Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2661/06 (I. K.)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Dosjelost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-2661/06
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2661/06, rješavajući apelaciju Ivana Karačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Ivana Karačića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru, broj P-1848/97-I.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ivan Karačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Nikica Vučina, advokat iz Mostara, podnio je 18. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1848/07-I.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 3. januara 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je naknadno, 3. septembra 2008. godine, zatraženo da dostavi na uvid spis broj P-1848/07-I.
3. Općinski sud je dostavio odgovor 9. februara 2007. godine, a traženi spis 6. oktobra 2008. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 24. novembra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 5. septembra 1997. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženih Frane Prskala i dr. radi utvrđivanja prava vlasništva dosjelošću i izdavanja tabularne isprave.
7. U tužbi je apelant naveo da je 14. oktobra 1982. godine ugovorom o prodaji kupio predmetne nekretnine od Marijana Prskala i od tog datuma se nalazi u njihovom zakonitom i savjesnom posjedu. Apelant je dalje naveo da su predmetne nekretnine pripale tuženom Marijanu Prskalu pod brojem 5, prema usmenom dogovoru nasljednika o fizičkoj diobi nad predmetnim nekretninama. Budući da Marijan Prskalo u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik prodatih nekretnina, apelant je predmetnom tužbom tužio sve suvlasnike i tražio da sud utvrdi da je temeljem dosjelosti postao vlasnik označenih nekretnina, pa su tuženi dužni apelantovo pravo vlasništva priznati i trpjeti da se brišu iz zemljišnih knjiga kao suvlasnici predmetnih nekretnina uz istovremeni upis apelanta kao vlasnika tih nekretnina na temelju pravosnažne presude.
8. Tužba je 23. septembra 1997. godine dostavljena tuženima na odgovor. Apelant je 16. oktobra 1997. godine u pripremnom podnesku naveo da je prilikom dostave tužbe na odgovor trećetuženom i četvrtotuženom na poštanskoj dostavnici naznačeno da su nepoznati na naznačenoj adresi. S tim u vezi obavijestio je sud da navedeni tuženi žive i na drugoj naznačenoj adresi, pa je predložio da im se tužba dostavi i na te adrese. U prilogu je dostavio kupoprodajni ugovor za predmetne nekretnine i zamolio sud da zakaže raspravu. Apelant je 29. oktobra 1997. godine u novom pripremnom podnesku predložio sudu da se na raspravu, zakazanu za 20. novembar 1997. godine, pozovu određeni svjedoci.
9. Na raspravu koja je održana 20. novembra 1997. godine prvotuženi, drugotuženi, trećetuženi i četvrtotuženi nisu došli, iako je dostava poziva bila uredna. Apelant je izjavio da povlači tužbu u odnosu na petotuženog, a za ostale je predložio da sud donese presudu zbog izostanka. Sud je donio rješenje da se u odnosu na petotuženog tužba smatra povučenom. U odnosu na ostale tužene sud je donio Presudu zbog izostanka broj P-1884/07 od 20. novembra 1997. godine, kojom je prihvaćen apelantov tužbeni zahtjev.
10. Drugotuženi je 23. decembra 1997. godine podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, navodeći da je bio u bolnici kada je presuda donesena. Također je naveo da je prvotuženi Frane Prskalo umro 1986. godine, a prema spisu dostava poziva za raspravu je uredno iskazana mada njegovi nasljednici nisu tuženi. Četvrtotuženi je također, 30. decembra 1997. godine, podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, navodeći da nije mogao doći, iako je bio uredno obaviješten o zakazanoj raspravi, jer je imao temperaturu.
11. Apelant je 3. augusta 1998. godine pripremnim podneskom obavijestio sud da se ne protivi prijedlozima za povrat u pređašnje stanje koje su izjavili drugotuženi i četvrtotuženi. Pored toga, apelant je izvršio subjektivnu preinaku tužbe tako što je umjesto umrlog Frane Prskala označio kao tužene njegove univerzalne sukcesore, to jeste njegovu djecu kao tužene od 1 do 5, te svoju tužbu proširio na Marijana Prskala, kao devetotuženog, koji je zemljišno-knjižni suvlasnik na predmetnim nekretninama.
12. Sud je zakazao sljedeću raspravu za 1. oktobar 1998. godine. Prije početka rasprave sud je konstatirao da punomoćnik četvrtotuženog nema urednu punomoć za zastupanje, pa mu je sud rješenjem odredio rok od tri dana za dostavu ovlasti za zastupanje i raspravu odgodio na neodređeno vrijeme. Apelant je 10. decembra 1998. godine, postupajući po dopisu suda od 4. decembra 1998. godine, obavijestio sud da je tačna adresa za sedmotuženu Katu Prskalo.
13. Apelant je pismenim podnescima od 18. februara, 18. marta i 29. aprila 1999. godine molio sud da zakaže raspravu u predmetu. Zatim je 5. maja 1999. godine povukao tužbu u odnosu na jednu od tuženih zato što je umrla a njen sin je već označen kao tuženi, te je ponovo zamolio sud da zakaže raspravu. Takve zahtjeve sudu apelant je poslao i 25. maja, 14. juna, 12. augusta, 30. septembra, 27. oktobra i 5. novembra 1999. godine.
14. Na ročištu koje je održano 28. marta 2000. godine sud je konstatirao da se poziv za raspravu za prvotuženog Franu Prskala vratio s napomenom da je umro, u vezi s čim je apelant istakao da je svojim podneskom od 3. augusta 1998. godine izvršio preinaku tužbe tako što je kao tužene označio nasljednike Frane Prskala. Sud je raspravu odložio, a nova je zakazana za 20. april 2000. godine.
15. Na zakazanoj raspravi 20. aprila 2000. godine sud je konstatirao da se poziv za tuženu Ivu Prskalo vratio s napomenom «umrla», da je za tuženu Katu Prskalo apelant povukao tužbu, dok se poziv za Nadu Prskalo vratio s napomenom da «ne prima to», a za Ružu Prskalo da je nema na označenoj adresi. Rasprava je odložena na neodređeno vrijeme, a apelantu je dat rok od 15 dana da uredi tužbu.
16. Apelant je pismenim podneskom od 8. februara 2001. godine dostavio adrese za tužene Nadu Prskalo i Ružu Prskalo, te zamolio sud da zakaže raspravu. Apelant je ponovo 23. oktobra 2001. godine pripremnim podneskom molio sud da zakaže raspravu.
17. Općinski sud je 30. januara 2002. godine održao raspravu na kojoj je konstatirano da je prvotužena Iva Prskalo umrla, za trećetuženog poziv je primila susjeda, četvrtotužena je odbila primiti poziv, petotužena ne živi na datoj adresi, za devetotuženog je pristupio advokat, a za ostale tužene niko nije došao iako su uredno obaviješteni. Apelantov punomoćnik je predložio da se rasprava odgodi na neodređeno vrijeme, jer će apelant u odnosu na neke tužene povući tužbu. Sud je raspravu odgodio na neodređeno vrijeme, uz napomenu da će nova biti zakazana po prijedlogu apelanta.
18. Apelant je 19. februara 2002. godine pripremnim podneskom, kojeg je dostavio sudu, označio tužene u skladu s nalogom suda od 30. januara 2002. godine. Na ročištu održanom 7. maja 2002. godine sud je konstatirao da nisu ispunjene procesne pretpostavke za održavanje rasprave (bilo zato što poziv nije uručen ili zato što nije bilo poštanske povratnice za tužene), pa je zakazana rasprava odgođena i nova zakazana za 4. juni 2002. godine. Prije tog ročišta, 6. maja 2002. godine, drugotuženi Mato Prskalo je pismenim podneskom obavijestio sud da ne prihvata povlačenje tužbe u odnosu na njega i predložio je da se tužba u odnosu na njega odbaci kao nedopuštena.
19. Na ročištu održanom 4. juna 2002. godine sud je konstatirao da nisu ispunjene procesne pretpostavke za njegovo održavanje. Sud je rješenjem raspravu odgodio, s tim što će nova biti zakazana kada apelant dostavi adresu za prvotuženog Ivana Prskala. Nakon toga, apelant je 11. juna 2002. godine pismenim podneskom dostavio traženu adresu i zamolio sud da zakaže raspravu.
20. Sud je na ročištu 18. septembra 2002. godine konstatirao da dostava poziva za određene tužene nije uredno iskazana, pa je novu raspravu zakazao za 22. oktobar 2002. godine, s tim što je tužene od broja 1 do broja 4 trebalo pozvati prema adresama koje je apelant dostavio podneskom od 11. juna 2002. godine. Na raspravi održanoj 22. oktobra 2002. godine za prvotuženu nije vraćena potvrda o prijemu poziva, pa je apelant predložio da se postupak umirovi do izjašnjenja njegovog advokata i do pribavljanja adrese za prvotuženu. Sud je donio rješenje prema kojem postupak miruje od 22. oktobra 2002. godine, a nastavit će se po prijedlogu bilo koje parnične stranke. Apelant je 23. januara 2003. godine podnio sudu prijedlog za nastavak parničnog postupka.
21. Na ročištu održanom 7. oktobra 2003. godine apelant je predložio da se rasprava odloži kako bi mu se dala mogućnost da podnese novu tužbu s obzirom na stanje u spisu i predložio je da se saslušaju dva svjedoka. Sud je usvojio apelantov prijedlog i novu raspravu zakazao za 18. novembar 2003. godine. Međutim, sud je 5. novembra 2003. godine donio rješenje da se zakazano ročište neće održati, zato što je stupio na snagu novi Zakon o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojim je reguliran postupak vođenja parničnog postupka koji je započet pred prvostepenim sudom prije stupanja na snagu ZPP, te da će o datumu zakazivanja pripremnog ročišta stranke biti obaviještene pismenim putem.
22. Apelant je 21. februara 2005. godine molio sud da predmet uzme u rad. Predsjednik suda je 22. februara 2005. godine obavijestio apelanta da je izvršio uvid u spis, te je riješeno da se predmetu treba dati prioritet. Nakon toga apelant je 21. aprila 2005. godine ponovo zamolio sud da se predmet uzme u rad i da se zakaže ročište. Sud je 20. maja 2005. godine donio rješenje o zakazivanju pripremnog ročišta za 8. septembar 2005. godine.
23. U zapisniku o pripremnom ročištu od 8. septembra 2005. godine navedeno je da je apelant izjavio da je podneskom od 25. augusta 2005. godine zbog smrti Frane Prskala označio njegove nasljednike kao tužene zbog čega je došlo do preinačenja tužbe i predložio je da se novooznačenim tuženima dostavi tužba i pripremni podnesak od 25. augusta 2005. godine na izjašnjenje da li stupaju u ovu parnicu i da dostave odgovor na tužbu. Advokat Marijana Prskala je izjavio da nije u mogućnosti da se izjasni o spajanju spisa broj P-1848/97-I sa spisom broj P-1297/03-I, koji je formiran po tužbi apelanta protiv Marijana Prskala, bez konsultacije sa svojim klijentom. Pošto je Frane Prskalo umro, a nema punomoćnika, sud je donio Rješenje broj P-1848/97-I od 8. septembra 2005. godine da se postupak prekida. Sud je zaključio da će o spajanju predmeta odlučiti naknadno pošto se o tome pismeno izjasni punomoćnik Marijana Prskala i dostavi valjanu punomoć za zastupanje.
24. Apelant je 23. decembra 2005. godine, 14. septembra i 6. decembra 2006. godine i 13. februara 2007. godine pismenim podneskom molio sud da nastavi postupak i održi pripremno ročište.
25. Sud je na ročištu od 27. marta 2007. godine konstatirao da se rasprava odlaže za 26. april 2007. godine jer za tuženog Iliju Prskala dostava nije bila uredna, zbog čega nisu ispunjene procesne pretpostavke za održavanje pripremnog ročišta. Na ročištu od 26. aprila 2007. godine apelant je u odnosu na primjedbu poštanskog dostavljača da adresa nije potpuna za tuženog Mirka Prskala potvrdio da je adresa tačna i da ga se ponovo pozove. Sud je novo ročište zakazao za 12. juni 2007. godine, s tim da osmotuženog Iliju Prskala treba pozvati preko MUP-a.
26. Na ročištu održanom 3. septembra 2007. godine sud je riješio da neće spajati spise broj P- 1848/97-I i broj P-1297/03-I.
27. Općinski sud je 17. septembra 2007. godine donio rješenje polazeći od činjenice da se tuženi nalaze u inostranstvu, a nemaju punomoćnika u Federaciji BiH, da ih zbog toga poziva da u roku od 15 dana od dostave rješenja postave punomoćnika za primanje pismena u Federaciji BiH, a ukoliko to ne učine sud će im postaviti privremenog zastupnika ovlaštenog za primanje pismena i o tome će obavijestiti stranke.
28. Na ročištu od 1. februara 2008. godine pošto su se pozivi za ročište vratili uz napomenu pošte «ne prima» apelant je predložio da se pozivi upute ponovo diplomatskim putem, jer su adrese tačne. Sud je donio rješenje kojim se zakazuje pripremno ročište za 4. april 2008. godine, na koje treba pozvati tužene uz upozorenje na sva prava i obaveze, kao i posljedice izostanka, te pozvati tužene diplomatskim putem, a tuženog Iliju Prskala pozvati putem MUP-a. Na ročištu od 28. maja 2008. godine sud je konstatirao da nisu ispunjene procesne pretpostavke za održavanje ročišta (za tužene od 1 do 7 nisu iskazane dostave poziva).
29. Na sljedećem pripremnom ročištu od 29. septembra 2008. godine sud je konstatirao da je u spis uložen podnesak Ministarstva pravde BiH kojim je trebalo uručiti pozive za 1. februar 2008. godine i rješenja suda od 17. septembra 2007. godine. Za troje tuženih dostava poziva je bila neuredna jer se nisu nalazili na navedenim adresama. Apelant je precizirao nove adrese za troje tuženih. Sud je donio rješenje da se ročište odgađa jer nisu bile ispunjene pretpostavke za njegovo održavanje, a da će novo biti zakazano nakon što Ustavni sud izvrši uvid u spis (u postupku po ovoj apelaciji – predmet AP 2661/06) i predmetni spis vrati Općinskom sudu.
30. Prvostepena presuda u predmetnom parničnom postupku još nije donesena, tako da postupak do dana donošenja odluke Ustavnog suda traje više od 11 godina.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
31. Apelant se žali da mu je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, navodeći da je tužbu podnio 1997. godine, a da konačna odluka još nije donesena. Istakao je da je njegov punomoćnik uložio sva dozvoljena pravna sredstva kako bi ubrzao rad u konkretnom predmetu, ali su zbog neobjašnjive inercije suda ovaj predmet zanemarile uređujuće sudije i na njegovo rješenje apelant čeka dugi niz godina. Zbog toga je apelantu narušeno zdravlje, jer je brinući se za sudbinu navedenog predmeta trpio i duševne bolove. Zato je zatražio da mu Ustavni sud, prema svojoj dosadašnjoj praksi, dosudi naknadu u iznosu od 150 KM za svaku godinu trajanja postupka, odnosno od 5. septembra 1997. godine do dana kada je podnesena apelacija, to jeste 18. septembra 2006. godine. Također je naveo da je zbog predmetnog administriranja suda povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu.
b) Odgovor na apelaciju
32. U odgovoru Općinskog suda je navedeno da je taj sud formiran spajanjem četiri općinska suda, te da je po izvršenoj reformi pravosuđa preuzeo veliki broj predmeta, između kojih je bio i apelantov spis. Nakon uvida u spis, sutkinja zadužena za predmet je navela da je nakon stupanja na snagu novog ZPP sud bio dužan u prethodnom ispitivanju tužbe ustanoviti jesu li ispunjene procesne pretpostavke za održavanje pripremnog ročišta pa je kod ovakvog stanja spisa sud mogao ili tužbu odbaciti ili prekinuti postupak kako bi se odlučilo o spajanju predmeta za što je potrebna saglasnost svih stranaka. Posebno je naglasila da je na dužinu predmetnog postupka upravo uticalo to što prije podnošenja tužbe nisu pribavljeni podaci o adresama tuženih, a kasnije o nasljednicima i njihovim adresama i ostavinskim postupcima za tužene kako bi tužba bila uredna i kako bi se po urednoj tužbi moglo postupati. Međutim, uredujuća sutkinja preuzimanjem spisa u zatečenom stanju, i to iz 1997. godine, nije mogla uticati na postupak, odnosno nije mogla tužbu odbaciti. Predložila je da se apelacija odbije kao neutemeljena jer se dužina sudskog postupka može pripisati isključivo apelantu i njegovom načinu vođenja predmetne parnice. Prema novom ZPP teret dokazivanja je na tužitelju, a sud postupa po službenoj dužnosti samo u strogo zakonom propisanim situacijama.
V. Relevantni propisi
33. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
„Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 95.
[...]Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupati. Naročito trebaju sadržavati: [...]zanimanje i prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju [...].
Član 98.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelja poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka. Kad sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravka ili dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska.[...]“
34. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) „Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 53.
[...](2) Tužba mora sadržavati:
[...]7) druge podatke koje u skladu s odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak. [...] Član 62. stav 1.
Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Član 77.
U pozivu za pripremno ročište sud će obavijestiti stranke o posljedicama izostanka s pripremnog ročišta, [...] Član 334.
[...](2) Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Naročito trebaju sadržavati: [...] prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika ako ih imaju [...].
Član 336.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.
[...] Član 338.
[...](2) Državljanima Bosne i Hercegovine u inostranstvu dostava se obavlja putem pošte ili preko nadležnog konzularnog, odnosno diplomatskog predstavništva Bosne i Hercegovine u toj državi.
Član 454. stav 1.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak sprovest će se po odredbama ovog zakona.“
VI. Dopustivost
35. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
36. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
37. Također, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant se žali da nije u mogućnosti u dugom vremenskom periodu doći do pravosnažne odluke suda, zbog čega mu je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku.
38. Na osnovu navedenog, a imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
39. Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
40. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
«1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]»
a) Relevantni principi
41. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
42. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
43. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
44. Ustavni sud zapaža da je postupak po apelantovoj tužbi pokrenut u septembru 1997. godine, da do dana donošenja ove odluke traje duže od 11 godina i da traje i dalje, te da je to period koji će Ustavni sud razmatrati.
c) Analiza razumnosti dužine postupka
45. U konkretnom slučaju se radi o postupku radi utvrđivanja prava vlasništva dosjelošću, u kojem je apelant tužio devet suvlasnika na predmetnim nekretninama, tražeći da sud utvrdi da je on temeljem dosjelosti postao vlasnik predmetnih nekretnina. Iako je radi utvrđivanja činjenica trebalo pozvati i saslušati svih devet tuženih i predložene svjedoke, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu.
46. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom parničnom postupku zakazivao ročišta, koja su stalno odlagana zato što nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za održavanje rasprave, tj. zato što nisu bile dostavljene tačne adrese za tužene ili njihove nasljednike. Općinski sud je više puta morao pozvati apelanta da uredi tužbu, odnosno da dostavi potrebne podatke o tuženim i njihove tačne adrese. Ustavni sud dalje zapaža da je iz navedenih razloga Općinski sud odlagao rasprave na neodređeno vrijeme dok apelant ne obezbijedi tražene podatke. Pored toga postupak je bio prekinut zbog smrti tuženog Frane Prskala koji nije imao punomoćnika, a prekid je trajao 18 mjeseci. U vezi sa ovim periodom zadužena sutkinja je u odgovoru na apelaciju navela da je, kao rezervni sudija, bila zadužena sa velikim brojem predmeta i da nije imala slobodan termin zbog već zakazanih rasprava u drugim predmetima. Ustavni sud zapaža da su vremenski intervali između pojedinih ročišta trajali duže od jedne godine, za šta je kao razloge Općinski sud naveo svoju preopterećenost drugim predmetima. Ustavni sud smatra da je vođenjem postupka na ovaj način, prekidima zbog nepostojanja punomoćnika za jednog tuženog, odlaganjem rasprava na neodređeno vrijeme zbog dostavljanja adresa za neke tužene i dugim vremenskim intervalima između zakazanih ročišta a da raspravljanje nikad nije ni započeto, Općinski sud prilično doprinio ukupnoj dužini konkretnog postupka.
47. Međutim, Ustavni sud također zapaža da je i kod apelanta bilo značajnih propusta u načinu vođenja predmetnog parničnog postupka, koji su odlučujuće uticali na njegovu dužinu. Apelant tokom predmetnog parničnog postupka nije uspio obezbijediti sve relevantne podatke koje tužba i pismeni podnesci sudu moraju sadržavati da bi sud po njima mogao postupati. To se naročito odnosilo na tužene (apelant je prvobitnu tužbu podigao protiv umrlog Frane Prskala), zatim na obezbjeđivanje adresa tuženih, podatke o njihovim nasljednicima u slučajevima kada su tuženi umrli. Pored toga na dužinu postupka je uticao i apelantov zahtjev da se postupak umirovi, kako bi on mogao pribaviti izjašnjenje svog advokata i adresu za prvotuženu. Nakon što je postupak mirovao duže od jedne godine, apelant je na sljedećem ročištu predložio da se rasprava odgodi na neodređeno vrijeme kako bi mu se dala mogućnost podnošenja nove tužbe s obzirom na stanje spisa, te kako bi se saslušala dva svjedoka. U međuvremenu je stupio na snagu novi ZPP, prema kojem je sud bio dužan provesti postupak iz početka. Međutim, iako je od posljednjeg ročišta od 7. oktobra 2003. godine pa do pripremnog ročištu koje je održano po novom ZPP prošla jedna godina i 10 mjeseci, na pripremnom ročištu postupak je prekinut zbog smrti jednog tuženog koji nije imao punomoćnika i kako bi se naknadno odlučilo o apelantovom prijedlogu za spajanje prvobitnog predmeta sa predmetom u kojem je tužio Marijana Prskala. Ovakvo apelantovo postupanje se ne može ocijeniti revnosnim, a Ustavni sud smatra da podnošenje tužbe po kojoj se iz procesnih razloga ne može raspravljati i apelantov propust da te procesne razloge otkloni, uključujući i apelantov prijedlog za mirovanje i odlaganje ročišta na neodređeno vrijeme, predstavlja značajan doprinos dužini trajanja postupka u konkretnom slučaju.
48. Imajući u vidu načine na koje su predmetni postupak vodili sud i apelant, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju doprinos dužini trajanja postupka apelanta kao tužitelja veći od doprinosa suda. Iako je bilo dužih vremenskih intervala između pojedinih zakazanih ročišta, ipak, kada bi ih sud zakazao, ona se nisu mogla održati odnosno postpak se nije mogao zaključiti upravo zbog toga što apelant najčešće nije na vrijeme dostavio imena tuženih, pogotovo ne svih, imena njihovih nasljednika nakon što su neki tuženi umrli, kao i tačne adrese za tužene, što je bila zakonska obaveza apelanta kao tužitelja.
49. Cijeneći sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u stavu 42. ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupno trajanje postupka od 11 godina, kao i ponašanje nadležnog Općinskog suda i apelanta, Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije obzirom da je apelantovo ponašanje u većem dijelu odredilo dužinu predmetnog postupka.
Ostali navodi
50. U skladu sa zaključkom u vezi sa pravom na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, kao i apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog kršenja ustavnog prava na suđenje u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje.
VIII. Zaključak
51. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravičan postupak u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak za utvrđivanje prava vlasništva dosjelošću prema Zakonu o vlasničko-pravnim odnosima trajao više od 11 godina u situaciji kada je apelantovo ponašanje odlučujuće uticalo na dužinu tog postupka.
52. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
53. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić