Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3313/08 (M. P.)

Odluka donesena 18. 12. 2008.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
  • Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
  • Propisano zakonom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3313/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 12. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3313/08, rješavajući apelaciju Miloša Podinića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloša Podinića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Rev-07-001021, od 19. septembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-Gž-07-000 297, od 12. septembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu broj P:1198/04, od 1. marta 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Miloš Podinić (u daljnjem tekstu: apelant) iz sela Primčići, Opština Sokolac, koga zastupa advokat Zoran Jovanović, podnio je 22. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-001021, od 19. septembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-Gž-07-000 297, od 12. septembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P:1198/04, od 1. marta 2007. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud ukine presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-001021, od 19. septembra 2008. godine i kao da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izvršenje pravosnažne presude.

2. Osnovni sud je donio Presudu broj P:1198/04, od 1. marta 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 014-0-Gž-07-000 297, od 12. septembra 2007. godine, a kojom je obavezan apelant da sa porodicom preseli u novosagrađeni objekat koji se nalazi u Selu Primčići, a da stambeni objekat u kojem živi, a koji se nalazi na području kamenoloma preda u posjed AD „Romanija putevi“ Sokolac (u daljnjem tekstu: tužitelj). Protivtužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je ništav ugovor o izgradnji stambenog objekta, zaključen 12. jula 2002. godine je odbijen, kao i zahtjev apelanta da tužitelj na novosagrađenom objektu obezbjedi građevinsku dozvolu, te druge priključke, kao i da mu obezbjedi premještaj pratećih objekata koji su vlasništvo apelanta. Sud je donio odluku o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete. U obrazloženju presude sud je utvrdio da su apelant i tužitelj zaključili ugovor o izgradnji stambenog objekta, te se tužitelj obavezao da apelantu izgradi novi stambeni objekat, a apelant da svoju kuću koja se nalazi u području kamenoloma preda tužitelju. Ugovorom je određeno da će se apelant iseliti iz svoje kuće i preseliti u novu odmah po „gotovosti“ objekta. Zapisnikom o primopredaji kuće, koji su sačinili apelant i tužitelj 30. oktobrta 2002. godine utvrđeno ja da obaveza tužitelja prema apelantu po ugovoru prestaje. Nakon toga u nekoliko navrata tužitelj je opominjao apelanta i tražio iseljenje, pa pošto isti nije iselio iz svoje kuće i preselio i novosagrađeni objekat tužitelj je pokrenuo sudski postupak. Apelant je u toku postupka osporavao da je objekat u koji treba da se iseli neuslovan za življenje jer nama potrebnu infrastrukturu. Sud je nakon provedenog postupka utvrdio da su strane svojevoljno potpisale ugovor po kojem je svaka strana imala prava i obaveze. Tužitelj je izvršio svoju obavezu izgradnje objekta, a obaveza apelanta je bila da se iseli iz stare kuće, te da preseli u novu u koje će uvesti struju, vodu i drugo. Zbog navedenog sud je obavezao apelanta da iseli iz kuće i preda je u posjed tužitelju, te odbio njegov protutužbeni zahtjev.

3. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju. Vrhovni sud je donio Presudu broj 118-0-Rev-07-001 021, od 19. septembra 2008. godine kojom se revizija odbija. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je pravilan i zakonit zaključak nižestepenih sudova, te da se u konkretnom slučaju radi o obligaciono-pravnom odnosu u kojem strane, u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i običaja, odnose uređuju po svojoj volji. Cilj ugovora koji su zaključili apelant i tužitelj je bio preseljenje apelanta iz područja kamenoloma, uz jasno određena prava i obaveze strana, te uz veliku hitnost.

4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evrospka konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali da je „nezakonitim“ odlukama sudova prisiljen da iseli iz kuće i useli u objekat koji nema osnovne uslove za život. Nadalje, apelant ne osporava da je njegova obaveza da uvede u novosagrađeni objekat vodu, struju i drugo, ali navodi da nije utvrđen rok za ispunjenuje ove obaveze, te nema uslova za njegovo preseljenje.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.“

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. Imajući u vidu zaključke iz prethodnog dijela ove odluke, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ da se poziva na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Naime, redovni sudovi su na tri instance ispitali osnovanost tužbenog navoda tužitelja, kao i navoda apelanta iz protutužbe, odgovora na tužbu, iz žalbe i revizije, te su utvrdili da se apelant treba iseliti i predati staru kuću u posjed tužitelju. S obzirom da apelant povredu prava na imovinu i dom vidi u tome što su redovni sudovi, navodno, pogrešno utvrdili činjenično stanje, Ustavni sud nije mogao naći bilo kakve elemente koji bi očigledno (prima facie) upućivali na proizvoljnost sudova kod utvrđivanja činjenica i primjene prava. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apalanta o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konevncije očigledno (prima facie) neosnovani.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3313/08 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio