Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3259/08 (N. K.)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3259/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici koja je održana 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3259/08, rješavajući apelaciju Nade Kapor, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Nade Kapor koja je podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-Gž-08-000 217 od 17. septembra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 092-0-P-07-000 215 od 17. marta 2008. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nada Kapor (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Milića podnijela je 14. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-Gž-08-000 217 od 17. septembra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 092-0-P-07-000 215 od 17. marta 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 092-0-P-07-000 215 od 17. marta 2008. godine odbijen je kao neosnovan apelantkinjin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se poništi kao nezakonito Rješenje tuženog AD «Boksit» Milići (u daljnjem tekstu: tuženi) o otkazu ugovora o radu broj I-A-01-8817/06 od 6. septembra 2006. godine, da se obaveže tuženi da vrati apelantkinju na rad i isplati naknadu na ime izgubljenih plata i drugih primanja, kao i da joj na ime nematerijalne štete isplati iznos od 300.000,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od 21. avgusta 2007. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate.
3. Protiv Presude Osnovnog suda broj 092-0-P-07-000 215 od 17. marta 2008. godine apelantkinja je podnijela žalbu Okružnom sudu koji je Presudom broj 014-0-Gž-08-
000 217 od 17. septembra 2008. godine odbio apelantkinjinu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Apelantkinja smatra da joj je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na rad, kao i prava zagarantovana čl. II/2, II/4 i II/6 i Aneksom I tač. 7, 8 i 9 Ustava Bosne i Hercegovine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) Apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mogući prema zakonu.
6. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana koji je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelantkinja je protiv Presude Okružnog suda broj 014-
0-Gž-08-000 217 od 17. septembra 2008. godine, s obzirom na to da vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude prelazi iznos od 10.000,00 KM, mogla, shodno odredbama člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05), da izjavi reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske. Shodno praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kad su ispunjeni uslovi dopustivosti koji su predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji su apelanti dužni da iscrpe prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelantkinja se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla da bude predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mogući prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić