Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3422/06 (E. S.)

Odluka donesena 17. 11. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3422/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP-3422/06, rješavajući apelaciju Elvedina Silajdžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Elvedina Silajdžića, podnesena protiv Rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona broj 08-04/1-2-34-4-1-180/01 od 4. decembra 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Elvedin Silajdžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, podnio je, 23. decembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 08-04/1-2-34-4-1-180/01 od 4. decembra 2001. godine.

2. Rješenjem Ministarstva broj 08-04/1-2-34-4-1-180/01 od 4. decembra 2001. godine, apelantu, službeniku Ministarstva raspoređenom na poslovima i zadacima radnog mjesta policajac u Policijskom odjeljenju „Kraljeva Sutjeska“, Policijska stanica, Policijska uprava Kakanj, prestao je radni odnos u tom Ministarstvu sa danom 3. decembrom 2001. godine, zbog oduzimanja ovlaštenja za vršenje policijske dužnosti od strane International Police Task Force komesara Mr. Vincent Coeurderoy (u daljnjem tekstu: IPTF). U predmetnom rješenju je u pouci o pravnom lijeku navedeno da je protiv tog rješenja dozvoljen prigovor Ministarstvu u roku od 8 dana od dana prijema rješenja.

3. Apelant je propustio rok za podnošenje prigovora protiv Rješenja o prestanku radnog odnosa broj 08-04/1-2-34-4-1-180/01 od 4. decembra 2001. godine, pa je podnio prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, u kojem je kao razlog za propuštanje naveo stalnu njegu i pomoć supruzi koja je bila u drugom stanju i pod stalnim ljekarskim tretmanom. Ministarstvo je zaključkom broj 08-

04/1-2-34-5-557-1/02 od 8. februara 2002. godine, odbilo apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje kao neosnovan.

4. Apelant tvrdi da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u uživanju prava na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i pravo na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Apelant smatra da je u njegovom slučaju IPTF postupio suprotno članu 2. tačka 5. Aneksa 11 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i da mu radni odnos nije prestao u skladu sa Zakonom o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da je shodno tome osporeno rješenje nezakonito.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelant osporava Rješenje Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona broj 08-04/1-2-34-4-1-180/01 od 4. decembra 2001. godine, kojim mu je prestao radni odnos u tom ministarstvu zbog oduzimanja ovlaštenja za vršenje policijske dužnosti od strane IPTF-a. Međutim, Ustavni sud zapažda da apelant nije, u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju je sadržao osporeno rješenje, u ostavljenom roku od 8 dana od dana prijema rješenja protiv istog podnio prigovor Ministarstvu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3422/06 (E. S.) | Sudska praksa | Aktio