Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3309/08 (Z. R.)

Odluka donesena 17. 11. 2008.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3309/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP-3309/08, rješavajući apelaciju Zine Ramović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zine Ramović, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-001413 od 5. avgusta 2008. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-

1650/00 od 5. januara 2007. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zina Ramović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je, 20. oktobra 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-07-001413 od 5. avgusta 2008. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1650/00 od 5. januara 2007. godine.

2. Vasvija Tahmiščija (u daljnjem tekstu: tužiteljica) je podnijela tužbu Općinskom sudu protiv apelantice i Općine Stari Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi utvrđenja. Odlučujući po toj tužbi, Općinski sud je donio Presudu broj P-1650/00 od 5. januara 2007. godine, kojom je u cjelosti usvojio tužiteljičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da su apelantica i drugotužena, suprotno zakonu, u stambenoj zgradi, pobliže određenoj u izreci predmetne presude, stanu koji je etažno vlasništvo tužiteljice i koji se nalazi na II spratu lijevo u istoj zgradi i upisan je u zemljišne knjige kao dvosoban, izvršili građevinsko pripajanje površine od 25,78 m², koja površina je izvorno pripadala dvosobnom stanu na II spratu desno u istoj zgradi i koji stan je nacionalizovan, te je po tom osnovu vlasništvo drugotužene, čime su povećali stambenu površinu stana tužiteljice koji je izvorno bio u površini od 76 m² na površinu od 101,78 m² i istovremeno promijenili strukturu stana iz dvosobnog u trosoban i time umanjili površinu stana drugotužene sa 89 m² na 63 m² i promijenili strukturu tog stana iz trosobnog u dvosoban. Takođe, predmetnom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da tuženi solidarno o svom trošku izvrše građevinsko odvajanje površine od 25,78 m², koja je pripojena stanu tužiteljice i građevinsko pripajanje te površine stanu drugotužene koji je lociran na II spratu desno u navedenoj zgradi, čime će stan tužiteljice na drugom spratu lijevo u istoj zgradi kao jedinstvena stambena i građevinska cjelina biti doveden u stanje kako je upisan u zemljišne knjige kao dvosoban stan na II spratu lijevo, površine 76 m² i koji se sastoji od svije sobe, kuhinje, kupatila, wc i hodnika, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.445,40 KM.

3. Apelantica je podnijela žalbu protiv Presude broj P-1650/00 od 5. januara 2007. godine, koju je Kanatonalni sud odbacio kao neblagovremenu Rješenjem broj 009-0-Gž-07-001413 od 5. avgusta 2008. godine.

4. Nezadovoljna Rješenjem Kantonalnog suda 009-0-Gž-07-001413 od 5. avgusta 2008. godine, apelantica je 19. septembra 2008. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) putem Općinskog suda. Prema stanju spisa, postupak po reviziji je u toku.

5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje i pristup sudu, zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom, privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica posebno ističe da je prvostepena presuda nejasna i nerazumljiva, a da je Kantonalni sud pogrešnom primjenom odredbe člana 185. Zakona o parničnom postupku odbacio kao neblagovremenu njenu žalbu protiv prvostepene presude, čime je povrijedio njeno pravo na pristup sudu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak o predmetu apelacije u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

8. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine(«Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

9. Takođe, Ustavni sud podsjeća da je članom 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku predviđeno da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravomoćno završen, dok je stavom 4. istog člana predviđeno da će se u postupku povodom revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenivati odredbe Zakona o parničnom postupku o reviziji protiv presude.

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelantica dužna iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelantica odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelantice je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je, u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3309/08 (Z. R.) | Sudska praksa | Aktio