Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3211/08 (V. P. i J. B.)

Odluka donesena 17. 11. 2008.

  • Vanredni pravni lijekovi
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3211/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici koja je održana 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3211/08, rješavajući apelaciju Veroljuba Pavlovića i Jele Bujić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Veroljuba Pavlovića i Jele Bujić koja je podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-07-000 232 od 6. avgusta 2008. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Veroljub Pavlović i Jela Bujić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Pančeva, Republika Srbija, koje zastupa Nebojša Milanović, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 9. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-07-

000 232 od 6. avgusta 2008. godine.

2. Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj I-08-1290/02 i broj 05-050-02-02-5614/99 od 21. avgusta 2003. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta Veroljuba Pavlovića za vraćanje stana u ulici Nikole Pašića 40, Banja Luka, te je stavljen van snage zaključak o dozvoli izvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica donesene pod brojem I-

08-1290/02, te brojem 05-050-02-02-5614/99 od 12. juna 2003. godine.

3. U upravnom sporu, povodom apelantove tužbe zbog nedonošenja rješenja o žalbi, Vrhovni sud je Presudom broj U-443/04 od 7. decembra 2005. godine uvažio apelantovu tužbu i naložio Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) da u roku od 30 dana od dana prijema ove presude donese rješenje o apelantovoj žalbi protiv rješenja Odsjeka od 21. avgusta 2003. godine.

4. Rješenjem Ministarstva broj 18.02/4-R-199/06 od 24. februara 2006. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Odsjeka od 21. avgusta 2003. godine.

5. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-

06-000 285 od 24. septembra 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba protiv rješenja Ministarstva od 24. februara 2006. godine.

6. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000 232 od 6. avgusta 2008. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 24. septembra 2007. godine.

7. Apelanti se žale da im je odlukom koja je osporena povrijeđeno pravo na pristup sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. Apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.

9. U konkretnom slučaju, apelanti se žale na Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-

000 232 od 6. avgusta 2008. godine kojom je odbijen zahtjev apelanta Veroljuba Pavlovića za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda od 6. avgusta 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno da se odgovori na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, a koja je dobila snagu res iudicata (vidi, mutatis mutandis, odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174), aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni postupak vraćanja predmetnog stana u posjed, ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanata na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, niti o pravu na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, pravu na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije kao ni pravu na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizilazi da je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3211/08 (V. P. i J. B.) | Sudska praksa | Aktio