Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3261/08 (DOO «Tehnogradnja» Bileća)

Odluka donesena 17. 11. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3261/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici koja je održana 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3261/08, rješavajući apelaciju DOO «Tehnogradnja» Bileća, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija DOO «Tehnogradnja» Bileća koja je podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1165/04 od 23. aprila 2008. godine, Rješenja Poreske uprave - Odbor za rješavanje poreskih žalbi broj 01/0104/II-450-672/04 od 27. septembra 2004. godine i Rješenja Poreske uprave - Područni centar Trebinje broj 08/0702-490-199/04 od 5. juna 2004. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. DOO «Tehnogradnja» Bileća (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa direktor Savo Milovanović, podnio je 15. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1165/04 od 23. aprila 2008. godine, Rješenja Poreske uprave - Odbor za rješavanje poreskih žalbi (u daljnjem tekstu: Odbor za rješavanje poreskih žalbi) broj 01/0104/II-450-672/04 od 27. septembra 2004. godine i Rješenja Poreske uprave - Područni centar Trebinje (u daljnjem tekstu: Poreska uprava) broj 08/0702-490-

199/04 od 5. juna 2004. godine.

2. Rješenjem Poreske uprave broj 08/0702-490-199/04 od 5. juna 2004. godine naloženo je apelantu da radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju izvrši uplatu poreza sa pripadajućim kamatama u ukupnom iznosu od 56.967,76 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelant ima obavezu plaćanja opšteg poreza na promet za period 2001. godine, u iznosu koji je naveden u dispozitivu rješenja, u skladu sa članom 19 stav 2 Zakona o akcizama i porezu na promet («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 25/98) zbog toga što nisu ispunjeni uslovi za poresko oslobađanje iz člana 21 stav 1 tač. 3 i 4 istog zakona. Dalje je navedeno da apelant ima obavezu plaćanja opšteg poreza na promet usluga, kao i posebnog poreza na željeznicu za period od 2002. do 2004. godine, u iznosima koji su navedeni u izreci rješenja, jer je u tom periodu izvršio usluge koje su predmet oporezivanja shodno članu 32 ranijeg Zakona o akcizama i porezu na promet i članu 35 novog Zakona o akcizama i porezu na promet («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 25/02). Takođe je navedeno da apelant ima obavezu da obračuna i uplati porez i doprinose na lična primanja u skladu sa čl. 3, 4, 5, 6, 55 i 56 Zakona o porezu na dohodak građana («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 51/01) i čl. 4, 8, 11, 13 i 14 Zakona o doprinosima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 51/01), jer je uvidom u apelantovu dokumentaciju utvrđeno da nije u potpunosti izmirio obaveze koje su navedene.

3. Odbor za rješavanje poreskih žalbi, odlučujući o apelantovoj žalbi protiv Rješenja Poreske uprave broj 08/0702-490-199/04 od 5. juna 2004. godine, donio je Rješenje broj 01/0104/II-450-672/04 od 27. septembra 2004. godine kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rješenja je navedeno da, shodno članu 17 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama i porezu na promet, koji je stupio na snagu 16. maja 2001. godine, građevinske usluge podliježu oporezivanju porezom na promet. Dalje, da obaveza obračunavanja poreza na promet, shodno članu 41 Zakona o akcizama i porezu na promet, nastaje u momentu kad je izvršen promet proizvoda, odnosno usluga, a to je dan izdavanja fakture (računa o izvršenju usluga). S obzirom na to da je apelant ugovorene obaveze izvršio i naplatio nakon 16. maja 2001. godine, zaključeno je da je prvostepeni organ pravilno obavezao apelanta na plaćanje poreza, bez obzira na činjenicu što su usluge ugovorene prije tog datuma. Takođe je navedeno da apelantovo pozivanje na Instrukcije ministra finansija broj 04-6885/11 od 20. decembra 2001. godine i Mišljenje Poreske uprave broj 01/0501-

9156/02 od 15. decembra 2002. godine, prema kojima ugovori koji su potpisani do 16. maja 2001. godine ne podliježu obavezi plaćanja na promet usluga, ne mogu da utiču na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

4. Protiv Rješenja Odbora za rješavanje poreskih žalbi broj 01/0104/II-450-

672/04 od 27. septembra 2004. godine apelant je podnio tužbu Vrhovnom sudu koji je Presudom broj U-1165/04 od 23. aprila 2008. godine odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu.

5. Apelant smatra da mu je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. Apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.

7. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnoj stvari obračuna i plaćanja poreza, te će najprije da utvrdi da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Ustavni sud se poziva na ustaljenu praksu Ustavnog suda, kao i praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, shodno kojoj se smatra da se određene novčane obaveze prema državi ubrajaju isključivo u oblast javnog prava i, stoga, ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP 669/03 od 17. marta 2004. godine, tačka 7; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schouten i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne može da se pozove na povredu prava na pravičan postupak u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije, u postupku koji se tiče primjene poreskog zakonodavstva, sem u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava (vidi Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP 547/03 od 26. avgusta 2004. godine tačka 7). Budući da u apelantovom slučaju Ustavni sud nije uočio da postoji zloupotreba prava, slijedi da su apelantovi navodi inkompatibilni, ratione materiae, sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

8. Dalje, apelant je naveo da mu je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim apelantovim žalbenim navodima, Ustavni sud podsjeća da je i ranije prihvatio stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju, sem u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava, a budući da u apelantovom slučaju Ustavni sud nije uočio da postoji zloupotreba prava, slijedi da su i ovi apelantovi navodi, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 27/01 od 28. septembra 2001. godine, tačka 29, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 8/02; i, mutatis mutandis, neobjavljene odluke o dopustivosti, br. AP 669/03 od 17. marta 2004. godine,tačka 8 i AP 285/03 od 23. jula 2004. godine tačka 9).

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3261/08 (DOO «Tehnogradnja» Bileća) | Sudska praksa | Aktio