Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3351/08 (P. B.)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3351/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3351/08, rješavajući apelaciju Predraga Bastaha, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Predraga Bastaha podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj X-KR-
05/122 od 15. septembra 2008. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj X-KR-05/122 od 29. augusta 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Predrag Bastah (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, podnio je 20. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj X-KR-05/122 od 15. septembra 2008. godine i rješenja Suda BiH, broj X-KR-05/122 od 29. augusta 2008. godine.
2. Rješenjem Suda BiH, broj X-KR-05/122 od 29. augusta 2008. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog branilaca optuženog apelanta, advokata Refika Serdarevića i advokata Milorada Potparića za ukidanje pritvora i određivanje blažih mjera prema apelantu kao optuženom, te je određeno da žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
3. Rješenjem Suda BiH, broj X-KR-05/122 od 15. septembra 2008. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe apelanta i njegovog branioca, advokata Refika Serdarevića, protiv rješenja Suda BiH od 29. augusta 2008. godine.
4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
6. Ustavni sud primjećuje da apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što mu nije ukinut pritvor i određena blaža mjera. U vezi sa ovim navodima apelanta, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje da li apelant ima ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima, ne može dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; Ustavni sud, odluka broj U -63/01, od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
7. U konkretnom slučaju, krivični postupak protiv apelanta još nije okončan, već je samo doneseno procesno rješenje kojim je odbijen apelantov zahtjev za ukidanje pritvora i određivanje blažih mjera prema njemu. Stoga su navodi iz apelacije u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije preuranjeni.
8. U pogledu prava na nediskriminaciju, Ustavni sud napominje da je pravo na nediskriminaciju, prema pravnoj praksi Evropskog suda, akcesorno pravo, a to znači da ovaj član ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na nediskriminaciju, već se na diskriminaciju po ovom članu može pozvati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom. Apelant se žali na diskriminatorski odnos suda prema njemu, iz čega proizilazi da se navodi apelanata o kršenju ovog prava odnose na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije preuranjeni, proizilazi da su i žalbeni navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencijetakođe preuranjeni.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić