Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3446/08 (M. D.)

Odluka donesena 17. 11. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3446/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 11. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici koja je održana 17. novembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3446/08, rješavajući apelaciju Milana Damjanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Milana Damjanovića koja je podnesena protiv Odluke Odbora državne uprave za žalbe Republike Srpske broj 127-173/08 od 12. septembra 2008. godine i Rješenja Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske broj 26.1.012/125-2203-

3/08 od 7. avgusta 2008. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Damjanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kog zastupa Čedo Đukić, advokat iz Banje Luke, podnio je 28. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Odbora državne uprave za žalbe Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Odbor) broj 127-173/08 od 12. septembra 2008. godine i Rješenja Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 26.1.012/125-2203-3/08 od 7. avgusta 2008. godine. Istovremeno, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi naredio trenutnu suspenziju osporenih odluka.

2. Rješenjem Republičke uprave broj 26.1.012/125-2203-3/08 od 7. avgusta 2008. godine apelant je preventivno udaljen sa posla zbog toga što je protiv njega pokrenut krivični postupak za djelo učinjeno u vršenju njegovih zadataka i poslova, te je navedeno udaljavanje izrečeno počevši od dana izvršnosti ovog rješenja i trajaće dok za to postoje razlozi, a najdalje do okončanja predmetnog krivičnog postupka, odnosno do nastupanja zastarjelosti vođenja krivičnog postupka ili do ukidanja suspenzije na osnovu odluke nadležnog organa donijete prije okončanja krivičnog postupka. Dalje je određeno da apelant ima pravo na 50% svoje plate dok suspenzija traje i da žalba na ovo rješenje ne odlaže njegovo izvršenje.

3. Odlukom Odbora broj 127-173/08 od 12. septembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Republičke uprave. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da protiv ove odluke nije dozvoljena žalba, ali može da se pokrene spor pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci.

4. Apelant se žali da mu je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 st. 1 i 2 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na rad iz člana 6 Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi koji su mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kad je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) Apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mogući prema zakonu.

6. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana koji je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant se žali da mu je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 st. 1 i 2 Evropske konvencije i pravo na rad iz člana 6 Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Što se tiče ovih apelantovih navoda, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv Odluke Odbora broj 127-173/08 od 12. septembra 2008. godine imao pravo da pokrene spor pred nadležnim sudom, kako je to jasno naznačeno u pravnoj pouci sadržanoj u toj odluci, a u skladu sa odredbom člana 9 stav 4 Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 16/02, 62/02, 38/03, 42/04, 49/06 i 20/07) i odredbom člana 26 Poslovnika o radu Odbora državne uprave za žalbe («Službeni glasnik RS» broj 9/04). Shodno stanju u spisu, navedenu radnju apelant je propustio da preduzme, te se direktno obratio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Međutim, kako nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mogući prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog predloga da se donese privremena mjera.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3446/08 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio