ukinuta je presuda Osnovnog suda i tužba apelantice odbačena kao neblagovremena i nedozvoljena. Okružni sud je naveo da prema odredbi člana 80. stav 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa («Službeni list SFRJ» br. 60/89 i 42/90), radnik ima pravo da nadležnim organima u organizaciji odnosno poslodavcu podnese zahtjev radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, kao i pravo na prigovor protiv odluka koje ti organi donose o njegovim pravima, obavezama i odgovornostima, i isti se podnosi u roku od 15 dana od dana uručenja odluke kojom je povrijeđeno pravo radnika, odnosno od dana kada je radnik saznao za povredu prava (član 80. stav 2. navedenog Zakona). Okružni sud je dalje naveo da okolnost da takva odluka nije apelantici dostavljena prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, koja je podnesena 3. oktobra 2002. godine, znači samo da takva odluka pravno ne proizvodi pravni učinak u odnosu na prava apelantice, njene obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, ali i ne, da se apelantica u takvoj situaciji oslobađa obaveze da koristi pravo na prigovor odnosno zahtjev u odnosu na radnje tuženog kojima je povrijeđeno njeno pravo iz radnog odnosa, a koje se mogu učiniti činjenjem ili nečinjenjem i koje čak ne moraju biti materijalizovane u formi pisane odluke. S obzirom na prekluzivni karakter roka za podnošenje tužbe u radnom sporu, na koji je tuženi osnovano ukazao u žalbi i na koji sud pazi po službenoj dužnosti, čijim propuštanjem radnik gubi pravo na sudsku zaštitu i pravo koje je trebalo da bude predmet te zaštite, a koje se ne može skraćivati ili produžavati, to što apelantici nije bilo uručeno rješenje tuženog o prestanku njenog radnog odnosa, nije oslobađalo obaveze apelanticu da traži zaštitu prava iz radnog odnosa u zakonu zato propisanim rokovima.

4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-403/05 od 20. oktobra 2006. godine, odbijena je revizija apelantice protiv rješenja Okružnog suda. Vrhovni sud je naveo da prema stanju spisa predmeta, apelantica se prvi put obratila organu tuženog za zaštitu prava na koje se poziva u ovom sporu u septembru 2000. godine, dakle, po isteku roka propisanog u članu 80. stav 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, te da smatra da je drugostepeni sud u konkretnom slučaju zauzeo pravilan stav da apelantica nije podnijela tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa u prekluzivnom roku koji je određen zakonom. Vrhovni sud je dalje naveo da s obzirom na tu činjenicu, opravdano je pozivanje drugostepenog suda na odredbe čl. 80. i 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, jer apelantica kod takvog stanja stvari je morala podnijeti zahtjev tuženom za ostvarivanje svojih prava u roku od 15 dana od dana saznanja za povredu prava, odnosno, u roku od 15 dana od ukidanja neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja.

5. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te prava na rad i drugih prava iz radnog odnosa, iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Apelantica traže da se ponište pobijane odluke i obaveže tuženi da joj uspostavi radno pravni odnos i isplati naknadu neisplaćenih plata, sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelantica osporava rješenje Vrhovnog suda, broj Rev-403/05 od 20. oktobra 2006. godine, kojim je odbijena revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda, broj Gž- 117/04 od 31. marta 2005. godine, a kojim je ukinuta presuda Osnovnog suda, broj Rs-109/02 od 5. januara 2004. godine i odbačena tužba apelantice kao neblagovremena i nedozvoljena.

9. Dakle, Okružni i Vrhovni sud nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelantice, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelantica nije prethodno u zakonom propisanom roku podnijela prigovor tuženom, čime bi stekla pravo na sudsku zaštitu, odnosno nije podnijela tužbu u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti prigovor, odnosno, tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja prigovora, odnosno, tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem prigovora tuženom, odnosno, tužbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela prigovor i tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3185/06 (Z. Č.) | Sudska praksa | Aktio