Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1313/08 (Š. M.)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1313/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1313/08, rješavajući apelaciju Šefike Muhadžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šefike Muhadžić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Gž-
06-001320 od 14. februara 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Banja Luci, broj P-87/02 od 8. maja 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Šefika Muhadžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 30. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-06-001320 od 14. februara 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovi sud), broj P-87/02 od 8. maja 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-87/02 od 8. maja 2006. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-0001320 od 14. februara 2008. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila utvrđivanje ništavnosti kupoprodajnog ugovora zaključenog u Banja Luci dana 23. maja 1994. godine, a na osnovu kojeg je apelantica prodala Jelenku Malbašiću (u daljnjem tekstu: tuženi), za ugovoreni i isplaćeni iznos od 120.000,00 KM, nekretnine pobliže opisane u dipozitivu prvostepene presude, slijedom čega su tuženi i M.H. dužni priznati i trpiti brisanje prava vlasništva i državine u zemljišno knjižnim i katastarskim evidencijama sa imena tuženog na ime i u korist apelantice. Također je odbijen i tužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila da se naloži tuženom da joj po osnovu neosnovanog bogaćenja isplati mjesečno iznos od 2.614,25 KM računajući od dana prijema tužbe pa dana predaje u posjed predmetnih nekretnina. Stavom II dispozitiva prvostepene presude odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev tuženog kojim je tražio da se apelantica obaveže da mu na ime potpune restitucije zbog ništavosti ugovora o kupoprodaji isplati iznos od 500.558,08 KM na ime tržišne vrijednosti predmetnog objekta. Konačno, stavom III dispozitiva predmetne presude odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantice kojim je tražila da se odredi sudska mjera obezbjeđenja, a kojim je tražila da se tuženom zabrani preduzimanje građevinskih radova kojima narušava prvobitni izgled kao i izmjenu funkcionalne namjene poslovnog prostora, koji se nalazi na predmetnoj nekretnini.
3. Apelantica je 26. marta 2008. godine protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), o kojoj, prema stanju spisa, nije odlučeno.
4. Apelantica u apelaciji navodi da su joj osporenim presudama Osnovnog i Okružnog suda povrjeđena prava iz čl. II/3.d), II/3.e), II/3.f), II/3.k) i II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno prava iz čl. 5, 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosnei Hercegovine, pravo na povratak iz člana II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, te prava iz člana II/6. kojim je garantovano da svi organi vlasti u Bosni i Hercegovini primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu II Ustava Bosne i Hercegovine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
8. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić