Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3421/06 (N. K.)
Odluka donesena 17. 11. 2008.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3421/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 11. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP-3421/06, rješavajući apelaciju Nedžada Korajlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Korajlića, podnesena protiv Odluke Komesara Međunarodnih policijskih snaga u Bosni i Hercegovini od 11. marta 2002. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedžad Korajlić, (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 23. decembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Komesara Međunarodnih policijskih snaga u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: IPTF) od 11. marta 2002. godine.
2. Apelant je bio zaposlen u Ministarstvu unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), na radnom mjestu inspektor u Odjelu kriminalističke policije, Policijska uprava Tešanj, sve do 25. juna 2001. godine, kada mu je prestao radni odnos Rješenjem Ministarstva broj 08-04-1-2-34-2-2930-1/01 od 28. juna 2001. godine, na osnovu pismenog otkaza podnesenog od strane apelanta.
3. Nakon toga, odnosno 11. marta 2002. godine, Vincent Coeurderoy, Komesar IPTF-a, donio je Odluku kojom je apelanta diskvalifikovao iz budućeg učešća u bilo kojem aspektu policijskog rada bilo gdje u Bosni i Hercegovini. Apelant je Komesaru IPTF-a podnio zahtjev za razmatranje navedene odluke međutim, kako navodi, na njegov zahtjev nije odgovoreno.
4. Apelant smatra da je predmetnom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u uživanju prava na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i pravo na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, iz razloga što je tom odlukom onemogućen da učestvuje u bilo kojem aspektu policijskog rada bilo gdje u Bosni i Hercegovini, čime su, kako ističe, sve njegove diplome o završenom obrazovanju obezvrijeđene. Takođe, apelant smatra da je IPTF u njegovom slučaju postupao suprotno članu 2. tačka 5. Aneksa 11 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kojim je propisano da će IPTF uvijek djelovati u skladu s međunarodno priznatim standardima uz poštivanje međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, te da će u skladu s odgovornostima IPTF- a poštivati zakone i običaje zemlje domaćina.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»
6. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv Odluke Komesara IPTF-a od 11. marta 2002. godine, jer ta odluka nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić