Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2418/06 (M. K. i DOO «Gramis Company» Kladanj)
Odluka donesena 18. 12. 2008.
- Državni službenik
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2418/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2418/06, rješavajući apelaciju Mirze Kuluglića i DOO «Gramis Company» Kladanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirze Kuluglića i DOO «
Gramis Company» Kladanj, podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-267/06 od 7. jula 2006. godine, i Odluke Izborne komisije Bosne i Hercegovine, broj 06-50-3158/04 od 31. januara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirza Kuluglić i DOO «Gramis Company» Kladanj (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Kladnja, koje zastupa Enver Hogić, advokat iz Tuzle, podnijeli su, 15. augusta 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj U-267/06 od 7. jula 2006. godine, i odluke Izborne komisije Bosne i Hercegovine Sarajevo (u daljnjem tekstu: Izborne komisije BiH), broj 06-50-
3158/04 od 31. januara 2006. godine. Apelanti su istovremeno podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud «odgodio izvršenje Odluke Izborne komisije BiH, broj 06-
50-3158/04 od 31. januara 2006. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda u ovoj pravnoj stvari, jer se radi o novčanom kažnjavanju apelanata».
2. Ustavni sud je Odlukom, broj AP-2418/06 od 20. oktobra 2006. godine, odbio zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
3. Odlukom Izborne komisije BiH, broj 06-50-3158/04 od 31. januara 2006. godine, utvrđeno je da je apelant Mirza Kuluglić, kao izabrani zvaničnik/vijećnik Općinskog vijeća Kladanj i kao ovlaštena osoba Preduzeća za proizvodnju, promet i usluge DOO «Gramis Company» Kladanj, zaključivao ugovore sa organima vlasti odnosno sa Federalnim ministarstvom raseljenih osoba i izbjeglica Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) u iznosu od 375.534,50 KM, čime je prekršio odredbe člana 6. tačka 2. Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, te su mu izrečene slijedeće sankcije: «apelant je nepodoban da se kandidira za bilo koju neposredno ili posredno izabranu funkciju u periodu od četiri godine nakon učinjenog prekršaja. Rok teče od 4. augusta 2004. godine, kao dan učinjenog prekršaja, tj. danom zaključivanja ugovora o poslovanju sa Federalnim ministarstvom. Apelant se kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 KM, koji je dužan uplatiti u roku od šezdeset dana od dana prijema ove odluke, na račun Ministarstva za trezor institucija BiH kod Centralne banke Bosne i Hercegovine». Također, drugi apelant DOO «Gramis Company» Kladanj, kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 KM, zbog povrede člana 13. Zakona o sukobu interesa, koji je dužan uplatiti u roku od šesdeset dana od dana prijema ove odluke na račun Ministarstva za trezor institucija BiH, kod Centralne banke Bosne i Hercegovine. Istom odlukom je određeno da apelant DOO «Gramis Company» Kladanj nema pravo sklapati ugovore sa bilo kojim organom vlasti ili agencijom u periodu od četiri godine nakon počinjenog prekršaja. Rok, također, teče od 4. augusta 2004. godine, kao dana zaključenja ugovora o poslovanju sa Federalnim ministarstvom.
4. Presudom Suda BiH, broj U-267/06 od 7. jula 2006. godine, tužba apelanata protiv navedene odluke je odbijena. Sud je u obrazloženju presude, između ostalog naveo, da u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke i koji je proveden u skladu sa članom 18. tačka 2. Zakona o sukobu interesa utvrđeno da je apelant Mirza Kuluglić u vrijeme obavljanja dužnosti vijećnika u Općinskom vijeću Kladanj istovremeno bio ovlaštena osoba u preduzeću DOO «Gramis company», te zaključivao ugovore sa organima vlasti, konkretno sa Federalnim ministarstvom, u iznosima većim od 5000,00 KM, odnosno u vrijednosti od 375.534,50 KM. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a primjenom Zakona o sukobu interesa i Uputstva za primjenu Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 16/03 i 19/03, u daljnjem tekstu: Uputstvo), Izborna komisija je zaključila da je apelant imao status izabranog zvaničnika u smislu navedenih propisa. Sud je ocijenio da je tužena Izborna komisija pravilno primijenila član 3. tačka 1.c) Zakona o sukobu interesa kao i član 8. Uputstva, navodeći da se citirani propisi odnose i na izabrane zvaničnike, odnosno vijećnike Općinskih vijeća (član 8. stav 2. Uptustva). Sud je zaključio da je apelant neosnovano u tužbi istakao prigovor da nije imao status izbornog zvaničnika, budući da je u vrijeme trajanja mandata u Općinskom vijeću Kladanj apelant istovremeno bio ovlaštena osoba u preduzeću i zaključivao poslove sa organima vlasti u iznosu većem od 5.000,00 KM. Izborna komisija je pravilno zaključila da je došlo do sukoba interesa, odnosno da je došlo do povrede člana 6.tačka 2. i člana 13. tačka 1. Zakona o sukobu interesa i da su ispunjeni svi uslovi propisani članom 20. istog zakona da se apelantu Mirzi Kuluglić i apelantu DOO «Gramis kompany» izrekne sankcija zbog postojanja sukoba interesa i povreda člana 6. tačka 2. u vezi sa članom 13. citiranog zakona. Navode u tužbi da se, u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama vlasti BiH apelant ne može smatrati državnim službenikom, Sud BiH je ocijenio beznačajnim za pravilnost osporene odluke, iz razloga što se Izborna komisija nije pozivala na navedeni zakon, niti je odlučeno da je apelant imao status državnog službenika, nego je odlučeno da je apelant u vrijeme obavljanja dužnosti vijećnika istovremeno bio ovlaštena osoba i osnivač preduzeća DOO «Gramis company», te zaključivao ugovore sa organima vlasti. Sud je također, navode tužbe kojima se ukazuje na uskraćeno pravo na odbranu, ocijenio neosnovanim ističući da je Izborna komisija u skladu sa članom 18. tačka 6. Zakona o sukobu interesa uz primjenu Pravila o vođenju postupka («Službeni glasnik BiH», broj 13/03, 2003, 04/04 i 10/04) sa prilogom Zaključka Izborne komisije o pokretanju postupka pozvala apelante da daju izjave. U tom pozivu naznačene su povrede odredaba zakona koje se apelantima stavljaju na teret, te su apelanti imali mogućnost da 17. januara 2006. godine, prilikom davanja izjave, ukažu na sve okolnosti od značaja za njihovu odbranu. Sud je ocijenio da ne stoje navodi tužbe da Izborna komisija nije dala obrazloženje, na osnovu čega je utvrđena kazna u odmjerenom opsegu, ističući da iz osporene odluke proizlazi da je Izborna komisija cijenila značaj funkcija koje je apelant obavljao, društvenu opasnost istovremenog obavljanja radnji od strane istog lica, zabranu takvog ponašanja propisanu Zakonom o sukobu interesa, materijalnu korist koju su apelanti ostvarili istovremeno obavljajući zabranjene funkcije, zaključivši da je takvim postupanjem došlo do teškog kršenja Zakona o sukobu interesa. Sud BiH je zaključio da je Izborna komisija pravilno utvrdila činjenično stanje, pravilno primijenila materijalno pravo i da u postupku nisu počinjene povrede pravila koje bitno utiču na pravilnost odluke, niti su povrijeđena ustavna prava apelanata garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. U apelaciji apelanti tvrde da je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje, garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelanti smatraju da su njihova prava povrijeđena time što su na sjednicu sudskog vijeća koje je odlučivalo «o njihovim profesionalnim, političkim i kaznenim sankcijama morali biti pozvani i saslušani, čime bi se otklonio nedostatak koji je napravila Izborna komisija BiH, koja je vodila prvostepeni postupak». Presuda Suda BiH, broj U-267/06 od 7. jula 2006. godine, donesena je u nejavnoj sjednici, bez učešća apelanata koji su to zahtijevali.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
7. Apelant Mirza Kuluglić se, u suštini, žali na povredu prava na pravično suđenje zbog toga što mu je kao osobi koja je obavljala funkciju vijećnika Općinskog vijeća Kladanj, a koji je istovremeno i osnivač, vlasnik i direktor Preduzeća za proizvodnju, promet i usluge «Gramis Company» d.o.o. Kladanj, izrečena sankcija kojom mu se onemogućava da se kandidira za bilo koju neposredno ili posredno izabranu funkciju u periodu od četiri godine nakon učinjenog prekršaja, te se kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 KM. Navedeno pravno lice kao drugi apelant je kažnjeno novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 KM, te mu je zabranjeno sklapati ugovore sa bilo kojim organom vlasti ili agencijom u periodu od četiri godine nakon počinjenog prekršaja.
8. Prema jurisprudenciji organa Evropske konvencije i Ustavnog suda za primjenu garancija prava na pravično suđenje u nekom postupku, kao opće pravilo, neophodno je da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode odnosno da se radi o postupku u kojem se utvrđuje osnovanost krivične optužbe. Tako je Evropski sud za ljudska prava zaključio da se u pogledu primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije mora napraviti izuzetak u odnosu na specifičan vid zaposlenja koji povlači za sobom obavljanje poslova od javnog interesa. Spor između organa javne vlasti i zaposlenih koji rade na mjestima koja uključuju sudjelovanje u izvršavanju ovlaštenja proizašlih iz javnog prava, ne povlači za sobom primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pellegrin protiv Francuske, presuda od 8. decembra 1999. godine, broj aplikacije 28541/95, st. 64. do 67. i Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, odluka o prihvatljivosti broj CH/02/10476 od 1. aprila 2003. godine, tač. 19. i 20).
9. Evropski sud za ljudska prava je u predmetu Vilho Eskelinen i dr. protiv Finske (presuda od 19. aprila 2007. godine, broj aplikacije 63235/00, st. 42. do 62), preispitao svoju dosadašnju praksu, te zaključio da je za isključivanje državnih službenika iz zaštite predviđene članom 6. stav 1. Evropske konvencije nužno kumulativno ispunjenje dva uslova. «Prvo, država, u domaćem pravu, mora izričito isključiti pristup sudu za određenu poziciju ili kategoriju osoblja. Drugo, isključivanje mora biti opravdano i utemeljeno na objektivnim razlozima interesa države», te da «ništa ne opravdava isključivanje običnih radnih sporova iz jamstava na temelju članka 6. – onih koji se odnose na plaću, nadoknadu drugih prava tog tipa – na temelju zasebne naravi odnosa između određenih državnih službenika i države. Ustvari, postoji presumpcija da se član 6. primjenjuje.» Istovremeno, Evropski sud je istakao da se ovo obrazloženje odnosi samo na državne službenike. U pogledu rješavanja izbornih sporova koji se odnose na izabrane zvaničnike Evropski sud je izričito naglasio da ovi sporovi izlaze iz građanskih i krivičnih okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u skladu sa njegovom dosadašnjom praksom izraženom u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske, (presuda od 21. oktobra 1997. godine, Izvještaji 1997-VI).
10. Iz svega navedenog Ustavni sud zaključuje da se radi o sporu koji je izvan okvira člana 6. Evropske konvencije, a član II/.3) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, te su navodi apelanata inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić