Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2618/06 (D. Ž.)

Odluka donesena 18. 12. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2618/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 12. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2618/06, rješavajući apelaciju Dušana Žalice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Žalice podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev: 1360/05 od 27. juna 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušan Žalica (u daljnjem tekstu: apelant), nastanjen u Novom Sadu, Republika Srbija, zastupan po Azizu Ćosoviću, advokatu iz Visokog, podnio je 8. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev: 1360/05, od 27. juna 2006 .godine.

2. Apelant je u toku 2003. godine podnio Općinskom sudu u Zenici tužbu radi isplate neisplaćenih penzija za period od 1. februara 2000. do 30. juna 2002. godine. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je presudom, broj Rev: 1360/05, od 27. juna 2006. godine, odbacio apelantovu tužba zbog nenadležnosti sudova za rješenje problema neisplaćenih penzija. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je obrazložio da je apelantovo pravo na penziju nesporno, a da pitanje isplate neisplaćenih, a dospjelih potraživanja spada u izvršni postupak. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine se pozvao, s jedne strane, na član 273. stav 2. Zakona o upravnom postupku („Službene novine FBiH“, broj 2/98) u vezi sa članom 23. stav 1. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“, broj 32/03), a, s druge strane, na praksu Ustavnog suda u predmetima AP-

740/04 i AP-1148/04.

3. Apelant je naveo da je povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer su sudovi arbitrarno primijenili relevantno zakondavstvo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine, objavljene na web stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba).

6. Apelantovo pravo, kao takvo, nikada nije bilo sporno. Apelantov stvarni problem je bila obustava izvršenja prava na penziju putem isplate. Kao što je Ustavni sud u više svojih odluka naveo, a na koju praksu se pravilno pozvao i sam Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine „u slučaju neizvršavanja izvršnog rješenja o isplati penzija, koje je doneseno u upravnom postupku, apelant ima mogućnost da pokrene postupak izvršenja pred nadležnim sudom, u smislu člana 273. Zakona o upravnom postupku koji određuje sudsku nadležnost u postupku izvršenja rješenja donesenog u upravnom postupku radi ispunjenja novčanih potraživanja, a u smislu čl. 23. i 24. Zakona o izvršnom postupku“ (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 740/04 od 13. septembra 2005. godine). Apelant je, prema tome, koristio pogrešan pravni lijek radi zaštite svojih prava. Samim tim, nije iskoristio djelotvorne pravne lijekove radi ostvarenja svoga zahtjeva.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2618/06 (D. Ž.) | Sudska praksa | Aktio