Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2237/06 (K. D. M. i Š. B.)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2237/06
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2237/06, rješavajući apelaciju Katice De Marin i Štefanije Bencun, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je ______________________________________________________________________________________________________
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Katice De Marin i Štefanije Bencun.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
Obavezuje se Hercegovačko-neretvanski kanton da na ime nematerijalne štete, na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, isplati apelanticama Katici De Marin i Štefaniji Bencun iznos od po 3.000,00 KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke.
Nalaže se Hercegovačko-neretvanskom kantonu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Katica De Marin i Štefanija Bencun (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Zagreba i Calgaryja, Kanada, koje zastupa Nikica Vučina, advokat iz Mostara, podnijele su 20. jula 2006. godine ______________________________________________________________________________________________________ Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-37/97-Č koji je okončan sudskom nagodbom pred tim sudom.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda 6. decembra 2006. godine zatražen je odgovor na apelaciju, a dostavljanje spisa predmeta broj I-37/97-Č na uvid zatraženo je 28. februara 2008. godine.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 19. decembra 2006. godine, te dopunu odgovora 15. februara 2007. godine, a traženi spis predmeta dostavljen je 21. marta 2008. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelanticama 24. jula 2008. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Presudom Osnovnog suda u Mostaru broj P-2747/89 od 13. februara 1991. godine, donesenoj povodom tužbenog zahtjeva apelantica, razvrgnuta je zajednica posjeda nekretnina iz posjedovnih listova označenih u izreci Presude prema kojim su apelantice bile suvlasnice.
7. Rješenjem Osnovnog suda u Mostaru broj I-1813/91 od 19. septembra 1991. godine prihvaćen je prijedlog apelantica i dopušteno je izvršenje na osnovu navedene pravosnažne i izvršne presude. Istim rješenjem je određen i način njegovog provođenja.
8. Rješenjem Osnovnog suda u Mostaru broj I-2/93 od 29. aprila 1993. godine ponovo je prihvaćen prijedlog apelantica, te je dopušteno predloženo izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude o razvrgnuću zajednice. Dužnicima je naloženo da u roku od dvadeset dana od dana prijema ovog rješenja predaju u posjed nekretnine upisane u posjedovne listove označene u istom rješenju. Istovremeno je određeno da će, ukoliko dužnici ne postupe u navedenom roku, izvršenje provesti izvršni sudija uz asistenciju vještaka geometra iz Ureda za katastar SO Čitluk i vještaka agronoma, te uz asistenciju službenih lica Policijske stanice Čitluk, ukoliko bude potrebno, pod uvjetom da apelantice uplate određeni ______________________________________________________________________________________________________ iznos na ime troškova izvršenja. Istim rješenjem je bio zakazan i uviđaj za 19. maj 1993. godine.
9. S obzirom na to da je konkretan spis u toku rata uništen, apelantice su 7. novembra 1996. godine Osnovnom sudu u Mostaru podnijele prijedlog za rekonstrukciju spisa, tražeći dalje postupanje suda i navodeći da, usljed ratnih djelovanja, Rješenje broj I-1813/91 od 19. septembra 1991. godine nije provedeno. Apelantice su zahtjevom-požurnicom, koji je u sudu primljen 3. februara 1997. godine, ponovo zatražile da se hitno uzme u rad predmet i dopusti rekonstrukcija spisa broj I-1813/91.
10. Rješenjem Osnovnog suda u Čitluku od 24. juna 1997. godine, kao tada mjesno nadležnog suda, izvršena je rekonstrukcija i obnovljen je spis Osnovnog suda u Mostaru broj I- 1813/91, nakon čega je započet postupak odjeljivanja dijelova na određenim nekretninama koji pripadaju apelanticama. Istovremeno je doneseno rješenje da će se uviđaj na licu mjesta, uz učešće vještaka određene struke, zakazati naknadno. S obzirom na to da sud i dalje nije postupao, apelantice su podneskom od 15. novembra 2000. godine podsjetile Osnovni sud u Čitluku da su protekle više od tri godine i pet mjeseci, a da nije zakazano vještačenje, niti je provedeno rješenje, te zatražile da se konkretan predmet uzme u rad.
11. U predmetu je zakazano ročište za 12. decembar 2000. godine radi predaje u posjed nekretnina. Međutim, ročištu se odazvao opunomoćenik apelantica, a niko od dužnika nije bio prisutan. Na istom ročištu određeni su vještaci geodetske i poljoprivredne struke. Zaključkom suda naknadno je određeno ročište za 16. februar 2001. godine i uviđaj na licu mjesta je izveden 8. marta 2001. godine u prisustvu opunomoćenika apelantica i dužnika na kojem je izložen rekonstruirani spis broj I-37/97. Apelantice su 23. aprila 2001. godine predložile sudu da zakaže raspravu, odnosno da pozove vještake da dostave svoje prijedloge za diobu. Apelanticama su 11. maja 2001. godine dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke od 2. maja 2001. godine na koje su dale svoje primjedbe u podnesku sudu od 15. maja 2001. godine. Rješenjem Osnovnog suda u Čitluku od 11. septembra 2001. godine određen je drugi vještak poljoprivredne struke, koji je 4. decembra 2001. godine dostavio nalaz sa svojim mišljenjem. Zaključkom broj I-37/97 od 15. marta 2002. godine, na osnovu pripremnog podneska apelantica od 14. marta 2002. godine, pozvan je vještak poljoprivredne struke da u roku od petnaest dana po prijemu ovog zaključka dopuni svoj nalaz i mišljenje u smislu da ponudi druge mogućnosti. Istovremeno je izdat i nalog Upravi za geodetske poslove da odredi drugog vještaka geometra radi identifikacije nekretnina. Osnovni sud u Čitluku je 23. maja 2002. godine zaključio da se dopunski nalaz vještaka ______________________________________________________________________________________________________ poljoprivredne struke dostavi diplomatskim putem apelanticama, opunomoćeniku apelantica i dužnicima. Dalje, 10. jula 2002. godine održana je rasprava kojoj su prisustvovali opunomoćenik apelantica, dužnici i vještak poljoprivredne struke nakon čega je doneseno rješenje da se ročište odgađa na neodređeno vrijeme. Također je po zahtjevu opunomoćenika apelantica 8. oktobra 2002. godine sud donio zaključak kojim se određuje vještak građevinske struke koji će izvršiti vještačenje građevinskih parcela iz diobne mase. Zaključkom od 20. januara 2003. godine zakazano je ročište za 10. februar 2003. godine na licu mjesta, u Međugorju, te određeni vještak geometar i vještak građevinske struke sa oznakom konkretnih obaveza vještaka.
12. Apelantice su podneskom koji je sud primio 31. marta 2003. godine dostavile primjedbe na nalaz vještaka građevinske struke uz molbu sudu da njihov prijedlog za diobu iz podneska od 13. marta 2003. godine dostavi dužnicima na očitovanje.
13. Na raspravi održanoj 29. maja 2003. godine iznesena je raspravna građa u konkretnom predmetu i, uz saglasnost apelantica i dužnika, rasprava je odgođena radi utvrđivanja trenutnog stanja na licu mjesta. Sud je 2. jula 2003. godine u predmetu predaje nekretnina u posjed sačinio zapisnik na licu mjesta u prisustvu opunomoćenika apelantica i dužnika, te obilazeći predmetne parcele naveo svaku pojedinačno sa detaljnim opisom. Sve do kraja 2003. godine Općinski sud u Čitluku nije preduzimao dalje radnje. S obzirom na to da je, u okviru procesa reforme pravosuđa, navedeni sud ukinut, početkom 2004. godine rad na konkretnom predmetu nastavio je Općinski sud u Mostaru kao mjesno nadležan sud.
14. Postupajući po ustupljenom predmetu, nadležni sudija Općinskog suda u Mostaru utvrdio je da su u toku postupka umrla dva izvršenika, te je sud pozvao apelantice da umjesto umrlih izvršenika imenuju nasljednike, što su one učinile svojim podneskom od 21. marta 2005. godine, kada su imenovale konkretne izvršenike. Da bi se apelanticama odijelio njihov pripadajući dio, sud je održao ročište na licu mjesta 12. maja 2005. Ali, zbog prigovora izvršenika da nije izvršena identifikacija svih nekretnina, Sud je ročište od 1. septembra 2005. godine odgodio i zakazao njegov nastavak na licu mjesta 29. septembra 2005. godine. Nakon dostavljanja nalaza vještaka građevinske i geodetske struke Općinski sud u Mostaru je 5. oktobra 2005. godine donio Rješenje broj I-37/97-Č kojim se izdvajaju i predaju u posjed apelanticama konkretne nekretnine.
15. Međutim, protiv navedenog rješenja izvršenici su podnijeli žalbu Kantonalnom sudu Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je Rješenjem broj Gž-1601/05 od 1. juna 2006. ______________________________________________________________________________________________________ godine žalbe izvršenika uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. U obrazloženju ovog rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je sud izdvojio i predao u posjed apelanticama i nekretnine koje nisu mogle biti obuhvaćene diobom. Sud je ocijenio da je počinjena povreda odredaba izvršnog postupka, jer je rješenjem o izvršenju naloženo izvršenicima da ispune obavezu koju nisu dužni ispuniti na osnovu izvršne isprave. Kantonalni sud je u svojoj odluci dao detaljne upute o daljnjem postupanju prvostepenog suda u ponovnom postupku.
16. Apelantice su podneskom od 12. juna 2006. godine zatražile da sud postupi po uputama Kantonalnog suda. Kantonalni sud je 6. jula 2006. godine vratio spis Općinskom sudu. Postupajući po uputama Kantonalnog suda, Općinski sud je 16. oktobra 2006. godine zatražio izvještaj i nalaz vještaka određene struke. Po prigovoru trećeg lica, koji je izjavljen sudu 2. novembra 2006. godine, na dostavljeni nalaz vještaka, te nakon što su apelantice 27. novembra 2006. godine dostavile pismeno očitovanje, sud je zakazao ročište za 24. januar 2007. godine, te je predmet okončan sudskom nagodbom 29. januara 2007. godine. Opunomoćenici stranaka su postigli nagodbu, te izjavili «da su sudskom nagodbom u potpunosti izdvojene parcele-nekretnine koje su bile predmet diobe između apelantica i izvršenika prema Presudi Osnovnog suda broj P-2747/89 od 13. februara 1991. godine, kojom je razvrgnuta zajednica posjeda nekretnina navedenih u toj presudi». U sudskoj nagodbi je navedeno da ona predstavlja izvršni naslov i da su apelantice ovlaštene da zatraže od Službe za geodetske i imovinskopravne poslove Općine Čitluk da izvrši promjenu stanja posjeda u njihovu korist.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelantice su navele da im je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u predmetu broj I-37/97-Č. Također su navele da je Općinski sud, postupajući po njihovoj tužbi radi diobe i predaje u posjed nekretnina, donio Presudu broj P-2747/89 od 12. marta 1991. godine koja je postala pravosnažna i izvršna. Sud je na njihov prijedlog donio rješenje o izvršenju i naložio predaju u posjed konkretnih nekretnina upisanih u k.o. Međugorje. Nakon toga je 1997. godine izvršena rekonstrukcija predmetnog spisa, nastavljen je postupak izvršenja, ______________________________________________________________________________________________________ koji do podnošenja apelacije nije okončan iako traje već sedamnaest godina. Tokom tih godina održan je veliki broj rasprava, napisani brojni podnesci, a po posljednjem Rješenju Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž-1601/05 od 1. juna 2006. godine još ništa nije urađeno. Apelantice su navele da se uvidom u spis može uočiti da je njihov opunomoćenik uložio sva dopuštena pravna sredstva kako bi ubrzao rad na predmetu, ali zbog neobjašnjive inertnosti suda, predmet je zanemaren. Apelantice su, također, navele da im je, zahvaljujući neradu suda, narušeno zdravlje, jer su se brinule za sudbinu ovog predmeta, te su zbog toga trpjele i duševne bolove svih sedamnaest godina. Apelantice su predložile da se usvoji njihova apelacija i utvrdi naknada na ime nematerijalne štete za vremenski period od 1989. godine pa dalje.
b) Odgovor na apelaciju
18. Općinski sud u odgovoru je iznio hronologiju predmeta i činjenicu da je Osnovni sud u Čitluku 24. juna 1997. godine izvršio rekonstrukciju spisa broj I-1813/91. Međutim, ukidanjem suda u Čitluku početkom 2004. godine predmet je ustupljen na nadležnost Općinskom sudu u Mostaru. Predmetom je zadužena sutkinja raspoređena na izvršni referat, koja je 5. oktobra 2005. godine donijela rješenje o izdvajanju i predaji u posjed apelanticama određenih nekretnina iz razvrgnute zajednice.
19. Sud je dao objašnjenje da je, zbog velikog broja predmeta i prerasporeda sudija u 2005. godini, predmetnim spisom zadužena sutkinja kojoj je odmah prebačeno 2.200 izvršnih predmeta na kojima je rad već bio započet. Neposredno nakon toga, ista sutkinja je zadužena sa još 500 parničnih predmeta a daljnje zaduživanje parničnim i izvršnim predmetima je nastavljeno. Sud je detaljno opisao aktivnosti suda u predmetu, navodeći svaku radnju pojedinačno do prosljeđivanja spisa po žalbi 15. decembra 2005. godine Kantonalnom sudu. Sud je naveo da je prvostepeno rješenje ukinuto «najvjerovatnije što u rješenju o izvršenju iz rekonstruiranog spisa nisu pobrojane k.č. iz presude, već su pobrojani samo posjedovni listovi». Dalje, za sve vrijeme trajanja izvršnog postupka apelantice su propustile upozoriti da su postupkom obuhvaćene nekretnine u odnosu na koje su povukle tužbu u parničnom postupku.
20. Također, sud je naveo da se radi o kompleksnom predmetu kako u vezi sa činjenicama, tako i u vezi sa pravnim pitanjima, što potvrđuje i komentar Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH (član 219). U značajnom vremenskom periodu nisu se mogle preduzimati bilo kakve radnje zbog intenzivnih ratnih djelovanja na području nadležnog suda. Nakon ______________________________________________________________________________________________________ formiranja suda u Čitluku, prethodno nadležni sud (Osnovni sud Mostar) je ustupio spis tom sudu kao mjesno nadležnom. Pri tome se, također, izgubilo na vremenu. Pozivajući se na objektivne okolnosti, sud je naveo da je reorganizacijom sudova u Bosni i Hercegovini, koja je provedena u sklopu reforme pravosuđa, Sud u Čitluku ukinut, te je konkretan predmet potpao pod nadležnost Općinskog suda u Mostaru, koji je preuzeo i spise prijašnja tri suda sa područja Mostara, što je zahtijevalo određeno vrijeme (kraj 2003. godine i početak 2004. godine) da bi se predmeti fizički preuzeli i rasporedili za rad. Osim navedenog, sud je istakao da vlasti, i pored zaključenih sporazuma sa određenim državama, nisu osigurale efikasan način dostavljanja sudskih pismena licima sa prebivalištem u inozemstvu, te takva dostavljanja, u pravilu, traju veoma dugo što usporava postupak.
V. Relevantni propisi
21. U Zakonu o izvršnom postupku («Službeni list RBiH» br. 2/92, 16/92 i 13/94 ) relevantne odredbe glase:
Član 1. stav 1.
Ovim zakonom određuju se pravila pod kojima sud postupa radi prinudnog izvršenja sudske odluke koja glasi na ispunjenje obaveze, kao i radi osiguranja potraživanja. Član 10. stav 1.
U postupku izvršenja i osiguranja sud je dužan da postupa hitno.
22. U Zakonu o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» broj 32/03) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad kako ih je primio osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 219.
Fizička dioba (1)Fizičku diobu zajedničke stvari sud će odrediti ako je takva dioba predviđena izvršnom ispravom.
______________________________________________________________________________________________________ (2)Pojedine radnje provođenja fizičke diobe preduzima, prema okolnostima slučaja, sudija ili, po njegovom ovlaštenju, stručni saradnik ili sudski izvršilac. (3)Sud će pozvati učesnike da prisustvuju provođenju diobe.
(4)U slučaju potrebe sud će odrediti i vještačenje.
Član 221.
Određivanje načina diobe rješenjem suda (1) Sud odlučuje, prema propisima o vlasničkopravnim odnosima, hoće li se dioba obaviti fizički ili prodajom, ako izvršnom ispravom način diobe nije određen, niti su se stranke o tome sporazumjele.
(2) Dioba će se obaviti prodajom ako se u izvršnom postupku utvrdi da fizička dioba, određena izvršnom ispravom, nije moguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari.
VI. Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. Apelantice su se obratile Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak-fizička dioba nekretnina na osnovu pravosnažne i izvršne presude o razvrgnuću zajednice posjeda nekretnina po njihovom prijedlogu nerazumno dugo traje, odnosno da u njihovom slučaju nije donesena odluka u „razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija je dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju ______________________________________________________________________________________________________ u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
27. Apelantice su navele da je u postupku pred redovnim sudovima prekršeno njihovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Pravo na pravično suđenje – suđenje u razumnom roku Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a.a) Relevantni principi
28. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na konstantnu praksu bivše Komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: bivša Komisija) i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u odnosu na predmete u vezi sa dužinom postupka u kojima su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Bivša Komisija i Evropski sud smatraju da period koji se uzima u obzir radi žalbe u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom zasnivanja njihove vremenske ______________________________________________________________________________________________________ nadležnosti, a u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prekoračilo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut do tog datuma (vidi, Evropski sud, Foti i drugi, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A broj 56, stav 53; Styranowski v. Poljske broj 28616/95
ECHR 1998-VIII).
29. Slično tome, Ustavni sud je u vlastitoj praksi u vezi sa predmetima u kojima se apelanti žale da postupak traje nerazumno dugo zaključio da nema nadležnost razmatrati period koji je prethodio 14. decembru 1995. godine, kao datumu kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Ustavni sud ispituje samo postupak koji se vodio nakon tog datuma, budući da samo taj period ratione temporis spada u nadležnost Ustavnog suda.
30. Dalje, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
31. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
32. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
a.b) Period koji se uzima u obzir
33. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je rješenjima Osnovnog suda u Mostaru od 19. septembra 1991. godine i 29. aprila 1993. godine prihvaćen prijedlog apelantica i dopušteno predloženo izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude istog suda broj P- 2747/89 od 13. februara 1991. godine kojom je razvrgnuta zajednica posjeda nekretnina na kojima su apelantice bile suvlasnice. Postupak u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na ratne okolnosti u Bosni i Hercegovini, nastavljen je pred Osnovnim sudom u Čitluku 7. novembra ______________________________________________________________________________________________________ 1996. godine podnošenjem zahtjeva apelantica za rekonstrukciju spisa. Imajući u vidu vlastitu jurisprudenciju i praksu Evropskog suda, Ustavni sud će ispitati dužinu postupka u periodu od 7. novembra 1996. godine do zaključivanja sudske nagodbe 29. januara 2007. godine.
a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka
34. U konkretnom slučaju radi se o postupku koji se odnosi na izvršenje-fizičku diobu nekretnina na osnovu pravosnažne i izvršne presude kojom je razvrgnuta zajednica posjeda nekretnina iz posjedovnih listova konkretno označenih u presudi. Imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja je sud trebalo da razmotri u skladu sa članom 219. Zakona o izvršnom postupku, broj učesnika u predmetnom postupku, kao i potrebu da se provedu određena vještačenja, Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenom predmetu. Također, analizirajući kriterij značaja predmeta za stranku, Ustavni sud je utvrdio da su, prema citiranim odredbama Zakona o izvršnom postupku (vidi odjeljak Odluke Relevantni propisi), sudovi dužni hitno postupati u postupcima izvršenja.
35. Kad je riječ o ponašanju redovnih sudova, Ustavni sud je utvrdio da je postupak vođen pred Osnovnim sudom u Čitluku i Osnovnim sudom u Mostaru, kao sudovima koji su u određenom vremenskom periodu bili mjesno nadležni. Analiza Ustavnog suda obuhvaća ponašanje oba suda. U tom kontekstu Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud u Čitluku, postupajući po zahtjevu apelantica, izvršio rekonstrukciju spisa 24. juna 1977. godine, sedam mjeseci nakon što su apelantice zatražile navedeno postupanje. Nakon toga sud nije imao nikakvih aktivnosti u predmetu više od 3 godine i pet mjeseci. Tek nakon pismene intervencije apelantica, sud je zakazao ročište za 12. decembar 2000. godine, koje je odgođeno zbog toga što se drugi učesnici u postupku nisu odazvali. U vremenskom periodu od 8. marta 2001. godine do 29. maja 2003. godine održano je pet ročišta (dva ročišta na licu mjesta) u prisustvu vještaka poljoprivredne, građevinske i geodetske struke i sačinjeni su određeni nalazi i mišljenja. Vremenski razmaci u zakazivanju ročišta pred Osnovnim sudom u Čitluku u početku bili su duži od godinu dana. Do kraja svog funkcioniranja, odnosno do kraja 2003. godine, Osnovni sud u Čitluku nije donio odluku u konkretnom predmetu.
36. Nakon što je predmet ustupljen Općinskom sudu u Mostaru početkom 2004. godine, odluka o izdvajanju parcela i predaji u posjed u predmetu donesena je 5. oktobra 2005. godine. Općinski sud je u odgovoru naveo objašnjenje da je zadužena sutkinja bila zadužena velikim brojem izvršnih predmeta, kao opravdanje za nepostupanje tog suda u periodu od ustupanja ______________________________________________________________________________________________________ predmeta do donošenja navedene odluke. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je nužno ukazati na stav Evropskog suda za ljudska prava prema kojem su «države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku» (vidi, Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine). Čak i ukoliko bi se mogli prihvatiti argumenti Općinskog suda u Mostaru o prezaduženosti pojedinih sudija, činjenica da je do ustupanja predmeta tom sudu izvršni postupak u konkretnom predmetu već trajao sedam godina morala je biti uzeta u obzir prilikom određivanja prioriteta u rješavanju predmeta tog suda. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da je prvostepeno Rješenje Općinskog suda broj I 37/97-Č od 5. oktobra 2005. godine povodom žalbe izvršenika Kantonalni sud Rješenjem broj Gž 1601/05 od 1. juna 2006. godine ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Pri tome je utvrdio da je počinjena povreda odredaba izvršnog postupka, jer je prvostepeni sud izdvojio i predao u posjed apelanticama i nekretnine koje nisu mogle biti obuhvaćene diobom. Navedene greške prvostepenog suda izazvale su opravdanu potrebu da se one isprave i dovele do toga da se produži trajanje postupka sve do 29. januara 2007. godine, kada je postignuta sudska nagodba.
37. Kad je riječ o ponašanju apelantica u postupku, Ustavni sud nije mogao utvrditi da su u navedenom vremenskom periodu od 7. novembra 1996. godine do 29. januara 2007. godine, odnosno periodu dužem od deset godina, koliko je konkretan predmet bio pred sudovima, apelantice doprinijele dužini postupka. Naprotiv, apelantice su redovno svojim pismenim podnescima tražile da sud postupa. Također, Ustavni sud smatra da prigovori apelantica na nalaze i mišljenja vještaka određene struke nisu mogli u značajnoj mjeri doprinijeti dužini postupka. Navedeni vremenski period može se staviti na teret prijašnjem Osnovnom sudu u Čitluku, ali dijelom i Općinskom sudu u Mostaru, koji je trebalo da uzme u obzir da je postupak povodom prijedloga apelantica do ustupanja tom sudu već trajao sedam godina.
38. Razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, posebno značaj predmeta za apelantice, zatim, ocjenjujući relativnu složenost predmeta, ponašanje redovnih sudova i ponašanje apelantica, Ustavni sud je utvrdio da tadašnji Osnovni sud u Čitluku i dijelom Općinski sud u Mostaru, propuštajući da riješe konkretan predmet u vremenskom periodu dužem od deset godina, nisu zadovoljili zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na ______________________________________________________________________________________________________ «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Pitanje naknade nematerijalne štete
39. Apelantice su zatražile naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, u odluci kojom usvaja apelaciju, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
40. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelantica za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelanticama bi pojedinačno za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je dio postupka koji ulazi u ratione temporis nadležnost odlučivanja Ustavnog suda trajao deset godina, te da se radilo o hitnom postupku, Ustavni sud dodjeljuje svakoj apelantici naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 3.000 KM. Ovaj iznos apelanticama je dužan isplatiti Hercegovačko-neretvanski kanton u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka duže od deset godina može, u odlučujućoj mjeri, staviti na teret nadležnim sudovima, te kada nisu dati zadovoljavajući razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
42. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
______________________________________________________________________________________________________
43. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić