Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3165/06 (M. K.)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 319
- Zakon o parničnom postupku
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-3165/06
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3165/06, rješavajući apelaciju Muharema Krupića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Muharema Krupića.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Muharemu Krupiću iznos od 1.200 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i „Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Muharem Krupić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta kojeg zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 24. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je vođen pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem P- 103/04.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 4. decembra 2006. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također, Ustavni sud je 21. oktobra 2008. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi spis, a nakon toga je 30. oktobra 2008. godine spis zatražen od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. decembra 2006. godine. U vezi sa traženim spisom, Općinski sud je obavijestio Ustavni sud da su u međuvremenu donesene prvostepena i drugostepena presuda i da se predmet nalazi na odlučivanju o reviziji pred Vrhovnim sudom. Vrhovni sud je 12. novembra 2008. godine dostavio traženi spis.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 18. novembra 2008. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 6. aprila 1999. godine podnio tužbu protiv Lido osiguranja d.d. filijala Bihać zbog naknade štete po osnovu osiguranja imovine. Općinski sud je održao rasprave 18. i 28. maja, 7. i 18. juna 1999. godine, a na raspravi od 14. septembra 1999. godine zaključio je raspravljanje i naveo da će odluka biti donesena u zakonom propisanom roku. Međutim, rješenjem od 4. decembra 2000. godine Općinski sud je ponovo otvorio glavnu raspravu, navodeći kao razlog to što su dokazi u pogledu visine štete nedovoljni da bi se odluka mogla donijeti. Nakon toga, sljedeća rasprava je zakazana za 10. januar 2001. godine, kada je naloženo da se od raznih firmi pribave cijene za oštećenu imovinu, a nakon toga je održano još jedno ročište 7. juna 2001. godine koje je, nakon izvođenja dokaza, zaključeno. Nakon tog ročišta donesena je Presuda broj P-110/99 kojom je apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, ali je presuda izrađena, kako to u spisu stoji, 25. decembra 2001. godine.
7. Protiv prvostepene presude apelant je izjavio žalbu 7. januara 2002. godine, koja je nakon dostavljanja tuženom na odgovor proslijeđena Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 18. februara 2002. godine. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-151/02 od 5. aprila 2004. godine apelantovu žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje zbog utvrđenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Prije svega, Kantonalni sud je utvrdio da nije pravilno riješeno pitanje stranačke sposobnosti tuženog, kao i da je zbog ponovnog otvaranja glavne rasprave više od godinu dana nakon što je raspravljanje zaključeno, bez ponovnog izvođenja ranije provedenih dokaza, narušeno jedinstvo glavne rasprave. Spis je u Općinskom sudu primljen 4. maja 2004. godine i zaveden je pod novim brojem P-103/04.
8. Općinski sud je dopisom od 10. novembra 2006. godine pozvao apelanta da uredi tužbu u skladu sa Zakonom o parničnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZPP FBiH), koji je u međuvremenu stupio na snagu. Apelant je 21. novembra 2006. godine dostavio sudu podnesak u kojem je naveo razloge zbog kojih smatra da tužba sadrži sve neophodne elemente na koje ga je sud upozorio, pa je predložio da Općinski sud zakaže pripremno ročište na kojem će se otkloniti sve eventualne nedoumice. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 10. januar 2007. godine, koje je održano u odsustvu uredno obaviještenog tuženog i nakon kojeg je zakazano ročište za glavnu raspravu za 6. februar 2007. godine. Tuženi nije pristupio ni na ovo ročište, a sud je odlučio da ga provede u njegovoj odsutnosti budući da je ocijenio da razlozi koje je tuženi naveo kao nemogućnost prisustva nisu oni koji su zakonom predviđeni, niti je tuženi o toj nemogućnosti obavijestio sud u zakonom propisanom roku.
9. Nakon što su na ročištu za glavnu raspravu provedeni svi predloženi dokazi raspravljanje je zaključeno, a sud je obavijestio stranke u postupku da će presuda biti donesena 2. marta 2007. godine, kada će je stranke moći preuzeti, te da rok za žalbu teče od dana donošenja presude. Općinski sud je Presudom broj P-103/04 od 6. marta 2007. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev i tuženog obavezao da mu na ime naknade štete isplati iznos od 7.434 KM sa kamatama i troškovima postupka. Apelant i tuženi su izjavili žalbe protiv navedene presude, pa je cijeli spis dostavljen Kantonalnom sudu 2. jula 2007. godine. Kantonalni sud je Presudom broj 001- 0-Gž-07-000983 od 19. novembra 2007. godine odbio žalbe i potvrdio prvostepenu presudu. Nakon dostavljanja drugostepene presude apelantu i tuženom, spis je vraćen Osnovnom sudu 31. decembra 2007. godine.
10. Tuženi je protiv drugostepene odluke izjavio reviziju Vrhovnom sudu 11. decembra 2007. godine, a postupak po reviziji nije okončan u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda. IV.Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
11. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je tužbu podnio 6. aprila 1999. godine, te dalje izlaže tok postupka pred prvostepenim sudom nakon što je odluka koju je Općinski sud donio 7. juna 2001. godine ukinuta presudom Kantonalnog suda i predmet vraćen na ponovno suđenje. Apelant naročito ukazuje da Općinski sud nije preduzeo bilo kakvu radnju u predmetu od 4. maja 2004. godine kada mu je Kantonalni sud predmet vratio na ponovno suđenje sve do 10. novembra 2006. godine, kada je Općinski sud tražio da apelant uredi tužbu u skladu sa novim ZPP-u. Apelant smatra da je takvo traženje bilo nepotrebno i protivno odredbama novog ZPP-a, jer je tužba već sadržavala sve potrebne elemente, te da je sud na ovaj način izbjegao da odmah zakaže pripremno ročište, odnosno da je sud na ovaj način dalje odugovlačio postupak. Apelant također navodi da nema nikakvog razloga da postupak traje toliko dugo, te da nije postojao niti postoji bilo kakav razlog koji je sprečavao i onemogućavao sud da sudi efikasnije.
12. U vezi s pravom na imovinu, apelant navodi da je zbog dužine trajanja postupka izložen nepotrebnim troškovima za advokata čime se umanjuje njegova imovina, čime trpi štetu koju «neće moći nadoknaditi od tuženog».
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, koji je također dostavljen prije nego što je u konkretnoj stvari donesena konačna odluka, naveo hronologiju postupka i istakao da je sutkinja koja je zadužena predmetom koji se vodi po apelantovoj tužbi dužnost i referat preuzela 30. maja 2005. godine. Također, Općinski sud navodi da u referatu te sutkinje ima ukupno 487 predmeta od čega je 260 predmeta hitne prirode, a da je do kraja godine ukupan broj predmeta u radu iznosio 410 predmeta. Na osnovu navedenog Općinski sud smatra da ni jedno pravo apelanta na koje se poziva nije prekršeno.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH» broj 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
«Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 286.
Vijeće može u toku vijećanja i glasanja odlučiti da se zaključena glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnih pitanja.
Član 317.
[...] Odmah nakon zaključenja glavne rasprave, sud donosi presudu koju objavljuje predsjednik vijeća.[...] Član 319.
Presuda se mora pismeno izraditi u roku od osam dana od donošenja. [...]»
15. U Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH («Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07 i 53/07) relevantne odredbe glase:
«Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 11.
Prvostepeni postupak će se, po pravilu, sastojati od dva ročišta – jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.
Član 94.
[...](2) Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.[...]» VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-000983 od 19. novembra 2007. godine, ali u kojem još traje postupak o odlučivanju o reviziji tuženog protiv drugostepene odluke. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda apelacija je dopustiva jer Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant se žali na kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
«1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]»
a) Suđenje u razumnom roku - relevantni principi
21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
22. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
23. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena u vrijeme kada još nije bila donesena prvostepena presuda u ponovnom postupku pred Općinskim sudom, tako da se apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje odnose isključivo na postupak pred tim sudom. Međutim, Ustavni sud uzima u obzir da je nakon podnošenja apelacije donesena pravosnažna presuda u konkretnoj pravnoj stvari, pa Ustavni sud smatra da treba uzeti u razmatranje cijeli period do donošenja pravosnažne presude. Slijedom toga, Ustavni sud zapaža da je postupak po apelantovoj tužbi pokrenut 16. aprila 1999. godine, a da je u odnosu na apelanta okončan Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-000983 od 19. novembra 2007. godine. Ustavni sud također zapaža da je tuženi protiv navedene presude izjavio reviziju, ali u konkretnom slučaju postupak pred Vrhovnim sudom nije odlučujući za pitanje dužine postupka u odnosu na apelanta, budući da apelant ima konačnu presudu čije izvršenje može tražiti bez obzira na revizijski postupak. Dakle, period koji će Ustavni sud uzeti u obzir kod razmatranja je li ispoštovano apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku je period od podnošenja tužbe do donošenja presude Kantonalnog suda, odnosno period od osam godina i sedam mjeseci.
c) Analiza razumnosti dužine postupka
25. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji se tiče naknade štete i koji nije naročito složen ni u odnosu na činjenična ni u odnosu na pravna pitanja koja je trebalo raspraviti. Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja tužbe Općinski sud relativno brzo, nakon provedene četiri rasprave u periodu od ukupno pet mjeseci zaključio glavnu raspravu. Međutim, umjesto da odmah nakon zaključenja glavne rasprave donese presudu i izradi je u pismenoj formi u roku od osam dana kako je to bilo propisano u čl. 317. i 319. tadašnjeg ZPP-a, Općinski sud godinu i tri mjeseca od dana zaključenja glavne rasprave nije ništa preduzimao. Tek nakon tog perioda, Općinski sud je odlučio raspravu ponovo otvoriti zato što je utvrdio da nije proveo sve potrebne dokaze u odnosu na visinu spora. Ovaj period se u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu, koji ničim ovakav nedostatak bilo kakvih aktivnosti u dugom periodu nakon zaključenja rasprave nije opravdao.
26. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio Presudu broj P-110/99 od 7. juna 2001. godine, dakle šest mjeseci nakon ponovnog otvaranja glavne rasprave i provođenja dokaza na dva ročišta. Međutim, ta je presuda izrađena tek 25. decembra 2001. godine, tj. nakon proteka daljnjeg perioda od šest mjeseci od dana donošenja, što Općinski sud također nije na bilo koji način pokušao opravdati. Ova presuda je ukinuta Odlukom Kantonalnog suda broj Gž-161/02 od 5. aprila 2004. godine, a od podnošenja žalbe do donošenja odluke drugostepenog suda protekao je period nešto duži od dvije godine. Ustavni sud smatra da sam po sebi ovaj period odlučivanja na Kantonalnom sudu ne predstavlja nerazumno dug period, ali će se morati cijeniti u okviru cjelokupne dužine postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je prvostepena presuda ukinuta isključivo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i to narušavanja jedinstva glavne rasprave i nejasno određene stranačke sposobnosti tuženog, što nesumnjivo predstavlja grešku prvostepenog suda koja je dovela do ponovnog odlaganja donošenja konačne odluke u konkretnoj pravnoj stvari i ponovnog vođenja postupka, što se može staviti na teret Općinskom sudu.
27. Nakon što je 4. maja 2004. godine primio predmet radi ponovnog odlučivanja i nakon što je u međuvremenu stupio na snagu novi ZPP, Općinski sud nije preduzimao nikakve aktivnosti u konkretnom predmetu u periodu od skoro dvije godine i pet mjeseci, kada je zatražio da apelant tužbu uredi. Ustavni sud zapaža da apelant nije tužbu uredio, već je podneskom sudu argumentovao da tužba sadrži sve elemente potrebne za postupanje, pa je Općinski sud zakazao pripremno ročište za 10. januar 2007. godine i proveo postupak. Dakle, Općinski sud je ocijenio da tužba ipak ispunjava zakonom tražene uvjete za postupanje, pa proizlazi da je traženje uređenja tužbe bilo nepotrebno, što period nepreduzimanja bilo kakvih aktivnosti na konkretnom predmetu od kada je vraćen na ponovni postupak produžava na ukupan period od dvije godine i osam mjeseci, za šta Općinski sud nije dao relevantno opravdanje. Nakon što je postupak otpočeo, presuda je donesena relativno brzo, u periodu od dva mjeseca, a relativno brzo je donesena i Odluka Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-000983 od 19. novembra 2007. godine o žalbama apelanta i tuženog.
28. Ustavni sud ukazuje da je Općinski sud svoje propuste da revnosno vodi postupak u periodu nakon što mu je predmet vraćen na ponovno odlučivanje i nakon što je na snagu stupio novi ZPP opravdao isključivo time da je sutkinja koja je konačno presudila u ovoj pravnoj stvari referat preuzela tek 2005. godine, kao i ukupnim brojem predmeta kojima je zadužena. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, uzeto u cjelini, razlozi koje je Općinski sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se njima opravdala dužina postupka u ukupnom periodu od osam godina i sedam mjeseci u sporu za naknadu štete koji nije naročito složen, a naročito zato što se ne vidi da li su u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta preduzete neke mjere s ciljem bržeg rješavanja zaostataka. Također, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio ovako dugom trajanju konkretnog postupka.
29. Cijeneći sve navedeno, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
30. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od 1.000 KM godišnje od podnošenja tužbe pa do donošenja konačne odluke u konkretnom predmetu. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu, kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.
31. Ustavni sud je, uzimajući u obzir standard života u Bosni i Hercegovini i druge okolnosti, zaključio u svojoj praksi da apelantima u Bosni i Hercegovini, u slučajevima kada su ispunjeni uvjeti za to, kao nadoknadu na ime nematerijalne štete, treba isplatiti iznos od približno 150 KM za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine).
32. U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150 KM, dakle ukupan iznos od 1.200 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Unsko-sanski kanton u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, zato što se dužina sveukupnog postupka u najvećoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu, pred kojim je postupak trajao ukupno oko šest godina.
Ostali navodi
33. Apelant se žali i na kršenje prava na imovinu zato što smatra da su mu neopravdano dugim trajanjem postupka izazvani veći troškovi naknade advokatu. U vezi s tim Ustavni sud primjećuje da su apelantu dosuđeni troškovi postupka srazmjerno njegovom uspjehu u sporu, kako to i propisuje ZPP, te da se odlukom o tome ni na koji način ne pokreće pitanje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega nema potrebe da se ovo pitanje posebno razmatra.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je postupak u predmetu koji se tiče naknade štete i koji nije bio naročito složen trajao duže od osam godina, i kada se ta dužina postupka u najvećoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu koji nije pružio relevantne i zadovoljavajuće razloge u tom pravcu, zbog čega apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić