Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3506/07 (Z. O.)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3506/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP-3506/07, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Opačića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj Uvl-
77/04 od 28. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, podnio je, 21. decembra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj Uvl-77/04 od 28. novembra 2007. godine.
2. Rješenjem Advokatske komore Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Advokatska komora) broj 01-02-128/70/96 od 13. maja 1996. godine, apelant je brisan iz imenika advokata Advokatske komore.
3. Protiv rješenja broj 01-02-128/70/96 od 13. maja 1996. godine, apelant je podnio tužbu Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), koji je rješenjem broj U-185/01 od 5. februara 2002. godine, tužbu odbacio kao neblagovremenu.
4. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda broj U-
185/01 od 5. februara 2002. godine, koji je odbijen kao neosnovan presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-10/02 od 11. jula 2002. godine.
5. Nakon toga, apelant je podnio tužbu Vrhovnom sudu za ponavljanje postupka okončanog presudom tog suda broj Uvl-10/02 od 11. jula 2002. godine. Tužba je odbačena rješenjem Vrhovnog suda broj Uvl-77/04 od 28. novembra 2007. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant u tužbi naveo kako je presudom Okružnog suda broj U-208/04 od 12. avgusta 2004. godine, oglašeno ništavim rješenje Advokatske komore broj 01-02-128/70/96 od 13. maja 1996. godine, te da su se shodno tome, stekli razlozi za ponavljanje postupka iz člana 51. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 109/05, u daljnjem tekstu: ZUS). Međutim, Vrhovni sud je konstatovao da je presuda Okružnog suda broj U-
208/04 od 12. avgusta 2004. godine, preinačena presudom Vrhovnog suda broj Uvl-79/04 od 29. marta 2006. godine, tako što je apelantova tužba odbijena kao neosnovana, te da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi za ponavljanje postupka iz člana 51. stav 1. tačka 1. ZUS, obzirom da apelant nije učinio vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka okončanog presudom broj Uvl-10/02 od 11. jula 2002. godine.
6. Apelant se se žali da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio pravo i grubo prekršio zakon, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine). Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U odnosu na apelantove navode da mu je osporenim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno pravo iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud ističe da navedeno pravo nije zagarantirano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 7. Ustava Bosne i Hercegovine, Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, između ostalog je naveden i Međunarodni ugovor o građanskim i političkim pravima (iz 1996. godine) sa njegovim protokolima. Uživanje prava iz ovog međunarodnog dokumenta je garantirano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom na to da apelant ne navodi da je diskriminiran u uživanju ovog prava, a takva diskriminacija nije očigledna iz činjenica koje je apelant predočio, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u odnosu na pravo iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima nedopuštena, jer je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić