Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3525/08 (S. K. i H. R.)

Odluka donesena 18. 12. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3525/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

18. 12. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP-3525/08, rješavajući zahtjev Seada Karagića i Harisa Rajkića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Seada Karagića i Harisa Rajkića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Sead Karagić i Haris Rajkić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnijeli su, 6. novembra 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-07-000 484 od 18. septembra 2008. godine. Apelanti su, istovremeno, zatražili donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud privremeno odložio izvršenje kazne zatvora apelantima po Presudi Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-07-000 484 od 18. septembra 2008. godine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-K-07-

000 006 od 8. augusta 2007. godine, prvooptuženi Nihad Vlahovljak i apelanti, kao drugooptuženi i trećeoptuženi, oglašeni su krivim što su na način i u vrijeme navedeno u izreci presude počinili krivično djelo – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1, a apelanti i u vezi sa članom 22. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ, pa su na osnovu istog zakonskog propisa svi optuženi osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 13 godina. Na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP) oštećeni su sa imovinsko pravnim zahtjevom upućeni na parnicu. Svi optuženi su oslobođeni od obaveze plaćanja sudskih troškova.

3. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-07-000 484 od 18. septembra 2008. godine, djelomično su uvažene žalbe apelanata i preinačena je presuda Kantonalnog suda u pravnoj ocjeni djela tako da su optuženi radnjama za koje su tom presudom oglašeni krivim učinili krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) Krivičnog zakona BiH, a u odnosu na apelante i u vezi sa članom 29. istog zakona, za koje se osuđuju na kazne zatvora u trajanju od po 13 godina. U ostalom dijelu prvostepena presuda ostala je neizmijenjena.

4. Apelanti u apelaciji tvrde da je u ovom krivičnopravnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Osim toga, apelanti zahtijevaju donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio odlaganje izvršenja kazne zatvora prema pravosnažnoj presudi. U prilog svom zahtjevu, apelanti ističu da bi pretrpili nenadoknadivu štetu izvršenjem predmetne pravomoćne presude, jer ne bi mogli raditi i sticati sredstva za izdržavanje sebe i svojih roditelja, svojih supruga i djesce. Apelant Sead Karagić izgubio bi posao koji trenutno ima, a šteta bi nastala za preduzeće i radnike.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

9. Zahtjev za izdavanje privremene mjere apelanti obrazlažu navodima da za vrijeme izdržavanja kazne ne bi mogli raditi i sticati sredstva za izdržavanje sebe i svoje porodice. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da u Federaciji BiH postoji propis koji reguliše način i postupak za odlaganje izvršenja kazne – Zakon o izvršenju kaznenih sankcija u Federaciji BiH. Ovim zakonom je regulisano u kojim slučajevima i kojem organu osuđena osoba može podnijeti takav zahtjev, što uključuje i razloge koje apelant navodi u obrazloženju zahtjeva za izdavanje privremene mjere, a apelanti nisu ničim dokazali da su takvu mogućnost iscrpili, te da je u tom pravcu neophodno djelovanje Ustavnog suda.

10. Osim toga, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koje predviđa Zakon o izvršenju kaznenih sankcija u Federaciji BiH ili one koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Stoga, navodi koje treba cijeniti nadležni organ u postupku propisanom Zakonom o izvršenju kaznenih sankcija u Federaciji BiH, kao ni navodi o kršenju ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere, niti opravdavaju postavljeni zahtjev za donošenje tražene privremene mjere pred Ustavnim sudom. Apelanti kako je već navedeno, nisu koristili mogućnost koju imaju prema navedenom zakonu, a koja im je na raspolaganju i u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda, a nisu ponudili ni odgovarajuće razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio traženu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da bi samo donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra zahtjev apelanat za donošenje privremene mjere neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3525/08 (S. K. i H. R.) | Sudska praksa | Aktio