Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2305/08 (S. B.)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2305/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2305/08, rješavajući zahtjev Stojana Boškovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Stojana Boškovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Stojan Bošković (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Marko Raguž, advokat iz Stoca, podnio je 28. jula 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 53-0-P-000268-07 Rev od 26. juna 2008. godine. Apelant je, također, 9. septembra 2008. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio «TGA» dd Stolac( u daljnjem tekstu: tuženi) da, do donošenja odluke o apelaciji, apelanta vrati na posao i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa.
2. Presudom Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07-53-P-
000- 268-05 P od 21. juna 2006. godine obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade plaće za razdoblje od decembra 2002. godine do 15. oktobra 2005. godine isplati iznose navedene u dispozitivu predmetne presude, uplati doprinose u korist fonda MIO/PIO Mostar za period od 1. januara 2002. godine pa do 15. oktobra 2005. godine, te da apelantu naknadi troškove parničnog postupka. Pored toga, navedenom presudom odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog iznosa, te dio koji se odnosio na zahtjev za poništenje otkaza ugovora o radu i vraćanja apelanta na posao.
3. Protiv navedene presude apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu u Mostaru ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je Presudom broj 007-0-GŽ-06-00 1335 od 22. marta 2007. godine žalbu djelimično uvažio i djelimično preinačio prvostepenu presudu tako što je naložio da se apelantu doprinosi za PIO/MIO uplate za period od 1. januara 2002.godine pa do 24. aprila 2006. godine, a izmijenio je i odluku o troškovima. Pored toga, Kantonalni sud je preinačio prvostepenu presudu i u dijelu koji se odnosio na otkaz ugovora o radu. Naime, Kantonalni sud je utvrdio da je otkaz ugovora o radu nezakonit jer je apelant u to vrijeme bio sindikalni povjerenik te mu, u skladu sa odredbama člana 93. Zakona o radu, nije bilo moguće dati otkaz.. S tim u vezi Kantonalni sud je naložio tuženom da apelanta vrati na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i isplati mu naknade plaće za razdoblje od 16. oktobra 2005. godine do 24. aprila 2006. godine sa zakonskim zateznim kamatama od 15. novembra 2005. godine, pa do isplate dosuđenog iznosa. Preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva i žalba tuženog su odbijeni kao neosnovani.
4. Protiv drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj 53-0–P-000268-07-Rev od 26. juna 2008. godine reviziju usvojio i drugostepenu presudu preinačio u dijelu koji se odnosi na otkaz ugovora o radu, povrat na posao i isplatu plaća tako što je u tom dijelu žalbu apelanta odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Istovremeno, Vrhovni sud je drugostepenu presudu ukinuo u dijelu koji se odnosio na uplatu doprinosa za PIO/MIO i parničnih troškova i u tom dijelu predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno rješavanje. Vrhovni sud je odbio i zahtjev apelanta da mu tuženi naknadi troškove za sastavljanje odgovora na reviziju.
5. Apelant je u apelaciji naveo da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Navodeći razloge za donošenje privremene mjere, apelant je istakao da je ponovo dobio otkaz i da tuženi i dalje nastavlja da ga diskriminira.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Zbog toga se razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju, osim navoda da je nakon donošenja osporene presude ponovo dobio otkaz i da tuženi tako nastavlja da ga diskriminira, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje tražene privremene mjere neosnovanim.
10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić