Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2170/08 (S. M.)

Odluka donesena 18. 12. 2008.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2170/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 12. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2170/08, rješavajući apelaciju Svetka Maletića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Svetka Maletića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Gž-

08-000288 od 21. marta 2008. godine, i Rješenja Osnovnog suda u Banja Luci, broj I-635/04 od 24. septembra 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Svetko Maletić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Obrovaca, podnio je, 17. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-08-000288 od 21. marta 2008. godine, i Rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj I-635/04 od 24. septembra 2007. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud ukine Rješenje Okružnog suda i donese privremenu mjeru kojom će naložiti Osnovnom sudu da uvede apelanta u poslovni prostor koji se nalazi u Banja Luci.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-1217/00 od 24. decembra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda, broj Gž-1046/03od 6. februara 2004. godine, utvrđeno je da je ništav ugovor o kupoprodaji koji je zaključen u Cirihu, 2. februara 1994. godine, između Anđe Dragosavljević (u daljnjem tekstu: tužiteljica-protivtužena) i apelanta, kao tuženog-protivtužitelja, i ovjeren kod notara u Cirihu, po kojem je tužiteljica-protivtužena prodala apelantu poslovni prostor u Banja Luci, ulica Jevrejska 2. što je apelant dužan da prizna i da tužiteljici-protutuženoj izda odgovarajuću ispravu na osnovu koje će se izvršiti brisanje prava vlasništva upisanog u njegovu korist i upisati tužiteljica kao vlasnica i posjednik na poslovnom objektu u Banja Luci. Također, navedenom presudom apelant je obavezan da tužiteljici-protivtuženoj preda u posjed sporni poslovni prostor uz istovremenu obavezu tužiteljice da apelantu isplati iznos od 50.000 KM dobijene na osnovu kupoprodajne cijene, a u protivnom će presuda zamjeniti ispravu za upis u zemljišne knjige. Istom presudom obavezan je apelant da tužiteljici na ime troškova postupka plati iznos od 1.000 KM.

3. Protiv drugostepene presude apelant je izjavio reviziju koju je Vrhovni sud Republike Srpske (u danjem tekstu: Vrhovni sud) uvažio i ukinuo drugostepenu prosudu. Nakon toga, Okružni sud je u ponovljenom žalbenom postupku ukinuo prvostepenu presudu. Postupak pred Osnovnim sudom je u toku.

4. U međuvremenu, tužiteljica je prije donošenja revizione presude od strane Vrhovnog suda pokrenula postupak izvršenja, te je ista uvedena u posjed spornog poslovnog prostora.

5. Apelant je nakon dobijanja revizione odluke Vrhovnog suda, kojom je drugostepena presuda ukinuta i postupak ponovo vraćen prostepenom sudu, pokrenuo postupak protivizvršenja, na osnovu člana 54. stva 1 Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/04 i 64/05) .

6. Osnovni sud je donio Rješenje, broj I-635 od 24. septembra 2007. godine, kojim je odbio zahtjev apelanta za protivizvršenje kao neosnovan. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu, koju je Okružni sud odbio Rješenjem, broj 011-0-Gž-08-000288 od 21. marta 2008. godine. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je ispitujući prvostepeno rješenje utvrdio da je tražilac izvršenja uveden u posjed poslovnog prostora, 10. maja 2004. odine, a apelant je podnio zahtjev za protivizvršenje 13. febrauara 2007. godine. Okružni sud je konstatovao da je apelantu istekao objektivni rok za podnošenje zahtjeva za protivizvršenje, pa je zahtjev prije svega trabalo odbaciti kao neblagovremen. Međutim, kako je žalbu podnio samo apelant sud nije mogao u tom pravcu preinačiti prvostepeno rješenje. Pored toga, Okružni sud je našao da je prvostepeni sud pravilno primjenio odredbu člana 54. stav 1. Zakona o izvršnom postupku kada je odbio zahtjev apelanta, jer je u toku postupka utvrđeno da je apelant dobio novac usljed čega je otpao osnov za protivizvršenje.

7. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu svojih prava apelant vidi u činjenici da je sud pogrešno tumačio institut protivizvršenja, kao i u činjenici da je apelant lišen svoje imovine.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud prilikom ispitivanja dopustivosti predmeta, prvenstveno treba utvrditi da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su navedeni u članu 16. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi odluku Evropskog suda, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prav budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

U vezi sa pravom na pravično suđenje

10. Ustavni sud primjećuje, a imajući u vidu navode apelacije, da se suština navoda o kršenju prava na pravično suđenje svodi na pogrešnu primjenu procesnog prava od strane redovnih sudova, odnosno odredaba Zakona o izvršnom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa dosadašnjom praksom, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena samo na «pitanja sadržana u Ustavu». Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).

11. Dalje, obzirom da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantiraju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza, a imajući u vidu da su predmet apelacije odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine). Međutim, to ne znači da se pravo na pravično suđenje odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Konig protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

12. U kontekstu navedenog, Ustavni sud treba utvrditi da li je ishod predmetnog izvršnog postupka koji je rezultirao osporenim odlukama bio odlučujući za ostvarivanje građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da je apelant deposediran iz poslovnog prostora na osnovu pravosnažne presude kojom je ugovor o kupoprodaji proglašen ništavim. Presudom Vrhovnog suda u revizionom postupku pravosnažna presuda je ukinuta, te je apelant tražio protivizvršenje, u skladu sa članom 54. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, kojim su regulisani razlozi za protivizvršenje, te je predviđeno da izvršenik može tražiti protivizvršenje ako je izvršna isprava ukinuta. U suštini, time se „situacija“ vraća u stanje u koje je bilo prije izvršenja pravomoćne presude, što u konkretnom slučaju znači da se apelant vrati u posjed poslovnog objekta. Stoga je ishod ovog postupka od presudne važnosti za ostvarivanje građanskih prava apelanata, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretnu situaciju.

13. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom su odluke sudova kojim je apelantov zahtjev za protivizvršenje odbijen, za koje apelant smatra da nisu u skladu sa zakonom i da mu se ovakvim tumačenjem zakonskih odredbi onemogućava mirno uživanje posjeda. Prije svega, Ustavni sud podsjeća da su Zakonom o izvršnom postupku predviđeni rokovi i razlozi za protivizvršenje, kao i postupak protivizvršenja. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe procesnog prava. Ustavni sud je utvrdio da u postupanju redovnih sudova nije došlo do zloupotrebe ili proizvoljne primjene prava, niti da su postojali drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. Naprotiv, sudovi su svoje odluke zasnovali na pozitivno-pravnim propisima, a tumačenje tih propisa, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može se smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje ustavnih prava apelanata.

14. Stoga, nezadovoljstvo apelanta osporenim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanje u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije budući da apelant ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnog prava na pravično suđenje. Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

U odnosu na pravo na imovinu

15. Apelant se žali da mu je odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na imovinu. Iz navoda apelacije proizilazi da apelant povredu prava na imovinu vidi u činjenici da su sudovi donijeli odluke kojim je odbijen njegov prijedlog za protivizvršenje, što upućuje da se njegovi navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju se na tvrdnjama o pogrešnoj primjeni prava. Ustavni sud je, međutim, razmatrajući ove navode u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već zaključio da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani, te kako uz apelaciju nisu dostavljeni bilo kakvi dokazi koji bi mogli, prima facie, ukazati mogućim i vjerovatnim navode o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud zaključuje da je navod o kršenju ovog prava očigledno (prima facie) neosnovan.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

18. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2170/08 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio